UVODNA RIJEČ

Prvi april je prošao

Piše: Milan Dalmacija

     Umirovljenička populacija, oko 1,2 milijuna ljudi, svakod­nevno trpi udarce sa svih strana, pa i od onih koje su birali da ih zastupaju i vode brigu o njima. Tako je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, inače poznat po tome da mu je jezik brži od pameti, ponovno briljirao. I to dvaput.

     „I dalje će većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u du­ćanima, medicinske sestre, svi oni koji ulaze na tržište rada s 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24.-25. godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65. osigurati radit će do 67 godina", reče Pavić i ostane živ prvi put.

     To bi funkcioniralo u savršenom gospodarsko-političkom okruženju, a svi dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije sa­vršeno, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Naime, krajem veljače je u Hrvatskoj od nešto više od 1,5 milijuna osiguranika, njih gotovo 350.000 radilo na određeno vrijeme, a malo iznad 50.000 u ne­punom radnom vremenu. U skupini onih između 15 i 39 godina registrirano je 25.800 prijava na nepuno radno vrijeme. Ako uz­memo u obzir prosječno trajanje studija od 7,5 godina i stručno osposobljavanje koje traje godinu dana i još godinu dana traže­nja posla, naš bi budući penzić, s ovakvim nesigurnim radnim vi­jekom, u mirovinu mogao otići i u 70. Da ne spominjemo stotine tisuća honoraraca, kojima su doprinosi smanjeni. Dakle, budu­ćim generacijama ne gine ništa drugo negoli najniža mirovina. A što je s onima koji su otišli u mirovinu i dobili mogućnost da je radom mrvicu poboljšaju?

     „Ono što je najbolje, kada malo razgovaramo s umirovljenici­ma koji rade, ili vi mediji što razgovarate, nije čak ni glavni razlog novac, već žele biti uključeniji u društvo, žele se osjećati korisni­ma", reče Pavić i ostane živ drugi put.

     Iako nije dobro što ljudi moraju raditi dok su u mirovini (a što dovoljno govori o kvaliteti mirovinskog sustava), oni su na to pri­siljeni, jer s prosječno 2.407 kuna su svakoga mjeseca u troumici: hoće li sve dati na normalnu prehranu, hoće li platiti režije da im ne sjedne ovrha ili će odabrati život bez nužnih lijekova? Nema tu riječi o socijalizaciji, već o pukom preživljavanju.

     Uostalom, umirovljenici su socijalizirana bića. Ministar ne zna da sve SUH-ove podružnice provode brojne aktivnosti na kojima se umirovljenici mogu družiti, zabavljati se i nakratko za­boraviti sve ovo. Izleti, plesnjaci, spontana druženja su način na koji naši penzići ostaju u društvu. Oni se ne uključuju u njega, jer su odavno njegov dio. A i bili su dovoljno korisni kroz svoj radni vijek i red je da se malo i odmore. Zaslužili su.

     Ali nisu zaslužili biti bijesni čitave godine. Prvi april je prošao i ovakve izjave više nisu šala. Umirovljenici su nam to potvrdili na našoj tematskoj Facebook stranici: „Od povišice što dobijemo možemo kupiti karton jaja i gađati ga. Možda više neće pričati gluposti i ponižavati ljude", reče ljutito Slavica Grubešić.

     Pa, ministre, sretan Uskrs žele vam društveno uključeni, kori­sni i bijesni umirovljenici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Mato Obradović, predsjednik Županijskog povjereništva SUH-a Osječko-baranjske županije

Zajedno smo jači, još jači, najjači

Nakon odlaska u punu starosnu mirovinu 2001. godine, Mato Obradović se učlanio u Podružnicu SUH-a Osijek kako bi pomagao u njegovom radu i aktivnostima. Uz posao na željeznici kojeg je obavljao cijeli radni vijek, ima i dugogodišnje iskustvo u sindikalnom radu. Često je obavljao funkciju sindikalnog predstavnika,  2005. godine je izabran za predsjednika Podružnice, 2006. za Županijskog povjerenika i člana Glavnog odbora SUH-a, a 2008. godine za člana Predsjedništva GO SUH-a. Od 2012. je i potpredsjednik SUH-a.

- Prema Zakonu o udrugama, 2008. godine smo se registrirali kao Udruga Sindikata umirovljenika Hrvatske Osijek (skraćeno Udruga SUH Osijek), kako bismo mogli dobiti financijsku pomoć od grada i županije, no ostali smo dijelom SUH-a. Osobno kao predsjednik Županijskog povjereništva, neprekidno radim na obnovi i jačanju podružnica na svom području i vjerujem da ćemo i dalje jačati - prisjeća se Mato i dodaje:

- Dosta pozornosti pridajemo i sportsko-rekreativnim aktivnostima. Osječko baranjska županija je pokrovitelj sportsko-rekreativnih susreta SUH-a od 2007. godine. U igrama „Sport za sve“ u organizaciji grada Osijeka, naše predstavnice se natječu u pikadu za žene i redovito osvajaju pehare. Igre se svake godine organiziraju u drugom mjestu, a ove je godine domaćin susreta Podružnica Vuka. Mi polazimo od one Hipokratove: „Ako bismo svakom pojedincu mogli odrediti odgovarajuću količinu hrane i vježbi, ni previše, ni premalo, pronašli bismo najsigurniji put do zdravlja.“ - naglašava Mato.

