UVODNA RIJEČ

Malo više od najmanjeg

Piše: Jasna A. Petrović

     Procurila je informacija kako će se u okviru mirovinske reforme ići na ruku i onima s najnižim mirovinama i to povećanjem za tri posto. O čemu je tu riječ? Tko bi lud izvukao iz džepa tri posto povišice, u vrijeme kad plaće ra­stu za više od četiri posto, a cijene iznenađuju skokovima iza svakog ugla. Bacili smo grah i zaključili kako će najniže mirovine porasti za 3,13 posto. Jesmo li jako pametni ili či­tamo budućnost iz graha? Nema tu tajne, pa čak i nije riječ o nekoj pravoj povišici, već samo o ispravljanju nesuvisle i nepravedne prijašnje odredbe.

     Prvo treba naglasiti kako je svrha mirovine i dugogo­dišnjeg uplaćivanja mirovinskih doprinosa zaštita od si­romaštva u starosti te zaštita dostojanstva starijih osoba. Zato se u svim europskim zemljama smišljaju mehanizmi kojima bi se umirovljenike zaštitilo od potonuća na dno bijede. U većini njih, kao i u Hrvatskoj, to je bila minimalna mirovina, dakle univerzalni najniži iznos ispod kojega ne smije pasti ni jedna mirovina, ali je to postojalo do kraja 1998. godine, kad je „izmišljena" takozvana najniža miro­vina, koja nije uvjetovana cenzusom, već ovisi o dužini mi­rovinskog staža. No,„jedinična cijena" najniže mirovine, ak­tualna vrijednost mirovine (AVM) je od 1. srpnja u visini od 63,61 kune, dok je AVM za izračun osnovne mirovine 65,60 kuna. Bezrazložno utvrđena niža vrijednost AVM-a samo za siromašne je točno za 3,13 posto niža! I ta bi se nepravda ovom reformom trebala korigirati, tako da će i AVM za naj­nižu mirovinu iznositi 65,60 kuna.

Jesmo li zadovoljni? Prvi korak, mali korak više od naj­manjeg. Tako umirovljenik s 15 godina radnog staža neće više imati zajamčenu najnižu mirovinu od 954 kune, već 984 kune. Samo ili čak 30 kuna više. Onaj, pak, koji je radio 40 go­dina dobit će sada najmanje 2.624 kune, ili čak osamdesetak kuna više. Super? Ne, jer to se odnosi samo na one koji su za­radili starosnu, ali ne i prijevremenu starosnu mirovinu. Ta­kvima, koji su s kojom godinom manjka godina života otišli u prijevremenu mirovinu, oduzet će se linearno 20,4 posto od mirovine. Daju ti, dakle, 80 kuna, a onda oduzmu nešto više od pedesetak kuna. Takva je matematika ove i bivših Vlada. Daj malo, uzmi više. U cijelosti, to je politika protiv siromašnih, bez empatije, bez srca, bez poštovanja.

     Siromaštvo je najgori oblik nasilja, rekao je Mahatma Gandhi. A stvari teku, ne prema zaustavljanju siromaštva, već prema ubijanju želje. Kao da mora postojati prirodno stanje nemati, biti jadan, željeti sreću. Kao da je dostojan­stven život neprirodna želja, a prirodno je dobiti malo više od najmanjeg. Tri posto.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Vladimir Buršić, predsjednik Županijskog povjereništva SUH-a Istarske  županije

Pridružite se našoj borbi!

Ponosni otac dva sina i nono jedne unučice, u sretnome braku, Vladimir Buršić rođen je u malom mjestu Cunj u Buzeštini, u brdovitom dijelu sjeverne Istre. Kao diplomirani ekonomist najprije je radio u Buzetu, pa u brodogradilištu Uljanik u Puli, te naposljetku u državnom platnom prometu, sve do preranog umirovljenja 2005. godine. Tada se odmah uključio u rad Podružnice SUH-a u Puli, a člansku knjižicu, ponosno nam je ispričao, poštom mu je dostavila predsjednica SUH-a, kojoj je dodala i ceduljicu sa željom da se angažira oko pomoći u organizaciji same podružnice, te iako se nisu uopće poznavali, kao da je predosjećala buduću suradnju.

- Pa tako je nekako i bilo, jer već sljedeće godine osnovao sam i postao prvi predsjednik Ogranka SDK-ZAP-FINA, članova umirovljenih radnika svoje bivše firme u kojoj sam proveo 30 godina. Kako je samo bio dirljiv susret budućih članova na osnivačkoj skupštini ovog ogranka Sindikata iz cijele Istre! Neki od kojih se nisu bili vidjeli mnogo godina, a danas su, eto, i dalje aktivni članovi SUH-a! 2008., i ponovno, 2012. godine, imenovan sam zamjenikom predsjednice Podružnice Pula, predsjednikom Županijskog povjereništva SUH-a Istarske županije, te potpredsjednikom Predsjedništva GO SUH-a. SUH uspješno surađuje sa talijanskim sindikatom umirovljenika SPI CGIL, pa tako i Županijsko povjereništvo, te sve podružnice. Kao član SPI-a, čiji su članovi mnogi naši umirovljenici, izabran sam 2010., a 2014. i za člana Predsjedništva SPI Okrug Trst, kao jedan od tri predstavnika njihove inozemne podružnice, ponosno priča naš istarski predsjednik. Koja ga funkcija najviše zaokuplja?

