UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Josip Sahor, predsjednik Županijskog povjereništva Zagrebačke županije i Podružnice Dugo Selo

Joža - borac za penziće

Kad se zaposlio u industriji građevinskog materijala Šljunčara Trstenik kraj Dugog Sela 1992., Josip Sahor, danas predsjednik Županijskog povjereništva Zagrebačke županije i predsjednik Podružnice SUH-a Dugo Selo, odmah se učlanio u Sindikat graditeljstva Hrvatske. Pravi sindikalist od glave do pete, ponosno ističe kako je bio potpisnikom prvog kolektivnog ugovora u graditeljstvu još 1994. godine.

Nakon 40 godina radnog staža, otišao je u invalidsku mirovinu, no odmah se učlanio u Sindikat umirovljenika i 2001. osnovao dugoselsku podružnicu. Ondje je 2012., po četvrti put zaredom, dobio predsjednički mandat. Njegova šesteročlana obitelj, s kojom dijeli obiteljsku kuću, pruža mu punu podršku, no zbog sindikalnih aktivnosti često je odsutan.

- Ponekad mi, zbog moje zauzetosti i čestog izbivanja iz kuće, znaju reći - „što ti je to trebalo?“ - no, ja volim taj radnički krug, zalaganje za radnička prava, invalide i socijalno ugrožene, volim pomagati drugima. Uvijek sam išao kroz život imajući na umu svoj moto: „Pomozi onome kome možeš pomoći!“. 71-godišnji Joža kao da ima propeler u leđima, stalno je u pokretu, juri, žuri, koordinira.

Prostorije Podružnice SUH-a Dugo Selo, dobivene na korištenje od grada, otvorene su svakoga dana od ponedjeljka do petka od 9 do 14 sati, a članovima služe za druženje, kartanje, igranje šaha, radne dogovore... Žao mu je, priznaje Sahor, što ne raspolažu s dovoljno potrebnih financijskih sredstava i što u tom pogledu ne dobivaju jaču podršku od grada i Županije, iako im je prijeko potrebna. Kao da su umirovljenici i starije osobe pri dnu prioriteta političara.

- Svake godine našoj Podružnici se priključi dvadesetak novih članova, no od tih 40 kuna godišnje članarine nažalost i nemamo neke velike koristi. Nije shvatljivo zašto i mi, poput Matice umirovljenika Dugo Selo, od grada i Županije ne primamo solidnu financijsku pomoć. No, kad se sjetim da smo se do 2008. godine okupljali po gostionama, onda je i ovo neki pomak.

Od svoga osnutka prije 13 godina, dugoselski SUH uspješno surađuje s lokalnom vlašću, ali još više s udrugama i institucijama poput Crvenog križa i Centra za socijalnu skrb, sudjelujući u raznim humanitarnim akcijama - organiziranju kontrole šećera i tlaka u zdravstvenim ustanovama i posjeta bolesnim članovima.

- Ovih dana, negdje prije uskršnjih blagdana, planiramo, što činimo već treću godinu zaredom posjetiti Caritasovu kuću za zbrinjavanje odraslih osoba s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem sv. Vinko Paulski u naselju Oborovo. Osim toga, već šestu godinu zaredom, pripremamo svečanu proslavu u povodu Praznika rada 1. svibnja koja će početi u 10 sati. Građani Dugog Sela i brojni naši članovi iz cijele županije, družit će se i zabavljati uz pleh glazbu te nastupe mažoretkinja i kulturno umjetničkih društava. Također, 10. svibnja planiramo organizirati i dvodnevni izlet u Mađarsku - ponosno najavljuje Sahor. - A potom slijedi tradicionalna radna akcija koja se svake godine organizira na šetnici Kontesin put. Od 2001. godine, kad je šetnica napravljena, pa do danas, članovi je svake godine dodatno uređuju kako bi za šetače bila jedna od poželjnijih ruta.

Dugoselski SUH-ovci imaju i neke povlastice, pa tako, temeljem ugovora s poduzećem „Čazmatrans“ plaćaju 30 posto manje za kartu lokalnog prijevoza, u nadi da Ree tu pogodnost uskoro proširiti i na razinu države.

Što nam poručuje za kraj?

- Prosječna primanja hrvatskih umirovljenika najčešće nisu dovoljna, jer više od 60 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne od 2.600 kuna. Ispred svakog dućana viđam ljude koji se skupljaju pokraj kontejnera i često čujem „Budi sretan dok još primaš penziju!“. Da ne govorim o našim mladima, koji, ako i rade, često ne primaju plaću ili rade za bonove. Teret brige često pada na djedove i bake koji ni sami nemaju dovoljno, a nekad je bilo obrnuto. što se tiče nas invalida, sjete nas se samo prije izbora! Naša Vlada se napokon mora prestati prepucavati, sastaviti glave i početi pronalaziti rješenja kako bi ljudi mogli normalno živjeti! Neka ne zaborave da stanovništvo stari, te mi postajemo odlučujući glas na izborima. (Marina Tripović)