UVODNA RIJEČ

Oda o svilenom tepihu

Piše: Jasna A. Petrović

     Oda je svečana pjesma posvećena zaslužnim osobama, značajnim događajima i temama kao što su božan­stvo, ljubav, domovina i sl. Ugođaj ode uvijek je svečan, ozbiljan i naglašen. Počevši od antičke Grčke, oda je česti pje­snički oblik u svim vremenima.

     I u ovom našem vremenu ode nisu rijetka pojava, mada ne nužno u rimama. Moguće ih je pronaći i u javnim natječajima, pa da i u tako skučenom formatu imaju dimenziju božanskog, lju­bavnog i domoljubnog. Tako je u Narodnim novinama objavljen natječaj za nabavu novog namještaja za potrebe Užeg kabine­ta Vlade Republike Hrvatske. Radi se o nabavi konferencijskog stola, 12 konferencijskih stolica, dviju fotelja, dviju polufotelja, dvosjeda, jednog središnjeg i dvaju bočnih stolića, stolne lampe, tepiha, 13 zavjesa te stalka i koplja za zastavu. Sve to bi trebalo koštati 680.000 kuna.

    Natječaj je pun posebnih zahtjeva pa se tako doznaje da stolci moraju imati bazu od masivnog drveta jasena s četiri kraka koji čine oblik piramide, na način da se krakovi postolja spajaju u točki hvatišta na sjedalo, što valjda ukazuje na božansku di­menziju pozadine korisnika. Školjka sjedala mora biti izrađena od prešanog lameliranog drveta hrasta, kako bi se naglasilo do­moljublje. I tako dalje, i tako dalje.

     Fotelje će biti presvučene visoko kvalitetnom anilinskom ko­žom, otpornom na vlagu, habanje i utjecaj UV zraka, a na podu će biti ručno vezeni tepih s 50 posto svile. Najvažniji je detalj, valjda onaj ljubavnog karaktera, da se stolna svjetiljka mora sa­stojati od cilindričnog stalka sa žaruljom promjera pet centime­tara, izrađenog od masivnog drveta breze s metalnom bazom, što nekako vuče na nordijsku mitologiju.

     Postavili smo ovu značajnu informaciju na tematsku Facebook stranicu Sindikata umirovljenika, i ostali u čudu koliko se naših 16.000 pratitelja razumije u javne natječaje i potrebe ure­da Vlade. Uglavnom, oko tristotinjak komentara pokazuje puno razumijevanje za„znucane" fotelje ministara, te dodaju vlastite prijedloge kako riješiti problem ruiniranog kabineta.

     Mnogi su se zabrinuto zapitali kad su se to fotelje uspjele izlizati, a da narod nije primijetio, dok drugi tvrde kako su mini­strima dovoljne školske klupe ili preporučuju plastične stolice. Zabrinuti Riječanin ih poziva da kupe 10 komada stolica za pri­manje terapije na dnevnoj hematološkoj bolnici u KBC Rijeka. Za tepih tvrde da bi bio dovoljan onaj koji usput donesu Kinezi, a drugi pristaju samo na polovne fotelje (kao avione).

     Neki su se raspištoljili i upitali kako ih nije sramota, dok djeca nemaju lijekove, a umirovljenici kopaju po kantama, ali su takva pitanja daleko od duha ove ode o svilenom tepihu, pa će biti zanemarena. Kao što piše jedna pratiteljica, fotelje nikome nikad nisu dale pamet, isto im se piše, dok druga upozorava: „Vi narode i dalje trošite svoje fotelje doma kad je potrebno izaći na glasa­nje, a mogli biste taj dan mijenjati povijest." No, nećemo o tome. To bi već bila oda o foteljama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Josip Sahor, predsjednik Županijskog povjereništva Zagrebačke županije i Podružnice Dugo Selo

Joža - borac za penziće

Kad se zaposlio u industriji građevinskog materijala Šljunčara Trstenik kraj Dugog Sela 1992., Josip Sahor, danas predsjednik Županijskog povjereništva Zagrebačke županije i predsjednik Podružnice SUH-a Dugo Selo, odmah se učlanio u Sindikat graditeljstva Hrvatske. Pravi sindikalist od glave do pete, ponosno ističe kako je bio potpisnikom prvog kolektivnog ugovora u graditeljstvu još 1994. godine.

