UVODNA RIJEČ

Zašto nas Plenković ne voli?

     Koga voli Plenković? Odgovor je kratak: povlaštene i bogate. Hajdemo vidjeti što je taj civilizirani, elo­kventni i samoljubivi premijer učinio u dvije godine svoga mandata. Definitivno ga uopće nije briga za umi­rovljenike, ni najstarije, ni stare, ni nove, novije ili buduće. Tih 1,41 milijun stanovnika koji su mirovine stekli teme­ljem rada ili solidarnosti (invalidske, obiteljske) naprosto ga ne zanima, osim malog postotka onih čije su mirovine više od prosječne plaće. Tako je u njegovoj „prvoj sveo­buhvatnoj" poreznoj reformi samo 1,4 posto bogatih umirovljenika dobilo povećanje mirovina od tri do 3.000 kuna, a 98,6 posto, poglavito siromaha, poreznom refor­mom nije dobilo ni kune.

     Zatim je odlučio pokazati zube svome „lijevom" pret­hodniku Milanoviću, koji je mirovine više od 5.000 kuna stečene po posebnim propisima 2014. godine„podrezao" za deset posto. Sramota, kaže Plenković, pa je u maniri vr­log Superhika svim tim jadnim povlaštenim mirovinskim bogatašima vratio od početka godine tih deset posto.

     I onda je odlučio da je nepovoljno što se usklađivanje mirovina po posebnim propisima uvjetuje uzastopnim rastom BDP-a, pa je provedena unifikacija usklađivanja mirovina prema općem i posebnim propisima, naravno u korist povlaštenih.

     Pa je prihvaćen čitav niz poboljšica prava hrvatskih branitelja i njihovih članova obitelji, uvedena naknada za nezaposlene branitelje, te povećana najniža mirovina za 0,4989 kuna za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereni­teta Republike Hrvatske u borbenom sektoru. K tome im je smanjio uvjet dobi za odlazak u mirovinu. Sve suprotno onome što preporuča Europska komisija.

     Istodobno taj naš europeizirani premijer nije niti jed­nom spomenuo kako čak 52,5 posto običnih umirovlje­nika prima mirovine niže od hrvatske linije siromaštva, niti da su samo u zadnjih osam godina mirovine zaosta­le za rastom plaća za 14 posto. Nije rekao kako njih oko 200.000 prima mirovine niže od 1.000 kuna. I ostao je gluh na zahtjeve umirovljeničkih udruga da se uvede mi­nimalna mirovina.

     No, Plenković je radosno prihvatio podršku Glasnovi- ća koja je koštala oko 200 milijuna kuna, nakon čega se „slučajno otkrilo" u HZMO-u kako ima novca za isplatu duga za nešto manje od 7.000 pripadnika HVO-a i čla­nova njihovih obitelji. No nisu rekli - vjerovali ili ne, da taj novac nije iz proračuna već iz radničkog mirovinskog fonda!

     I još malo o povlaštenima koji su u mirovine išli doku- pom „dobi", pa su masovno slani u prijevremene mirovi­ne, uz dokup kod privatnog trgovačkog društva „Royal - međugeneracijska solidarnost", koja je, pak, sav taj novac zamračila. No, Plenković je i tu radosno prihvatio saborsku podršku Hrelje i time praktički nacionalizirao dug privat­ne firme te preuzeo dugove i buduće obveze. Čak 3.860 osiguranika Royala je tako ušlo u povlaštene s troškom od 1,5 milijuna kuna mjesečno do kraja 2020. godine.

     I tako taj rastući paketić s više od 175.000 posebnih i povlaštenih umirovljenika Plenkovića košta više od 6 mi­lijardi kuna godišnje, dok mu je preskupo povećati miro­vine onima koji su odradili i po 40 godina radnog staža za manje od dvije tisuće kuna mirovine mjesečno!

     Sad čekamo da marni premijer nacionalizira i poveće gubitke obveznih mirovinskih fondova, te im dodijeli mi­rovinski dodatak od 27 posto. Kad je bal, nek' je bal!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Anton Pertot, predsjednik Podružnice SUH-a Umag

Svaka pohvala članova daje mi novu snagu!

Umirovljeni upravni pravnik, Anton Pertot rođen je u Aurisini, naselju uz obalu Tršćanskog zaljeva u Italiji, kao pripadnik slovenske nacionalne manjine. Od 2012. je predsjednik Podružnice SUH-a u Umagu, gdje je doselio još davne 1955. godine.

Kao vrlo mlad zaposlio se u Tvornici cementa Umag, a potom u Domu zdravlja, gdje je radio sve do 1959., kada je otišao u vojsku. Po povratku u Umag, zaposlio se u gradskoj općini kao službenik, a po stjecanju zvanja upravnog pravnika u Višoj upravnoj školi u Zagrebu, radio je u Općinskoj upravi, da bi nakon nekoliko godina postao i šefom Uprave za prihode. Obavljao je i dužnost Sekretara za financije Općine Buje, a u organima uprave ostao je sve do 1980. godine, kada je dobio mjesto pomoćnika direktora Istarske kreditne banke Umag, gdje je radio sve do umirovljenja.

