UVODNA RIJEČ

Pilote, cepelin ti gori

Piše: Jasna A. Petrović

     Za razliku od njemačkog cepelina Hindenburga, hrvatski komercijalni putnički cepelin još uvijek lebdi i nije se još zapalio zbog sudara s nakupinom vodika, što bi dovelo do potpune eksplozije. Dakako da postoje razlike, jer od uku­pno stotinu članova posade i putnika poginulo ih je te davne 1937. godine čak 36-tero odnosno 36 posto.

     Hrvata u Hrvatskoj još uvijek živi oko 90 posto od onih koji su izbornim rezultatom prije tri godine ukrcani u Plenko- vićev cepelin. Padobranima su iskočili mladi koji sada žive di­ljem Europe, a sve veći broj starijih se samoubio ili preminuo poglavito od siromaštva i uneređenoga zdravstva.

     I umjesto da naš glavni pilot promisli kako ljude učiniti sretnima u njihovom domu, on im s jedne strane daje po­vlaštene karte za odlazak, a s druge povlaštene mirovine za ostanak. I cepelin dalje lijepo plovi.

     Pilot, zajedno s poslodavcima, plače na javnim skupovi­ma kako je premalo radnika, pa će ih sada uvoziti čak iz Fi­lipina, a umirovljenicima docira kako su, sram ih bilo, „otišli u mirovinu sa samo 30 godina radnog staža", pa zato imaju nisku mirovinu kakvu i zaslužuju. U Njemačkoj, tvrdi hrvatski pilot, u mirovinu se ide tek sa 38 godina staža. Pitamo Plen- kovića da li pozna Ivana Šalkovića iz sela Bukvika u Slavoniji? Eto čovjek dobio 460 eura mirovine, polovicu za tri godine rada u Njemačkoj, a polovicu za 30 godina rada u Hrvatskoj. Što se tu ima reći?!

     Hajdemo s pilotom na popravni ispit da nam ne sunovrati ovaj hrvatski cepelin! Prvo, netočno je da se u Hrvatskoj ide u mirovinu sa 30 godina staža, već, ako odbijemo one po po­vlaštenim propisima, u starosnu mirovinu se ide sa 34,2 godi­ne staža, što je približno europskom prosjeku od 35,9 posto (Eurostat). Netočno je da se u mirovinu ide s prosječno 60 godina, već se ide sa 62,6 godina. I, da ne bi ispalo da se sva­đamo za sitnice, što je godina sim, godina tam, naš pilot mora napraviti strategiju leta na temelju točnih podataka o broju i vrsti putnika, a onda i politike i mjere za konkretne ljude.

     Ako ćemo odokativno, finski se glavni pilot vozi na posao na biciklu, a hrvatski na stranački skup u Finsku vladinim avi­onom. Hrvatski nema pojma da mu je narod gladan i da 98 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne plaće. I ne zna da su razvili snažnu hobističku aktivnost kolekcioni- ranja plastičnih boca ili misli da to ne spada u njegovu inte­resnu rubriku, dok se finski dnevno ispozdravlja sa stotinjak građana dok biciklira.

     I tako je to s letećim plovilima. Ovise o čvrstoći konstruk­cije, broju putnika i vještini pilota. I božjoj volji. U duhu blag­dana, Isuse, spasi svoje siromašne putnike hrvatskog cepeli- na, spasi one koji su ga izgradili, spasi one koji su ga obranili - radom, znojem, krvlju i suzama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KRAPINSKO - ZAGORSKA ŽUPANIJA

Aktivnosti podružnice SUH-a Krapina

Članovi podružnice na kratko su zaboravili sve nevolje koje prate život umirovljenika

Podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske Krapina imala je tijekom mjeseca srpnja i kolovoza ove godine dvije vrlo zapažene i od svog članstva, vrlo dobro prihvaćene aktivnosti. Od 01.07. do 08.07.2011. godine ljetovanje na otoku Pagu u mjestu Povljana priuštilo si je 55 članova, jer je vodstvo Podružnice uspjelo dogovoriti vrlo povoljnu cijenu i na 10 rata. Vodstvo Podružnice je također, 28.08.2011. godine vrlo dobro isplaniralo i organiziralo sadržajno bogati izlet u Ludbreg, Varaždin, Slakovec i Ivanec sa 54 učesnika. Krenulo se iz Krapine  u rano jutro "naoružani" s malo domaće žestice, vinom i harmonikašem, koji je također član naše Podružnice, tako da smo veseli i raspjevani stigli u Ludbreg, na prvu jutarnju misu. Nakon mise i razgledavanja centra svijeta krenuli smo u mjesto Slakovec (u blizini Čakovca) kod našeg dobavljača piletine g. Zdravka Žugeca, koji nas je pozvao na jedan divan domjenak. Tu smo bili vrlo dobro dočekani i primljeni, jelo se i pilo, pjevalo pa čak i zaplesalo. Zatim smo krenuli u Varaždin, gdje se održavao zadnji dan nadaleko poznatog Špancirfesta, kako bismo i mi bar malo uživali u ljepoti ove nadaleko poznate varaždinske priredbe. Dio članstva, mahom koji dosad nisu bili, posjetili u i Varaždinsko groblje. Oko 15 sati pošli smo autobusom u manje mjesto Horvatsko (nedaleko od Ivanca) u hotel Orion gdje nas je čekao ručak s pićem i dobrom glazbom. Plesalo se, pjevalo i pilo sve do tvrde kmice. Bilo je to također i prilika da se podublje porazgovaraju nekad stari radni kolege i prijatelji te obnove sjećanja na davno prošle lijepe dane. Uistinu smo bar na kratko zaboravili na sve one nevolje koje nas duže  vrijeme prate i krase nam inače miran umirovljenički život.

S velikom radošću moramo istaknuti da je cijelo vrijeme sa nama bio i naš predsjednik Dragutin Jugec, iako na kolicima, koji se oporavlja od operacije i dugotrajnog liječenja.