UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Stjepan Rakitić, predsjednik Županijskog povjereništva SUH-a Brodsko-posavske županije i predsjednik Podružnice SUH-a Sikirevci

Cijenu domova uskladiti s visinom mirovina

Još od mladih dana, Stjepan Rakitić, pomagao je radu raznih udruga, a od 2003. nositelj je i Povelje Brodsko-posavske županije za društveno-kulturni rad - ovaj rođeni Sikirevčanin danas je predsjednik županijskog povjereništva Brodsko-posavske županije i predsjednik Podružnice SUH-a Sikirevci, ali i dopredsjednik Općinskog vijeća svoga mjesta.

Svoje radno putovanje započeo je u Zagrebu u „Gradskom zelenilu“, a nakon slavonsko-brodskog „Graditelja“, napustio je rad u državnim poduzećima i pokrenuo vlastiti soboslikarsko-ličilački obrt u Bosanskom Šamcu, gdje je boravio sve do 1991. godine. Po povratku u rodno mjesto, preregistrirao je svoj obrt u građevinsko poduzeće, te s više od 60 radnika radio sve do umirovljenja 2005. godine. Godinu dana kasnije započeo je sa svojim sindikalnim „stažom“ u Podružnici SUH-a Sikirevci, 2008. je izabran za predsjednika, a u lipnju prošle godine i za predsjednika županijskog povjereništva. Stjepan je tada impresionirao spremnošću da preuzme odgovornost za promašene korake prethodne ekipe i optimistički najavio buđenje regije.

Uz 11 već postojećih podružnica, u Brodsko-posavskoj županiji ih je u posljednjih godinu dana osnovano još pet, a dobrim vijestima se može pohvaliti i članstvo SUH-a u Sikirevcima, čiji se broj gotovo utrostručio - sa 68 na 185 članova – što je gotovo polovica od ukupnog broja umirovljenika u mjestu.

U svakodnevnoj borbi za bolje prilike i ugodniji život umirovljenika, članovi Podružnice Sikirevci provode brojne aktivnosti, pružaju pravnu pomoć, ugovaraju povlastice i popuste za umirovljenike, organiziraju druženja poput zabava i izleta. U svome radu Podružnica je ostvarila dobru suradnju s općinskom vlašću.

Neki od problema s kojima se podružnica u Sikirevcima najčešće susreće tiču se loše informiranosti njezinih članova. To i ne čudi, ka.e Rakitić, ako se uzme u obzir činjenica da se predsjednici podružnica slabo služe elektronikom, pa izvještaje još uvijek pretežno primaju i šalju putem pošte. Osim toga, dodaje, umirovljenici raspolažu vrlo skromnim primanjima, a na visinu mirovina nažalost ne mogu utjecati, barem ne na razini podružnice ili županije. No, za taj dio borbe postoji SUH na razini Hrvatske koji dnevno oštri svoje zube na promašenim politikama i odlukama.

- Trudimo se, kada god nam se za to ukaže prilika, ugovarati popuste za naše članove, i u tome smo do sada imali mnogo uspjeha. Trenutno nam veliki problem predstavlja vođenje knjigovodstva i prijava izleta. Zakonodavac, čini se, puno traži od udruga i sindikata, zaboravljajući pritom da mi naš posao obavljamo dobrovoljno i bez dobiti. Na nas umirovljenike, izgleda, nitko ne misli. Prepušteni smo sami sebi, neprestano se borimo za svoja prava, ali kada dođu izbori, onda i mi zaboravimo sami na sebe, pa glasamo za druge. - nastavlja sve popularniji i nezaustavljivi Stjepan.

- Treba raditi na poticanju izgradnje domova, jer na mjesto u jednom od njih čeka se godinama. Žalosna istina je da je u nas najviše umirovljenika koji primaju svega 1.800 kuna mirovine, a boravak u domu naplaćuje se, u najboljem slučaju, barem dvostruko više. Cijene domova treba uskladiti s visinom mirovina, a ne s ekonomskim cijenama, kako najavljuju! - odlučno će Rakitić.

Ohrabruje ga, priznaje, kada ga sumještani prepoznaju na ulici jer ga navodi na zaključak kako je SUH kao udruga prepoznat ne samo u Sikirevcima nego i u županiji, što ga potiče na daljnji aktivni rad. Zato i ne čudi plan da i na razini Brodsko-posavske županije SUH postane va.an županijski socijalni partner.

- Moj moto je ulaganje u ljude. Uvijek ka.em - poznavanje ljudi je najveće bogatstvo! Najveći ponos u meni izaziva kada se umirovljenici sami dođu učlaniti u našu podružnicu i kada na nekom od naših druženja bude veliki odaziv članova - to mi je znak da ispravno radimo i napredujemo. Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, potrebnim i korisnim. Stoga bih poručio svojim kolegama, članovima i svim ostalim umirovljenicima – informirajte se o svemu što radi SUH i za što se zala.e, okupljajte se i učlanjujte, jer zajedno smo - zaista jači! (Marina Tripović)