UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Anton Pertot, predsjednik Podružnice SUH-a Umag

Svaka pohvala članova daje mi novu snagu!

Umirovljeni upravni pravnik, Anton Pertot rođen je u Aurisini, naselju uz obalu Tršćanskog zaljeva u Italiji, kao pripadnik slovenske nacionalne manjine. Od 2012. je predsjednik Podružnice SUH-a u Umagu, gdje je doselio još davne 1955. godine.

Kao vrlo mlad zaposlio se u Tvornici cementa Umag, a potom u Domu zdravlja, gdje je radio sve do 1959., kada je otišao u vojsku. Po povratku u Umag, zaposlio se u gradskoj općini kao službenik, a po stjecanju zvanja upravnog pravnika u Višoj upravnoj školi u Zagrebu, radio je u Općinskoj upravi, da bi nakon nekoliko godina postao i šefom Uprave za prihode. Obavljao je i dužnost Sekretara za financije Općine Buje, a u organima uprave ostao je sve do 1980. godine, kada je dobio mjesto pomoćnika direktora Istarske kreditne banke Umag, gdje je radio sve do umirovljenja.

Sve vrijeme bio je aktivan sportaš, a potom i sportski rukovoditelj – u nekoliko navrata predsjedavao je RK Istraturist Umag, te SIZ-a fizičke kulture i Saveza organizacije fizičke kulture.

- Posebno sam ponosan na to što sam za RK Istraturist izborio plasman u tadašnjoj Prvoj saveznoj ligi, kao najmanji grad sudionik. No i nakon odlaska u mirovinu sam ostao sportski aktivan. Predsjedništvo naše Podružnice pokrenulo je organizaciju sportskih igara na nivou Istre - prve igre održane su upravo u Umagu, a odvijaju se u brojnim disciplinama, što smatram svojim velikim uspjehom. Na našu inicijativu osnovan je i Međunarodni boćarski turnir prijateljstva, na kojem sudjeluju naše istarske Podružnice i sindikalne organizacije iz Trsta. Na posljednjem turniru, održanom 20. lipnja u Roču, sudjelovalo je čak 10 ekipa! – ponosno će Pertot.

Umaški SUH-ovci, s obzirom da svoj zemljopisni položaj, mnogo vremena posvećuju suradnji s podružnicama SPI CGIL iz Italije, pa su se još 1998. godine pobratimili s kolegama iz Trsta, s kojima uspješno surađuju u organizaciji ne samo sportskih susreta, već i seminara te raznih druženja. Osim toga, naši vrijedni sindikalisti su u Umagu osigurali novčanu pomoć umirovljenicima s najnižim mirovinama, otvaranje Stacionara za nemoćne i bolesne osobe pri Domu zdravlja Umag, besplatne obroke za najpotrebitije članove, te besplatni dvosatni parking. Osim toga, redovito posjećuju i svoje članove u Domu za starije osobe u Novigradu.

- Izrazito sam ponosan što smo bili inicijatori izgradnje Doma za starije osobe u Umagu, što je bilo prije više od 10 godina. Nakon pet godina, koliko je trajala njegova izgradnja, sada imamo najljepši i najmoderniji Dom umirovljenika u Hrvatskoj, na veliko zadovoljstvo ne samo nas, nego i naših kolega iz HSU-a.

Umaškoj Podružnici nije strana ni organizacija izleta i druženja, pa tako svake godine, u suradnji s turističkim agencijama, organizira najmanje dva izleta u zemlji i inozemstvu, kao i susret s članovima iz talijanskog SPI CGIL Domio. Također, svake godine obilježavaju Međunarodni dan žena 8. ožujka i dočekuju Novu godinu. Nastoje, kaže Pertot, svojim članovima, kojih je trenutno petstotinjak, omogućiti da svatko pronađe nešto za sebe. Osim toga, nastavlja, umaški SUH-ovci diče se i nekim svojim posebnostima.

- Uzmemo li u obzir naš zemljopisni položaj i blizinu Italije, specifičnost naše udruge je i pružanje pomoći članovima koji primaju strane mirovine, posebno talijanske, a koji svake godine moraju pribaviti mnoštvo informacija i dokumenata kako bi zadržali prava na mirovine. Neprestano radimo i na povećanju članstva, pa smo tako osnovali i Ogranak Sindikata umirovljenika Istraturista, gdje smo stekli novih 50 članova. No, iako nam je jasno kako se naše društvo nalazi u velikim financijskim poteškoćama, a proračunska sredstva se iz godine u godinu smanjuju, moram priznati da smo pomalo ogorčeni što se Gradom Umagom nikako ne možemo usuglasiti oko poslovnog prostora. Imamo, vjerujem, najskromnije prostorije od svih istarskih podružnica. Tu zbilja nismo imali sreće i voljeli bismo kada bi nam Grad uskoro osigurao povoljnije uvjete za rad. To bi nam, vjerujem, omogućilo ne samo širenje aktivnosti i sadržaja, već i povećanje broja članova!

- Naš Sindikat umirovljenika ima drugačiji razvojni put od ostalih sindikata u Europi. Tamo se sindikatima pridružuju radnici ovisno o svojim političkim uvjerenjima i sa svojim sindikalnim aktivnostima nastavljaju nakon odlaska u mirovinu - u istom sindikatu. To kod nas nije slučaj. Naši umirovljenici k nama dolaze s različitim političkim stavovima i to u svom djelovanju moramo imati na umu, no borba za bolja i veća socijalna prava treba biti iznad političkih opredjeljenja i u tome moramo biti jedinstveni. Svaka pohvala koju od naših članova dobijemo za uspješno izvedenu akciju ili program daje mi novu snagu, snagu za rad na povećanju članstva te poboljšanju statusa umirovljenika, ne samo na našem lokalnom nivou, već i društvu u cjelini. Zajedno smo jači! (Marina Tripović)