UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Mato Obradović, predsjednik Županijskog povjereništva SUH-a Osječko-baranjske županije

Zajedno smo jači, još jači, najjači

Nakon odlaska u punu starosnu mirovinu 2001. godine, Mato Obradović se učlanio u Podružnicu SUH-a Osijek kako bi pomagao u njegovom radu i aktivnostima. Uz posao na željeznici kojeg je obavljao cijeli radni vijek, ima i dugogodišnje iskustvo u sindikalnom radu. Često je obavljao funkciju sindikalnog predstavnika,  2005. godine je izabran za predsjednika Podružnice, 2006. za Županijskog povjerenika i člana Glavnog odbora SUH-a, a 2008. godine za člana Predsjedništva GO SUH-a. Od 2012. je i potpredsjednik SUH-a.

- Prema Zakonu o udrugama, 2008. godine smo se registrirali kao Udruga Sindikata umirovljenika Hrvatske Osijek (skraćeno Udruga SUH Osijek), kako bismo mogli dobiti financijsku pomoć od grada i županije, no ostali smo dijelom SUH-a. Osobno kao predsjednik Županijskog povjereništva, neprekidno radim na obnovi i jačanju podružnica na svom području i vjerujem da ćemo i dalje jačati - prisjeća se Mato i dodaje:

- Dosta pozornosti pridajemo i sportsko-rekreativnim aktivnostima. Osječko baranjska županija je pokrovitelj sportsko-rekreativnih susreta SUH-a od 2007. godine. U igrama „Sport za sve“ u organizaciji grada Osijeka, naše predstavnice se natječu u pikadu za žene i redovito osvajaju pehare. Igre se svake godine organiziraju u drugom mjestu, a ove je godine domaćin susreta Podružnica Vuka. Mi polazimo od one Hipokratove: „Ako bismo svakom pojedincu mogli odrediti odgovarajuću količinu hrane i vježbi, ni previše, ni premalo, pronašli bismo najsigurniji put do zdravlja.“ - naglašava Mato.

Sastanke održavaju svake srijede u Osijeku, u prostoru čije je korištenje grad besplatno omogućio. Na sastancima, koji su veoma dobro posjećeni, informiraju članove o radu SUH-a, kao i općinskih, županijskih i državnih organa, s naglaskom na osobe treće životne dobi. Potpisali su 2005. i sporazum o suradnji s umirovljenicima mađarskog grada Pečuha, pa sad redovito održavaju susrete, zajednički analiziraju položaj i status umirovljenika u svojim zemljama i razmjenjuju iskustva.

- Veoma su aktivne naše članice koje dva puta tjedno idu na tjelovježbu, što financira naša udruga.Također, po uzoru na članice Podružnice u Donjem Miholjcu, neke naše članice dva puta tjedno uz rijeku Dravu koriste tzv. nordijsku tehniku hodanja sa štapovima kako bi poboljšale zdravlje i tjelesnu kondiciju. Među članovima je prisutan i veliki interes za turistička putovanja, ljetovanja, posjete toplicama i izletima. Uz jednodnevna i dvodnevna, odlazili smo i na desetodnevna putovanja te posjetili gotovo sve zemlje Europske unije. Također bih spomenuo i naš božićni domjenak kojeg organiziramo svake godine i koji je za članove besplatan. Tom prilikom članovima s mirovinama do 2.000 kuna darujemo i po 300 kuna potpore - ponosno spominje Mato samo dio brojnih aktivnosti.

Na veliko zadovoljstvo osječkih umirovljenika, omogućen im je gradski javni prijevoz za samo 20 kuna mjesečno, a ostvareni su i popusti za članove, primjerice u očnoj poliklinici, optici i ljekarni. Pokušavaju život umirovljenika učiniti društveno uključenim, zanimljivim i zaštićenim. Ovo sa zaštitom - političkom, pravnom, socijalnom - SUH-u je u prvom planu.

- Moram izraziti zadovoljstvo zbog svojeg sudjelovanja u nastojanjima SUH-a da položaj umirovljenika u Republici Hrvatskoj dovede na položaj koji će im omogućiti dostojan život. Razlozi za osnivanje SUH-a još su uvijek prisutni. Mirovinski sustav je nažalost od samog početka postavljen krivo. Pokušaji njegove reforme su se pokazali neefikasnima jer su ga trebali promijeniti oni koji su ga tako nakaradno postavili. Nije li smiješno da smo svi izdvajali isti postotak sredstava za javni mirovinski fond međugeneracijske solidarnosti, a kad je došlo vrijeme da ga koristimo... sad svatko po drugim kriterijima?! To je dovelo do razlika između starih, novih i najnovijih umirovljenika - onih koji su i u II. stupu. Kemijanje s raznim dodacima je napravilo još veću zbrku i nepravde u mirovinama. Dok god svi oni koji su pod istim uvjetima izdvajali za mirovinski fond ne budu imali iste mirovine, mi ćemo nažalost imati posla. Ne smijemo posustati u nastojanjima za pravednim mirovinama. Sindikate koji danas protestiraju protiv novog Zakona o radu treba podržavati u svakoj prilici i na svakom mjestu - snaga sindikalne borbe za prava i dostojanstvo radnika i njihovog rada nama garantira naše mirovine! Provedimo u stvarnost „Zajedno smo jači“! - obrazlaže agilni i vječno mobilni županijski „povjerenik“ SUH-a.

- Posljednja poruka? Često nisu potrebna ni bitna financijska sredstva ako postoji dobra volja i sloga. Možemo učiniti mnogo toga kako bi naπi članovi osjetili zadovoljstvo čto su članovi upravo SUH-a - svako druženje, razgovor, šetnja, zajednički odlazak u kino, kazalište ili na neku sportsku ili kulturnu manifestaciju predstavlja zadovoljstvo i slobodno vrijeme u trećoj životnoj dobi čini kvalitetnijim. Dodat ću na kraju i cjeloživotno učenje, što tek moramo razviti, jer čovjek koji je prestar da bi učio, vjerojatno je uvijek bio prestar da bi učio. A mi smo mladi i puni energije sve dok se aktiviramo i popravljamo svijet.- zaključio je Mato Obradović. (Marina Tripović)