UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KRAPINSKO - ZAGORSKA ŽUPANIJA

Aktivnosti podružnice SUH-a Krapina

Članovi podružnice na kratko su zaboravili sve nevolje koje prate život umirovljenika

Podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske Krapina imala je tijekom mjeseca srpnja i kolovoza ove godine dvije vrlo zapažene i od svog članstva, vrlo dobro prihvaćene aktivnosti. Od 01.07. do 08.07.2011. godine ljetovanje na otoku Pagu u mjestu Povljana priuštilo si je 55 članova, jer je vodstvo Podružnice uspjelo dogovoriti vrlo povoljnu cijenu i na 10 rata. Vodstvo Podružnice je također, 28.08.2011. godine vrlo dobro isplaniralo i organiziralo sadržajno bogati izlet u Ludbreg, Varaždin, Slakovec i Ivanec sa 54 učesnika. Krenulo se iz Krapine  u rano jutro "naoružani" s malo domaće žestice, vinom i harmonikašem, koji je također član naše Podružnice, tako da smo veseli i raspjevani stigli u Ludbreg, na prvu jutarnju misu. Nakon mise i razgledavanja centra svijeta krenuli smo u mjesto Slakovec (u blizini Čakovca) kod našeg dobavljača piletine g. Zdravka Žugeca, koji nas je pozvao na jedan divan domjenak. Tu smo bili vrlo dobro dočekani i primljeni, jelo se i pilo, pjevalo pa čak i zaplesalo. Zatim smo krenuli u Varaždin, gdje se održavao zadnji dan nadaleko poznatog Špancirfesta, kako bismo i mi bar malo uživali u ljepoti ove nadaleko poznate varaždinske priredbe. Dio članstva, mahom koji dosad nisu bili, posjetili u i Varaždinsko groblje. Oko 15 sati pošli smo autobusom u manje mjesto Horvatsko (nedaleko od Ivanca) u hotel Orion gdje nas je čekao ručak s pićem i dobrom glazbom. Plesalo se, pjevalo i pilo sve do tvrde kmice. Bilo je to također i prilika da se podublje porazgovaraju nekad stari radni kolege i prijatelji te obnove sjećanja na davno prošle lijepe dane. Uistinu smo bar na kratko zaboravili na sve one nevolje koje nas duže  vrijeme prate i krase nam inače miran umirovljenički život.

S velikom radošću moramo istaknuti da je cijelo vrijeme sa nama bio i naš predsjednik Dragutin Jugec, iako na kolicima, koji se oporavlja od operacije i dugotrajnog liječenja.