Nakon 40 godina radnog staža, otišao je u invalidsku mirovinu, no odmah se učlanio u Sindikat umirovljenika i 2001. osnovao dugoselsku podružnicu. Ondje je 2012., po četvrti put zaredom, dobio predsjednički mandat. Njegova šesteročlana obitelj, s kojom dijeli obiteljsku kuću, pruža mu punu podršku, no zbog sindikalnih aktivnosti često je odsutan.

- Ponekad mi, zbog moje zauzetosti i čestog izbivanja iz kuće, znaju reći - „što ti je to trebalo?“ - no, ja volim taj radnički krug, zalaganje za radnička prava, invalide i socijalno ugrožene, volim pomagati drugima. Uvijek sam išao kroz život imajući na umu svoj moto: „Pomozi onome kome možeš pomoći!“. 71-godišnji Joža kao da ima propeler u leđima, stalno je u pokretu, juri, žuri, koordinira.

Prostorije Podružnice SUH-a Dugo Selo, dobivene na korištenje od grada, otvorene su svakoga dana od ponedjeljka do petka od 9 do 14 sati, a članovima služe za druženje, kartanje, igranje šaha, radne dogovore... Žao mu je, priznaje Sahor, što ne raspolažu s dovoljno potrebnih financijskih sredstava i što u tom pogledu ne dobivaju jaču podršku od grada i Županije, iako im je prijeko potrebna. Kao da su umirovljenici i starije osobe pri dnu prioriteta političara.

- Svake godine našoj Podružnici se priključi dvadesetak novih članova, no od tih 40 kuna godišnje članarine nažalost i nemamo neke velike koristi. Nije shvatljivo zašto i mi, poput Matice umirovljenika Dugo Selo, od grada i Županije ne primamo solidnu financijsku pomoć. No, kad se sjetim da smo se do 2008. godine okupljali po gostionama, onda je i ovo neki pomak.

Od svoga osnutka prije 13 godina, dugoselski SUH uspješno surađuje s lokalnom vlašću, ali još više s udrugama i institucijama poput Crvenog križa i Centra za socijalnu skrb, sudjelujući u raznim humanitarnim akcijama - organiziranju kontrole šećera i tlaka u zdravstvenim ustanovama i posjeta bolesnim članovima.

- Ovih dana, negdje prije uskršnjih blagdana, planiramo, što činimo već treću godinu zaredom posjetiti Caritasovu kuću za zbrinjavanje odraslih osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem sv. Vinko Paulski u naselju Oborovo. Osim toga, već šestu godinu zaredom, pripremamo svečanu proslavu u povodu Praznika rada 1. svibnja koja će početi u 10 sati. Građani Dugog Sela i brojni naši članovi iz cijele županije, družit će se i zabavljati uz pleh glazbu te nastupe mažoretkinja i kulturno umjetničkih društava. Također, 10. svibnja planiramo organizirati i dvodnevni izlet u Mađarsku - ponosno najavljuje Sahor. - A potom slijedi tradicionalna radna akcija koja se svake godine organizira na šetnici Kontesin put. Od 2001. godine, kad je šetnica napravljena, pa do danas, članovi je svake godine dodatno uređuju kako bi za šetače bila jedna od poželjnijih ruta.

Dugoselski SUH-ovci imaju i neke povlastice, pa tako, temeljem ugovora s poduzećem „Čazmatrans“ plaćaju 30 posto manje za kartu lokalnog prijevoza, u nadi da Ree tu pogodnost uskoro proširiti i na razinu države.

Što nam poručuje za kraj?

- Prosječna primanja hrvatskih umirovljenika najčešće nisu dovoljna, jer više od 60 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne od 2.600 kuna. Ispred svakog dućana viđam ljude koji se skupljaju pokraj kontejnera i često čujem „Budi sretan dok još primaš penziju!“. Da ne govorim o našim mladima, koji, ako i rade, često ne primaju plaću ili rade za bonove. Teret brige često pada na djedove i bake koji ni sami nemaju dovoljno, a nekad je bilo obrnuto. što se tiče nas invalida, sjete nas se samo prije izbora! Naša Vlada se napokon mora prestati prepucavati, sastaviti glave i početi pronalaziti rješenja kako bi ljudi mogli normalno živjeti! Neka ne zaborave da stanovništvo stari, te mi postajemo odlučujući glas na izborima. (Marina Tripović)