UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Anton Pertot, predsjednik Podružnice SUH-a Umag

Svaka pohvala članova daje mi novu snagu!

Umirovljeni upravni pravnik, Anton Pertot rođen je u Aurisini, naselju uz obalu Tršćanskog zaljeva u Italiji, kao pripadnik slovenske nacionalne manjine. Od 2012. je predsjednik Podružnice SUH-a u Umagu, gdje je doselio još davne 1955. godine.

Kao vrlo mlad zaposlio se u Tvornici cementa Umag, a potom u Domu zdravlja, gdje je radio sve do 1959., kada je otišao u vojsku. Po povratku u Umag, zaposlio se u gradskoj općini kao službenik, a po stjecanju zvanja upravnog pravnika u Višoj upravnoj školi u Zagrebu, radio je u Općinskoj upravi, da bi nakon nekoliko godina postao i šefom Uprave za prihode. Obavljao je i dužnost Sekretara za financije Općine Buje, a u organima uprave ostao je sve do 1980. godine, kada je dobio mjesto pomoćnika direktora Istarske kreditne banke Umag, gdje je radio sve do umirovljenja.

Sve vrijeme bio je aktivan sportaš, a potom i sportski rukovoditelj – u nekoliko navrata predsjedavao je RK Istraturist Umag, te SIZ-a fizičke kulture i Saveza organizacije fizičke kulture.

- Posebno sam ponosan na to što sam za RK Istraturist izborio plasman u tadašnjoj Prvoj saveznoj ligi, kao najmanji grad sudionik. No i nakon odlaska u mirovinu sam ostao sportski aktivan. Predsjedništvo naše Podružnice pokrenulo je organizaciju sportskih igara na nivou Istre - prve igre održane su upravo u Umagu, a odvijaju se u brojnim disciplinama, što smatram svojim velikim uspjehom. Na našu inicijativu osnovan je i Međunarodni boćarski turnir prijateljstva, na kojem sudjeluju naše istarske Podružnice i sindikalne organizacije iz Trsta. Na posljednjem turniru, održanom 20. lipnja u Roču, sudjelovalo je čak 10 ekipa! – ponosno će Pertot.

Umaški SUH-ovci, s obzirom da svoj zemljopisni položaj, mnogo vremena posvećuju suradnji s podružnicama SPI CGIL iz Italije, pa su se još 1998. godine pobratimili s kolegama iz Trsta, s kojima uspješno surađuju u organizaciji ne samo sportskih susreta, već i seminara te raznih druženja. Osim toga, naši vrijedni sindikalisti su u Umagu osigurali novčanu pomoć umirovljenicima s najnižim mirovinama, otvaranje Stacionara za nemoćne i bolesne osobe pri Domu zdravlja Umag, besplatne obroke za najpotrebitije članove, te besplatni dvosatni parking. Osim toga, redovito posjećuju i svoje članove u Domu za starije osobe u Novigradu.

- Izrazito sam ponosan što smo bili inicijatori izgradnje Doma za starije osobe u Umagu, što je bilo prije više od 10 godina. Nakon pet godina, koliko je trajala njegova izgradnja, sada imamo najljepši i najmoderniji Dom umirovljenika u Hrvatskoj, na veliko zadovoljstvo ne samo nas, nego i naših kolega iz HSU-a.

Umaškoj Podružnici nije strana ni organizacija izleta i druženja, pa tako svake godine, u suradnji s turističkim agencijama, organizira najmanje dva izleta u zemlji i inozemstvu, kao i susret s članovima iz talijanskog SPI CGIL Domio. Također, svake godine obilježavaju Međunarodni dan žena 8. ožujka i dočekuju Novu godinu. Nastoje, kaže Pertot, svojim članovima, kojih je trenutno petstotinjak, omogućiti da svatko pronađe nešto za sebe. Osim toga, nastavlja, umaški SUH-ovci diče se i nekim svojim posebnostima.

- Uzmemo li u obzir naš zemljopisni položaj i blizinu Italije, specifičnost naše udruge je i pružanje pomoći članovima koji primaju strane mirovine, posebno talijanske, a koji svake godine moraju pribaviti mnoštvo informacija i dokumenata kako bi zadržali prava na mirovine. Neprestano radimo i na povećanju članstva, pa smo tako osnovali i Ogranak Sindikata umirovljenika Istraturista, gdje smo stekli novih 50 članova. No, iako nam je jasno kako se naše društvo nalazi u velikim financijskim poteškoćama, a proračunska sredstva se iz godine u godinu smanjuju, moram priznati da smo pomalo ogorčeni što se Gradom Umagom nikako ne možemo usuglasiti oko poslovnog prostora. Imamo, vjerujem, najskromnije prostorije od svih istarskih podružnica. Tu zbilja nismo imali sreće i voljeli bismo kada bi nam Grad uskoro osigurao povoljnije uvjete za rad. To bi nam, vjerujem, omogućilo ne samo širenje aktivnosti i sadržaja, već i povećanje broja članova!

- Naš Sindikat umirovljenika ima drugačiji razvojni put od ostalih sindikata u Europi. Tamo se sindikatima pridružuju radnici ovisno o svojim političkim uvjerenjima i sa svojim sindikalnim aktivnostima nastavljaju nakon odlaska u mirovinu - u istom sindikatu. To kod nas nije slučaj. Naši umirovljenici k nama dolaze s različitim političkim stavovima i to u svom djelovanju moramo imati na umu, no borba za bolja i veća socijalna prava treba biti iznad političkih opredjeljenja i u tome moramo biti jedinstveni. Svaka pohvala koju od naših članova dobijemo za uspješno izvedenu akciju ili program daje mi novu snagu, snagu za rad na povećanju članstva te poboljšanju statusa umirovljenika, ne samo na našem lokalnom nivou, već i društvu u cjelini. Zajedno smo jači! (Marina Tripović)