UVODNA RIJEČ

Draga Kolinda, hvala na torti

Piše: Jasna A. Petrović

     Naša heroina, Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, Silvestrovo je provela obilazeći Dom za starije Sveta Ana u Zagrebu. Donijela im je košaru slatkiša, pića i kave, kao i tortu, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom. No, nisu umi­rovljenici samo recitirali i pjevali. One pričljivije zanimalo je i hoće li se visoka gošća kandidirati za još jedan mandat, na što im je ona odgovorila: „Polako, korak po korak!"

     Eto, prvi korak je učinjen, Predsjednica je umirovljenike nahranila kolačima.

Oni pak umirovljenici tanjega džepa, ohrabrili su se glasno po­žaliti na niske mirovine, na što im je Predsjednica rekla da su „nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle". Šteta što u svoje noćne šetnje nije povela i ministre financija i mirovinskog sustava, jer oni tvrde suprotno - da su mirovine puno rasle prošlih godina, ali daleko više nego što bi mogle.

      I tko je tu u pravu, Kolinda optimist ili Pavić pesimist? Jesu li miro­vine mogle više rasti kako tvrde umirovljenici i Kolinda ili za rast ma­lih mirovina nije bilo novaca, već samo za rast povlaštenih i velikih?

     I tako bi nam Kolinda s tortom djelovala na toplinu oko srca, hu­mano i sućutno, kad se ne bismo sjetili Marije Antoanete koja je ispr­va bila jako omiljena u narodu, dok za francuske revolucije nije pla­tila danak svojoj rastrošnosti. Nabujaloj masi siromaha koji su kretali u osvajanje Bastille tražeći pravo na kruh, naivno je poručila preko dvorjana: „Ako nemate za kruh, jedite kolače!"

     Život u paralelnom svijetu je značajka mnogih na vlasti. Tu nije riječ o urođenoj, već stečenoj bezosjećajnosti i bahatosti, kao pri­rodnom slijedu neprepoznavanja siromaštva i poniženosti. Kolinda za cijelog svog dosadašnjeg mandata nije niti jednom prihvatila prijedlog umirovljeničkih udruga da ih primi na razgovor na temu siromaštva starijih osoba, po čemu smo na vrhu EU ljestvice. Niti u prigodi 25. obljetnice Sindikata umirovljenika nije prihvatila dolazak umirovljeničkog izaslanstva.

     Izgleda da nju, zaključujemo, zapravo ne zanimaju uvjeti života i dostojanstvo umirovljenika. Ona nije došla pitati kako živi dva posto bogatijih osoba starijih od 65 godina - jer samo ih toliko uspijeva do­biti i platiti smještaj u domovima umirovljenika. Ona nije otišla pro­vesti noć po ulicama gdje sjenoviti sakupljači plastičnih boca i kopači po kontejnerima promiču sa svojim velikim torbama i vrećama, nije bila sa 52 posto onih s mirovinama nižima od 2.321 kune - što je hr­vatska linija siromaštva.

     Ne, nije. Kolindu su pitali na Silverstrovo zašto je došla kod umi­rovljenika u Svetu Anu, a ona im je odgovorila: „Htjela sam vidjeti kako vi tulumarite".

     Mala nada ostaje u srcima ostarjele četvrtine stanovništva. Pod­sjetimo, tijekom izborne kampanje, u novogodišnjoj noći Kolinda je slavila sa šatorašima u Savskoj 66 pod parolom „Branitelji i narod na ulici, a agresori i dezerteri u foteljama". Uskoro su branitelji dobili bit­no povećana prava i mirovine. Sada je došla kod umirovljenika, gdje su je dočekali s prigodnim transparentom na zidu: „Dobrota je jezik koji vide slijepi i čuju gluhi." I donijela je tortu.

     Hvala, draga Kolinda, na torti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Stjepan Rakitić, predsjednik Županijskog povjereništva SUH-a Brodsko-posavske županije i predsjednik Podružnice SUH-a Sikirevci

Cijenu domova uskladiti s visinom mirovina

Još od mladih dana, Stjepan Rakitić, pomagao je radu raznih udruga, a od 2003. nositelj je i Povelje Brodsko-posavske županije za društveno-kulturni rad - ovaj rođeni Sikirevčanin danas je predsjednik županijskog povjereništva Brodsko-posavske županije i predsjednik Podružnice SUH-a Sikirevci, ali i dopredsjednik Općinskog vijeća svoga mjesta.