- Sve su mi jednako bitne i svakom zadatku se trudim pristupiti odgovorno, te pun elana i entuzijazma. Sav moj dosadašnji angažman temelji se na dobro utabanom putu mojih prethodnika. Nije mi bilo teško nastaviti, a neke stvari i unaprijediti, barem kada je u pitanju primjerice informatizacija evidencije i općenito rada Podružnice. Zamijeniti doajena sindikalne borbe istarskog SUH-a Ljubomira Šrega nije bila laga zadaća, jer sam uvijek bio u njegovoj sjeni, no pomogla mi je dobra suradnja s predsjednicom SUH-a u Puli Netom Žiković, čime mi je sve je bilo lako ili barem - lakše.

Kao predsjednik Županijskog povjereništva Buršić je nastavio raditi na već uhodanoj koordinaciji rada istarskih podružnica, gdje radi na zajedničkom i jedinstveno djelovanju te nailazi  na međusobno razumijevanje, na što je veoma ponosan.

- Prepoznatljiv je rad naših 11 podružnica s preko 5.500 članova, uvažavani smo kao kvalitetna udruga u svih petnaestak lokalnih jedinica samouprave u kojima djeluje SUH, pa tako i na nivou Županije. SUH je nastao u jedno drugo vrijeme, u drugačijim uvjetima života i rada, a na nama je da pronađemo nove metode kako bismo privukli što više članova, kako bismo bili brojniji, a time i jači. Jer sindikalna borba ima uvijek isti cilj, pa tako i naš SUH, a to je poboljšati uvjete života i standard kako naših članova, tako i svih ostalih umirovljenika. Moramo biti svjesni toga da bi bez sindikalne borbe, odnosno naše aktivne prisutnosti i zalaganja, vlasti još više obezvrjeđivale život nas umirovljenih radnika. Mi živimo od minulog rada, a radnici od sadašnjeg, i to nas povezuje. Profit je zapravo neplaćeni rad, i otuda bogatstvo za vlasnike, a naša sudbina prepuštena je odlukama Vlade i Sabora. Mirovine ne smiju teretiti ionako male plaće, već trebaju ići na teret ogromnog profita, a to je nemoguće ostvariti bez borbe!

Pitali su ga, kako oni u Istri uspijevaju održati članstvo na tako zavidnom nivou? Odgovorio im je da to ovisi o predsjedniku/ci podružnice koji/a i hoće i zna raditi, no najvažnije je da zna okupiti tim s kojim može dobro surađivati, ljude koji žele i mogu dati od sebe tom zajedničkom radu. A članovi i budući članovi prepoznaju taj rad - i pridružuju im se.

- Naše podružnice u Istri godišnje „nakupe“ preko stotinu raznih druženja s oko 6.000 sudionika, organiziraju na desetke izleta u Hrvatskoj i inozemstvu s oko 3.000 izletnika te boravke u toplicama za preko šest stotina korisnika. U Podružnici Pula organizirano radi pedesetak volontera, koji skrbe za isto toliko korisnika. Podružnice svake godine sudjeluju u pružanju financijske pomoći za oko 450 članova, posjećuju njih oko 400 u njihovim domovima ili domovima za starije i nemoćne, te održe tridesetak zdravstvenih predavanja. Već pet godina zaredom održavamo sportske igre na kojima sudjeluje oko 300 umirovljenika iz svih naših podružnica. Također, u većini podružnica, organizirana je i pomoć za umirovljenike s talijanskim mirovinama, odnosno njihove buduće umirovljenike, koja je podržana od strane predstavnika Patronata INCA CGIL, sa sjedištem u Rijeci i Puli. Tako godišnje kod nas po pomoć dolazi preko 1.500 umirovljenika, većina i po nekoliko puta, s različitim potrebama i problemima.

Posebno ga raduje, kaže, što je u ova svoja dva moja mandata nastavio s aktivnostima vezanima uz pripremu i uspješno izvršena bratimljenja šest preostalih istarskih podružnica s nekom od podružnica talijanskog sindikata SPI CGIL, iz regije Furlanija i Julijska Krajina, ili regije Veneto. Ti njihovi „pobratimi“ sada redovito održavaju godišnje susrete.

Što nam Vlado poručuje za kraj?

Puno smo radili, puno sam radio, i u mojoj sedamdesetoj još uvijek osjećam da mogu, imam pregršt ideja, volje i želje za nastavkom borbe za dobrobit naših članova i svih umirovljenika. No SUH-u su potrebne nove, mlađe snage, koji treba - i mora - ostati jedinstven. Pridružite se našoj borbi, jer samo zajedno smo uistinu i jači! (Marina Tripović)