UVODNA RIJEČ

Malo više od najmanjeg

Piše: Jasna A. Petrović

     Procurila je informacija kako će se u okviru mirovinske reforme ići na ruku i onima s najnižim mirovinama i to povećanjem za tri posto. O čemu je tu riječ? Tko bi lud izvukao iz džepa tri posto povišice, u vrijeme kad plaće ra­stu za više od četiri posto, a cijene iznenađuju skokovima iza svakog ugla. Bacili smo grah i zaključili kako će najniže mirovine porasti za 3,13 posto. Jesmo li jako pametni ili či­tamo budućnost iz graha? Nema tu tajne, pa čak i nije riječ o nekoj pravoj povišici, već samo o ispravljanju nesuvisle i nepravedne prijašnje odredbe.

     Prvo treba naglasiti kako je svrha mirovine i dugogo­dišnjeg uplaćivanja mirovinskih doprinosa zaštita od si­romaštva u starosti te zaštita dostojanstva starijih osoba. Zato se u svim europskim zemljama smišljaju mehanizmi kojima bi se umirovljenike zaštitilo od potonuća na dno bijede. U većini njih, kao i u Hrvatskoj, to je bila minimalna mirovina, dakle univerzalni najniži iznos ispod kojega ne smije pasti ni jedna mirovina, ali je to postojalo do kraja 1998. godine, kad je „izmišljena" takozvana najniža miro­vina, koja nije uvjetovana cenzusom, već ovisi o dužini mi­rovinskog staža. No,„jedinična cijena" najniže mirovine, ak­tualna vrijednost mirovine (AVM) je od 1. srpnja u visini od 63,61 kune, dok je AVM za izračun osnovne mirovine 65,60 kuna. Bezrazložno utvrđena niža vrijednost AVM-a samo za siromašne je točno za 3,13 posto niža! I ta bi se nepravda ovom reformom trebala korigirati, tako da će i AVM za naj­nižu mirovinu iznositi 65,60 kuna.

Jesmo li zadovoljni? Prvi korak, mali korak više od naj­manjeg. Tako umirovljenik s 15 godina radnog staža neće više imati zajamčenu najnižu mirovinu od 954 kune, već 984 kune. Samo ili čak 30 kuna više. Onaj, pak, koji je radio 40 go­dina dobit će sada najmanje 2.624 kune, ili čak osamdesetak kuna više. Super? Ne, jer to se odnosi samo na one koji su za­radili starosnu, ali ne i prijevremenu starosnu mirovinu. Ta­kvima, koji su s kojom godinom manjka godina života otišli u prijevremenu mirovinu, oduzet će se linearno 20,4 posto od mirovine. Daju ti, dakle, 80 kuna, a onda oduzmu nešto više od pedesetak kuna. Takva je matematika ove i bivših Vlada. Daj malo, uzmi više. U cijelosti, to je politika protiv siromašnih, bez empatije, bez srca, bez poštovanja.

     Siromaštvo je najgori oblik nasilja, rekao je Mahatma Gandhi. A stvari teku, ne prema zaustavljanju siromaštva, već prema ubijanju želje. Kao da mora postojati prirodno stanje nemati, biti jadan, željeti sreću. Kao da je dostojan­stven život neprirodna želja, a prirodno je dobiti malo više od najmanjeg. Tri posto.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KRAPINSKO - ZAGORSKA ŽUPANIJA

Aktivnosti podružnice SUH-a Krapina

Članovi podružnice na kratko su zaboravili sve nevolje koje prate život umirovljenika

Podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske Krapina imala je tijekom mjeseca srpnja i kolovoza ove godine dvije vrlo zapažene i od svog članstva, vrlo dobro prihvaćene aktivnosti. Od 01.07. do 08.07.2011. godine ljetovanje na otoku Pagu u mjestu Povljana priuštilo si je 55 članova, jer je vodstvo Podružnice uspjelo dogovoriti vrlo povoljnu cijenu i na 10 rata. Vodstvo Podružnice je također, 28.08.2011. godine vrlo dobro isplaniralo i organiziralo sadržajno bogati izlet u Ludbreg, Varaždin, Slakovec i Ivanec sa 54 učesnika. Krenulo se iz Krapine  u rano jutro "naoružani" s malo domaće žestice, vinom i harmonikašem, koji je također član naše Podružnice, tako da smo veseli i raspjevani stigli u Ludbreg, na prvu jutarnju misu. Nakon mise i razgledavanja centra svijeta krenuli smo u mjesto Slakovec (u blizini Čakovca) kod našeg dobavljača piletine g. Zdravka Žugeca, koji nas je pozvao na jedan divan domjenak. Tu smo bili vrlo dobro dočekani i primljeni, jelo se i pilo, pjevalo pa čak i zaplesalo. Zatim smo krenuli u Varaždin, gdje se održavao zadnji dan nadaleko poznatog Špancirfesta, kako bismo i mi bar malo uživali u ljepoti ove nadaleko poznate varaždinske priredbe. Dio članstva, mahom koji dosad nisu bili, posjetili u i Varaždinsko groblje. Oko 15 sati pošli smo autobusom u manje mjesto Horvatsko (nedaleko od Ivanca) u hotel Orion gdje nas je čekao ručak s pićem i dobrom glazbom. Plesalo se, pjevalo i pilo sve do tvrde kmice. Bilo je to također i prilika da se podublje porazgovaraju nekad stari radni kolege i prijatelji te obnove sjećanja na davno prošle lijepe dane. Uistinu smo bar na kratko zaboravili na sve one nevolje koje nas duže  vrijeme prate i krase nam inače miran umirovljenički život.

S velikom radošću moramo istaknuti da je cijelo vrijeme sa nama bio i naš predsjednik Dragutin Jugec, iako na kolicima, koji se oporavlja od operacije i dugotrajnog liječenja.