UVODNA RIJEČ

Prvi april je prošao

Piše: Milan Dalmacija

     Umirovljenička populacija, oko 1,2 milijuna ljudi, svakod­nevno trpi udarce sa svih strana, pa i od onih koje su birali da ih zastupaju i vode brigu o njima. Tako je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, inače poznat po tome da mu je jezik brži od pameti, ponovno briljirao. I to dvaput.

     „I dalje će većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u du­ćanima, medicinske sestre, svi oni koji ulaze na tržište rada s 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24.-25. godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65. osigurati radit će do 67 godina", reče Pavić i ostane živ prvi put.

     To bi funkcioniralo u savršenom gospodarsko-političkom okruženju, a svi dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije sa­vršeno, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Naime, krajem veljače je u Hrvatskoj od nešto više od 1,5 milijuna osiguranika, njih gotovo 350.000 radilo na određeno vrijeme, a malo iznad 50.000 u ne­punom radnom vremenu. U skupini onih između 15 i 39 godina registrirano je 25.800 prijava na nepuno radno vrijeme. Ako uz­memo u obzir prosječno trajanje studija od 7,5 godina i stručno osposobljavanje koje traje godinu dana i još godinu dana traže­nja posla, naš bi budući penzić, s ovakvim nesigurnim radnim vi­jekom, u mirovinu mogao otići i u 70. Da ne spominjemo stotine tisuća honoraraca, kojima su doprinosi smanjeni. Dakle, budu­ćim generacijama ne gine ništa drugo negoli najniža mirovina. A što je s onima koji su otišli u mirovinu i dobili mogućnost da je radom mrvicu poboljšaju?

     „Ono što je najbolje, kada malo razgovaramo s umirovljenici­ma koji rade, ili vi mediji što razgovarate, nije čak ni glavni razlog novac, već žele biti uključeniji u društvo, žele se osjećati korisni­ma", reče Pavić i ostane živ drugi put.

     Iako nije dobro što ljudi moraju raditi dok su u mirovini (a što dovoljno govori o kvaliteti mirovinskog sustava), oni su na to pri­siljeni, jer s prosječno 2.407 kuna su svakoga mjeseca u troumici: hoće li sve dati na normalnu prehranu, hoće li platiti režije da im ne sjedne ovrha ili će odabrati život bez nužnih lijekova? Nema tu riječi o socijalizaciji, već o pukom preživljavanju.

     Uostalom, umirovljenici su socijalizirana bića. Ministar ne zna da sve SUH-ove podružnice provode brojne aktivnosti na kojima se umirovljenici mogu družiti, zabavljati se i nakratko za­boraviti sve ovo. Izleti, plesnjaci, spontana druženja su način na koji naši penzići ostaju u društvu. Oni se ne uključuju u njega, jer su odavno njegov dio. A i bili su dovoljno korisni kroz svoj radni vijek i red je da se malo i odmore. Zaslužili su.

     Ali nisu zaslužili biti bijesni čitave godine. Prvi april je prošao i ovakve izjave više nisu šala. Umirovljenici su nam to potvrdili na našoj tematskoj Facebook stranici: „Od povišice što dobijemo možemo kupiti karton jaja i gađati ga. Možda više neće pričati gluposti i ponižavati ljude", reče ljutito Slavica Grubešić.

     Pa, ministre, sretan Uskrs žele vam društveno uključeni, kori­sni i bijesni umirovljenici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Stjepan Rakitić, predsjednik Županijskog povjereništva SUH-a Brodsko-posavske županije i predsjednik Podružnice SUH-a Sikirevci

Cijenu domova uskladiti s visinom mirovina

Još od mladih dana, Stjepan Rakitić, pomagao je radu raznih udruga, a od 2003. nositelj je i Povelje Brodsko-posavske županije za društveno-kulturni rad - ovaj rođeni Sikirevčanin danas je predsjednik županijskog povjereništva Brodsko-posavske županije i predsjednik Podružnice SUH-a Sikirevci, ali i dopredsjednik Općinskog vijeća svoga mjesta.