Sastanke održavaju svake srijede u Osijeku, u prostoru čije je korištenje grad besplatno omogućio. Na sastancima, koji su veoma dobro posjećeni, informiraju članove o radu SUH-a, kao i općinskih, županijskih i državnih organa, s naglaskom na osobe treće životne dobi. Potpisali su 2005. i sporazum o suradnji s umirovljenicima mađarskog grada Pečuha, pa sad redovito održavaju susrete, zajednički analiziraju položaj i status umirovljenika u svojim zemljama i razmjenjuju iskustva.

- Veoma su aktivne naše članice koje dva puta tjedno idu na tjelovježbu, što financira naša udruga.Također, po uzoru na članice Podružnice u Donjem Miholjcu, neke naše članice dva puta tjedno uz rijeku Dravu koriste tzv. nordijsku tehniku hodanja sa štapovima kako bi poboljšale zdravlje i tjelesnu kondiciju. Među članovima je prisutan i veliki interes za turistička putovanja, ljetovanja, posjete toplicama i izletima. Uz jednodnevna i dvodnevna, odlazili smo i na desetodnevna putovanja te posjetili gotovo sve zemlje Europske unije. Također bih spomenuo i naš božićni domjenak kojeg organiziramo svake godine i koji je za članove besplatan. Tom prilikom članovima s mirovinama do 2.000 kuna darujemo i po 300 kuna potpore - ponosno spominje Mato samo dio brojnih aktivnosti.

Na veliko zadovoljstvo osječkih umirovljenika, omogućen im je gradski javni prijevoz za samo 20 kuna mjesečno, a ostvareni su i popusti za članove, primjerice u očnoj poliklinici, optici i ljekarni. Pokušavaju život umirovljenika učiniti društveno uključenim, zanimljivim i zaštićenim. Ovo sa zaštitom - političkom, pravnom, socijalnom - SUH-u je u prvom planu.

- Moram izraziti zadovoljstvo zbog svojeg sudjelovanja u nastojanjima SUH-a da položaj umirovljenika u Republici Hrvatskoj dovede na položaj koji će im omogućiti dostojan život. Razlozi za osnivanje SUH-a još su uvijek prisutni. Mirovinski sustav je nažalost od samog početka postavljen krivo. Pokušaji njegove reforme su se pokazali neefikasnima jer su ga trebali promijeniti oni koji su ga tako nakaradno postavili. Nije li smiješno da smo svi izdvajali isti postotak sredstava za javni mirovinski fond međugeneracijske solidarnosti, a kad je došlo vrijeme da ga koristimo... sad svatko po drugim kriterijima?! To je dovelo do razlika između starih, novih i najnovijih umirovljenika - onih koji su i u II. stupu. Kemijanje s raznim dodacima je napravilo još veću zbrku i nepravde u mirovinama. Dok god svi oni koji su pod istim uvjetima izdvajali za mirovinski fond ne budu imali iste mirovine, mi ćemo nažalost imati posla. Ne smijemo posustati u nastojanjima za pravednim mirovinama. Sindikate koji danas protestiraju protiv novog Zakona o radu treba podržavati u svakoj prilici i na svakom mjestu - snaga sindikalne borbe za prava i dostojanstvo radnika i njihovog rada nama garantira naše mirovine! Provedimo u stvarnost „Zajedno smo jači“! - obrazlaže agilni i vječno mobilni županijski „povjerenik“ SUH-a.

- Posljednja poruka? Često nisu potrebna ni bitna financijska sredstva ako postoji dobra volja i sloga. Možemo učiniti mnogo toga kako bi naπi članovi osjetili zadovoljstvo čto su članovi upravo SUH-a - svako druženje, razgovor, šetnja, zajednički odlazak u kino, kazalište ili na neku sportsku ili kulturnu manifestaciju predstavlja zadovoljstvo i slobodno vrijeme u trećoj životnoj dobi čini kvalitetnijim. Dodat ću na kraju i cjeloživotno učenje, što tek moramo razviti, jer čovjek koji je prestar da bi učio, vjerojatno je uvijek bio prestar da bi učio. A mi smo mladi i puni energije sve dok se aktiviramo i popravljamo svijet.- zaključio je Mato Obradović. (Marina Tripović)