Sve vrijeme bio je aktivan sportaš, a potom i sportski rukovoditelj – u nekoliko navrata predsjedavao je RK Istraturist Umag, te SIZ-a fizičke kulture i Saveza organizacije fizičke kulture.

- Posebno sam ponosan na to što sam za RK Istraturist izborio plasman u tadašnjoj Prvoj saveznoj ligi, kao najmanji grad sudionik. No i nakon odlaska u mirovinu sam ostao sportski aktivan. Predsjedništvo naše Podružnice pokrenulo je organizaciju sportskih igara na nivou Istre - prve igre održane su upravo u Umagu, a odvijaju se u brojnim disciplinama, što smatram svojim velikim uspjehom. Na našu inicijativu osnovan je i Međunarodni boćarski turnir prijateljstva, na kojem sudjeluju naše istarske Podružnice i sindikalne organizacije iz Trsta. Na posljednjem turniru, održanom 20. lipnja u Roču, sudjelovalo je čak 10 ekipa! – ponosno će Pertot.

Umaški SUH-ovci, s obzirom da svoj zemljopisni položaj, mnogo vremena posvećuju suradnji s podružnicama SPI CGIL iz Italije, pa su se još 1998. godine pobratimili s kolegama iz Trsta, s kojima uspješno surađuju u organizaciji ne samo sportskih susreta, već i seminara te raznih druženja. Osim toga, naši vrijedni sindikalisti su u Umagu osigurali novčanu pomoć umirovljenicima s najnižim mirovinama, otvaranje Stacionara za nemoćne i bolesne osobe pri Domu zdravlja Umag, besplatne obroke za najpotrebitije članove, te besplatni dvosatni parking. Osim toga, redovito posjećuju i svoje članove u Domu za starije osobe u Novigradu.

- Izrazito sam ponosan što smo bili inicijatori izgradnje Doma za starije osobe u Umagu, što je bilo prije više od 10 godina. Nakon pet godina, koliko je trajala njegova izgradnja, sada imamo najljepši i najmoderniji Dom umirovljenika u Hrvatskoj, na veliko zadovoljstvo ne samo nas, nego i naših kolega iz HSU-a.

Umaškoj Podružnici nije strana ni organizacija izleta i druženja, pa tako svake godine, u suradnji s turističkim agencijama, organizira najmanje dva izleta u zemlji i inozemstvu, kao i susret s članovima iz talijanskog SPI CGIL Domio. Također, svake godine obilježavaju Međunarodni dan žena 8. ožujka i dočekuju Novu godinu. Nastoje, kaže Pertot, svojim članovima, kojih je trenutno petstotinjak, omogućiti da svatko pronađe nešto za sebe. Osim toga, nastavlja, umaški SUH-ovci diče se i nekim svojim posebnostima.

- Uzmemo li u obzir naš zemljopisni položaj i blizinu Italije, specifičnost naše udruge je i pružanje pomoći članovima koji primaju strane mirovine, posebno talijanske, a koji svake godine moraju pribaviti mnoštvo informacija i dokumenata kako bi zadržali prava na mirovine. Neprestano radimo i na povećanju članstva, pa smo tako osnovali i Ogranak Sindikata umirovljenika Istraturista, gdje smo stekli novih 50 članova. No, iako nam je jasno kako se naše društvo nalazi u velikim financijskim poteškoćama, a proračunska sredstva se iz godine u godinu smanjuju, moram priznati da smo pomalo ogorčeni što se Gradom Umagom nikako ne možemo usuglasiti oko poslovnog prostora. Imamo, vjerujem, najskromnije prostorije od svih istarskih podružnica. Tu zbilja nismo imali sreće i voljeli bismo kada bi nam Grad uskoro osigurao povoljnije uvjete za rad. To bi nam, vjerujem, omogućilo ne samo širenje aktivnosti i sadržaja, već i povećanje broja članova!

- Naš Sindikat umirovljenika ima drugačiji razvojni put od ostalih sindikata u Europi. Tamo se sindikatima pridružuju radnici ovisno o svojim političkim uvjerenjima i sa svojim sindikalnim aktivnostima nastavljaju nakon odlaska u mirovinu - u istom sindikatu. To kod nas nije slučaj. Naši umirovljenici k nama dolaze s različitim političkim stavovima i to u svom djelovanju moramo imati na umu, no borba za bolja i veća socijalna prava treba biti iznad političkih opredjeljenja i u tome moramo biti jedinstveni. Svaka pohvala koju od naših članova dobijemo za uspješno izvedenu akciju ili program daje mi novu snagu, snagu za rad na povećanju članstva te poboljšanju statusa umirovljenika, ne samo na našem lokalnom nivou, već i društvu u cjelini. Zajedno smo jači! (Marina Tripović)