Svoje radno putovanje započeo je u Zagrebu u „Gradskom zelenilu“, a nakon slavonsko-brodskog „Graditelja“, napustio je rad u državnim poduzećima i pokrenuo vlastiti soboslikarsko-ličilački obrt u Bosanskom Šamcu, gdje je boravio sve do 1991. godine. Po povratku u rodno mjesto, preregistrirao je svoj obrt u građevinsko poduzeće, te s više od 60 radnika radio sve do umirovljenja 2005. godine. Godinu dana kasnije započeo je sa svojim sindikalnim „stažom“ u Podružnici SUH-a Sikirevci, 2008. je izabran za predsjednika, a u lipnju prošle godine i za predsjednika županijskog povjereništva. Stjepan je tada impresionirao spremnošću da preuzme odgovornost za promašene korake prethodne ekipe i optimistički najavio buđenje regije.

Uz 11 već postojećih podružnica, u Brodsko-posavskoj županiji ih je u posljednjih godinu dana osnovano još pet, a dobrim vijestima se može pohvaliti i članstvo SUH-a u Sikirevcima, čiji se broj gotovo utrostručio - sa 68 na 185 članova – što je gotovo polovica od ukupnog broja umirovljenika u mjestu.

U svakodnevnoj borbi za bolje prilike i ugodniji život umirovljenika, članovi Podružnice Sikirevci provode brojne aktivnosti, pružaju pravnu pomoć, ugovaraju povlastice i popuste za umirovljenike, organiziraju druženja poput zabava i izleta. U svome radu Podružnica je ostvarila dobru suradnju s općinskom vlašću.

Neki od problema s kojima se podružnica u Sikirevcima najčešće susreće tiču se loše informiranosti njezinih članova. To i ne čudi, ka.e Rakitić, ako se uzme u obzir činjenica da se predsjednici podružnica slabo služe elektronikom, pa izvještaje još uvijek pretežno primaju i šalju putem pošte. Osim toga, dodaje, umirovljenici raspolažu vrlo skromnim primanjima, a na visinu mirovina nažalost ne mogu utjecati, barem ne na razini podružnice ili županije. No, za taj dio borbe postoji SUH na razini Hrvatske koji dnevno oštri svoje zube na promašenim politikama i odlukama.

- Trudimo se, kada god nam se za to ukaže prilika, ugovarati popuste za naše članove, i u tome smo do sada imali mnogo uspjeha. Trenutno nam veliki problem predstavlja vođenje knjigovodstva i prijava izleta. Zakonodavac, čini se, puno traži od udruga i sindikata, zaboravljajući pritom da mi naš posao obavljamo dobrovoljno i bez dobiti. Na nas umirovljenike, izgleda, nitko ne misli. Prepušteni smo sami sebi, neprestano se borimo za svoja prava, ali kada dođu izbori, onda i mi zaboravimo sami na sebe, pa glasamo za druge. - nastavlja sve popularniji i nezaustavljivi Stjepan.

- Treba raditi na poticanju izgradnje domova, jer na mjesto u jednom od njih čeka se godinama. Žalosna istina je da je u nas najviše umirovljenika koji primaju svega 1.800 kuna mirovine, a boravak u domu naplaćuje se, u najboljem slučaju, barem dvostruko više. Cijene domova treba uskladiti s visinom mirovina, a ne s ekonomskim cijenama, kako najavljuju! - odlučno će Rakitić.

Ohrabruje ga, priznaje, kada ga sumještani prepoznaju na ulici jer ga navodi na zaključak kako je SUH kao udruga prepoznat ne samo u Sikirevcima nego i u županiji, što ga potiče na daljnji aktivni rad. Zato i ne čudi plan da i na razini Brodsko-posavske županije SUH postane va.an županijski socijalni partner.

- Moj moto je ulaganje u ljude. Uvijek ka.em - poznavanje ljudi je najveće bogatstvo! Najveći ponos u meni izaziva kada se umirovljenici sami dođu učlaniti u našu podružnicu i kada na nekom od naših druženja bude veliki odaziv članova - to mi je znak da ispravno radimo i napredujemo. Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, potrebnim i korisnim. Stoga bih poručio svojim kolegama, članovima i svim ostalim umirovljenicima – informirajte se o svemu što radi SUH i za što se zala.e, okupljajte se i učlanjujte, jer zajedno smo - zaista jači! (Marina Tripović)