Svoje radno putovanje započeo je u Zagrebu u „Gradskom zelenilu“, a nakon slavonsko-brodskog „Graditelja“, napustio je rad u državnim poduzećima i pokrenuo vlastiti soboslikarsko-ličilački obrt u Bosanskom Šamcu, gdje je boravio sve do 1991. godine. Po povratku u rodno mjesto, preregistrirao je svoj obrt u građevinsko poduzeće, te s više od 60 radnika radio sve do umirovljenja 2005. godine. Godinu dana kasnije započeo je sa svojim sindikalnim „stažom“ u Podružnici SUH-a Sikirevci, 2008. je izabran za predsjednika, a u lipnju prošle godine i za predsjednika županijskog povjereništva. Stjepan je tada impresionirao spremnošću da preuzme odgovornost za promašene korake prethodne ekipe i optimistički najavio buđenje regije.

Uz 11 već postojećih podružnica, u Brodsko-posavskoj županiji ih je u posljednjih godinu dana osnovano još pet, a dobrim vijestima se može pohvaliti i članstvo SUH-a u Sikirevcima, čiji se broj gotovo utrostručio - sa 68 na 185 članova – što je gotovo polovica od ukupnog broja umirovljenika u mjestu.

U svakodnevnoj borbi za bolje prilike i ugodniji život umirovljenika, članovi Podružnice Sikirevci provode brojne aktivnosti, pružaju pravnu pomoć, ugovaraju povlastice i popuste za umirovljenike, organiziraju druženja poput zabava i izleta. U svome radu Podružnica je ostvarila dobru suradnju s općinskom vlašću.

Neki od problema s kojima se podružnica u Sikirevcima najčešće susreće tiču se loše informiranosti njezinih članova. To i ne čudi, ka.e Rakitić, ako se uzme u obzir činjenica da se predsjednici podružnica slabo služe elektronikom, pa izvještaje još uvijek pretežno primaju i šalju putem pošte. Osim toga, dodaje, umirovljenici raspolažu vrlo skromnim primanjima, a na visinu mirovina nažalost ne mogu utjecati, barem ne na razini podružnice ili županije. No, za taj dio borbe postoji SUH na razini Hrvatske koji dnevno oštri svoje zube na promašenim politikama i odlukama.

- Trudimo se, kada god nam se za to ukaže prilika, ugovarati popuste za naše članove, i u tome smo do sada imali mnogo uspjeha. Trenutno nam veliki problem predstavlja vođenje knjigovodstva i prijava izleta. Zakonodavac, čini se, puno traži od udruga i sindikata, zaboravljajući pritom da mi naš posao obavljamo dobrovoljno i bez dobiti. Na nas umirovljenike, izgleda, nitko ne misli. Prepušteni smo sami sebi, neprestano se borimo za svoja prava, ali kada dođu izbori, onda i mi zaboravimo sami na sebe, pa glasamo za druge. - nastavlja sve popularniji i nezaustavljivi Stjepan.

- Treba raditi na poticanju izgradnje domova, jer na mjesto u jednom od njih čeka se godinama. Žalosna istina je da je u nas najviše umirovljenika koji primaju svega 1.800 kuna mirovine, a boravak u domu naplaćuje se, u najboljem slučaju, barem dvostruko više. Cijene domova treba uskladiti s visinom mirovina, a ne s ekonomskim cijenama, kako najavljuju! - odlučno će Rakitić.

Ohrabruje ga, priznaje, kada ga sumještani prepoznaju na ulici jer ga navodi na zaključak kako je SUH kao udruga prepoznat ne samo u Sikirevcima nego i u županiji, što ga potiče na daljnji aktivni rad. Zato i ne čudi plan da i na razini Brodsko-posavske županije SUH postane va.an županijski socijalni partner.

- Moj moto je ulaganje u ljude. Uvijek ka.em - poznavanje ljudi je najveće bogatstvo! Najveći ponos u meni izaziva kada se umirovljenici sami dođu učlaniti u našu podružnicu i kada na nekom od naših druženja bude veliki odaziv članova - to mi je znak da ispravno radimo i napredujemo. Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, potrebnim i korisnim. Stoga bih poručio svojim kolegama, članovima i svim ostalim umirovljenicima – informirajte se o svemu što radi SUH i za što se zala.e, okupljajte se i učlanjujte, jer zajedno smo - zaista jači! (Marina Tripović)