UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Stjepan Rakitić, predsjednik Županijskog povjereništva SUH-a Brodsko-posavske županije i predsjednik Podružnice SUH-a Sikirevci

Cijenu domova uskladiti s visinom mirovina

Još od mladih dana, Stjepan Rakitić, pomagao je radu raznih udruga, a od 2003. nositelj je i Povelje Brodsko-posavske županije za društveno-kulturni rad - ovaj rođeni Sikirevčanin danas je predsjednik županijskog povjereništva Brodsko-posavske županije i predsjednik Podružnice SUH-a Sikirevci, ali i dopredsjednik Općinskog vijeća svoga mjesta.

Svoje radno putovanje započeo je u Zagrebu u „Gradskom zelenilu“, a nakon slavonsko-brodskog „Graditelja“, napustio je rad u državnim poduzećima i pokrenuo vlastiti soboslikarsko-ličilački obrt u Bosanskom Šamcu, gdje je boravio sve do 1991. godine. Po povratku u rodno mjesto, preregistrirao je svoj obrt u građevinsko poduzeće, te s više od 60 radnika radio sve do umirovljenja 2005. godine. Godinu dana kasnije započeo je sa svojim sindikalnim „stažom“ u Podružnici SUH-a Sikirevci, 2008. je izabran za predsjednika, a u lipnju prošle godine i za predsjednika županijskog povjereništva. Stjepan je tada impresionirao spremnošću da preuzme odgovornost za promašene korake prethodne ekipe i optimistički najavio buđenje regije.

Uz 11 već postojećih podružnica, u Brodsko-posavskoj županiji ih je u posljednjih godinu dana osnovano još pet, a dobrim vijestima se može pohvaliti i članstvo SUH-a u Sikirevcima, čiji se broj gotovo utrostručio - sa 68 na 185 članova – što je gotovo polovica od ukupnog broja umirovljenika u mjestu.

U svakodnevnoj borbi za bolje prilike i ugodniji život umirovljenika, članovi Podružnice Sikirevci provode brojne aktivnosti, pružaju pravnu pomoć, ugovaraju povlastice i popuste za umirovljenike, organiziraju druženja poput zabava i izleta. U svome radu Podružnica je ostvarila dobru suradnju s općinskom vlašću.

Neki od problema s kojima se podružnica u Sikirevcima najčešće susreće tiču se loše informiranosti njezinih članova. To i ne čudi, ka.e Rakitić, ako se uzme u obzir činjenica da se predsjednici podružnica slabo služe elektronikom, pa izvještaje još uvijek pretežno primaju i šalju putem pošte. Osim toga, dodaje, umirovljenici raspolažu vrlo skromnim primanjima, a na visinu mirovina nažalost ne mogu utjecati, barem ne na razini podružnice ili županije. No, za taj dio borbe postoji SUH na razini Hrvatske koji dnevno oštri svoje zube na promašenim politikama i odlukama.

- Trudimo se, kada god nam se za to ukaže prilika, ugovarati popuste za naše članove, i u tome smo do sada imali mnogo uspjeha. Trenutno nam veliki problem predstavlja vođenje knjigovodstva i prijava izleta. Zakonodavac, čini se, puno traži od udruga i sindikata, zaboravljajući pritom da mi naš posao obavljamo dobrovoljno i bez dobiti. Na nas umirovljenike, izgleda, nitko ne misli. Prepušteni smo sami sebi, neprestano se borimo za svoja prava, ali kada dođu izbori, onda i mi zaboravimo sami na sebe, pa glasamo za druge. - nastavlja sve popularniji i nezaustavljivi Stjepan.

- Treba raditi na poticanju izgradnje domova, jer na mjesto u jednom od njih čeka se godinama. Žalosna istina je da je u nas najviše umirovljenika koji primaju svega 1.800 kuna mirovine, a boravak u domu naplaćuje se, u najboljem slučaju, barem dvostruko više. Cijene domova treba uskladiti s visinom mirovina, a ne s ekonomskim cijenama, kako najavljuju! - odlučno će Rakitić.

Ohrabruje ga, priznaje, kada ga sumještani prepoznaju na ulici jer ga navodi na zaključak kako je SUH kao udruga prepoznat ne samo u Sikirevcima nego i u županiji, što ga potiče na daljnji aktivni rad. Zato i ne čudi plan da i na razini Brodsko-posavske županije SUH postane va.an županijski socijalni partner.

- Moj moto je ulaganje u ljude. Uvijek ka.em - poznavanje ljudi je najveće bogatstvo! Najveći ponos u meni izaziva kada se umirovljenici sami dođu učlaniti u našu podružnicu i kada na nekom od naših druženja bude veliki odaziv članova - to mi je znak da ispravno radimo i napredujemo. Doživjeti istinsku radost života znači pridonijeti onom cilju koji i sami smatramo veličanstvenim, potrebnim i korisnim. Stoga bih poručio svojim kolegama, članovima i svim ostalim umirovljenicima – informirajte se o svemu što radi SUH i za što se zala.e, okupljajte se i učlanjujte, jer zajedno smo - zaista jači! (Marina Tripović)