UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Mato Obradović, predsjednik Županijskog povjereništva SUH-a Osječko-baranjske županije

Zajedno smo jači, još jači, najjači

Nakon odlaska u punu starosnu mirovinu 2001. godine, Mato Obradović se učlanio u Podružnicu SUH-a Osijek kako bi pomagao u njegovom radu i aktivnostima. Uz posao na željeznici kojeg je obavljao cijeli radni vijek, ima i dugogodišnje iskustvo u sindikalnom radu. Često je obavljao funkciju sindikalnog predstavnika,  2005. godine je izabran za predsjednika Podružnice, 2006. za Županijskog povjerenika i člana Glavnog odbora SUH-a, a 2008. godine za člana Predsjedništva GO SUH-a. Od 2012. je i potpredsjednik SUH-a.

- Prema Zakonu o udrugama, 2008. godine smo se registrirali kao Udruga Sindikata umirovljenika Hrvatske Osijek (skraćeno Udruga SUH Osijek), kako bismo mogli dobiti financijsku pomoć od grada i županije, no ostali smo dijelom SUH-a. Osobno kao predsjednik Županijskog povjereništva, neprekidno radim na obnovi i jačanju podružnica na svom području i vjerujem da ćemo i dalje jačati - prisjeća se Mato i dodaje:

- Dosta pozornosti pridajemo i sportsko-rekreativnim aktivnostima. Osječko baranjska županija je pokrovitelj sportsko-rekreativnih susreta SUH-a od 2007. godine. U igrama „Sport za sve“ u organizaciji grada Osijeka, naše predstavnice se natječu u pikadu za žene i redovito osvajaju pehare. Igre se svake godine organiziraju u drugom mjestu, a ove je godine domaćin susreta Podružnica Vuka. Mi polazimo od one Hipokratove: „Ako bismo svakom pojedincu mogli odrediti odgovarajuću količinu hrane i vježbi, ni previše, ni premalo, pronašli bismo najsigurniji put do zdravlja.“ - naglašava Mato.

Sastanke održavaju svake srijede u Osijeku, u prostoru čije je korištenje grad besplatno omogućio. Na sastancima, koji su veoma dobro posjećeni, informiraju članove o radu SUH-a, kao i općinskih, županijskih i državnih organa, s naglaskom na osobe treće životne dobi. Potpisali su 2005. i sporazum o suradnji s umirovljenicima mađarskog grada Pečuha, pa sad redovito održavaju susrete, zajednički analiziraju položaj i status umirovljenika u svojim zemljama i razmjenjuju iskustva.

- Veoma su aktivne naše članice koje dva puta tjedno idu na tjelovježbu, što financira naša udruga.Također, po uzoru na članice Podružnice u Donjem Miholjcu, neke naše članice dva puta tjedno uz rijeku Dravu koriste tzv. nordijsku tehniku hodanja sa štapovima kako bi poboljšale zdravlje i tjelesnu kondiciju. Među članovima je prisutan i veliki interes za turistička putovanja, ljetovanja, posjete toplicama i izletima. Uz jednodnevna i dvodnevna, odlazili smo i na desetodnevna putovanja te posjetili gotovo sve zemlje Europske unije. Također bih spomenuo i naš božićni domjenak kojeg organiziramo svake godine i koji je za članove besplatan. Tom prilikom članovima s mirovinama do 2.000 kuna darujemo i po 300 kuna potpore - ponosno spominje Mato samo dio brojnih aktivnosti.

Na veliko zadovoljstvo osječkih umirovljenika, omogućen im je gradski javni prijevoz za samo 20 kuna mjesečno, a ostvareni su i popusti za članove, primjerice u očnoj poliklinici, optici i ljekarni. Pokušavaju život umirovljenika učiniti društveno uključenim, zanimljivim i zaštićenim. Ovo sa zaštitom - političkom, pravnom, socijalnom - SUH-u je u prvom planu.

- Moram izraziti zadovoljstvo zbog svojeg sudjelovanja u nastojanjima SUH-a da položaj umirovljenika u Republici Hrvatskoj dovede na položaj koji će im omogućiti dostojan život. Razlozi za osnivanje SUH-a još su uvijek prisutni. Mirovinski sustav je nažalost od samog početka postavljen krivo. Pokušaji njegove reforme su se pokazali neefikasnima jer su ga trebali promijeniti oni koji su ga tako nakaradno postavili. Nije li smiješno da smo svi izdvajali isti postotak sredstava za javni mirovinski fond međugeneracijske solidarnosti, a kad je došlo vrijeme da ga koristimo... sad svatko po drugim kriterijima?! To je dovelo do razlika između starih, novih i najnovijih umirovljenika - onih koji su i u II. stupu. Kemijanje s raznim dodacima je napravilo još veću zbrku i nepravde u mirovinama. Dok god svi oni koji su pod istim uvjetima izdvajali za mirovinski fond ne budu imali iste mirovine, mi ćemo nažalost imati posla. Ne smijemo posustati u nastojanjima za pravednim mirovinama. Sindikate koji danas protestiraju protiv novog Zakona o radu treba podržavati u svakoj prilici i na svakom mjestu - snaga sindikalne borbe za prava i dostojanstvo radnika i njihovog rada nama garantira naše mirovine! Provedimo u stvarnost „Zajedno smo jači“! - obrazlaže agilni i vječno mobilni županijski „povjerenik“ SUH-a.

- Posljednja poruka? Često nisu potrebna ni bitna financijska sredstva ako postoji dobra volja i sloga. Možemo učiniti mnogo toga kako bi naπi članovi osjetili zadovoljstvo čto su članovi upravo SUH-a - svako druženje, razgovor, šetnja, zajednički odlazak u kino, kazalište ili na neku sportsku ili kulturnu manifestaciju predstavlja zadovoljstvo i slobodno vrijeme u trećoj životnoj dobi čini kvalitetnijim. Dodat ću na kraju i cjeloživotno učenje, što tek moramo razviti, jer čovjek koji je prestar da bi učio, vjerojatno je uvijek bio prestar da bi učio. A mi smo mladi i puni energije sve dok se aktiviramo i popravljamo svijet.- zaključio je Mato Obradović. (Marina Tripović)