UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KRAPINSKO - ZAGORSKA ŽUPANIJA

Aktivnosti podružnice SUH-a Krapina

Članovi podružnice na kratko su zaboravili sve nevolje koje prate život umirovljenika

Podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske Krapina imala je tijekom mjeseca srpnja i kolovoza ove godine dvije vrlo zapažene i od svog članstva, vrlo dobro prihvaćene aktivnosti. Od 01.07. do 08.07.2011. godine ljetovanje na otoku Pagu u mjestu Povljana priuštilo si je 55 članova, jer je vodstvo Podružnice uspjelo dogovoriti vrlo povoljnu cijenu i na 10 rata. Vodstvo Podružnice je također, 28.08.2011. godine vrlo dobro isplaniralo i organiziralo sadržajno bogati izlet u Ludbreg, Varaždin, Slakovec i Ivanec sa 54 učesnika. Krenulo se iz Krapine  u rano jutro "naoružani" s malo domaće žestice, vinom i harmonikašem, koji je također član naše Podružnice, tako da smo veseli i raspjevani stigli u Ludbreg, na prvu jutarnju misu. Nakon mise i razgledavanja centra svijeta krenuli smo u mjesto Slakovec (u blizini Čakovca) kod našeg dobavljača piletine g. Zdravka Žugeca, koji nas je pozvao na jedan divan domjenak. Tu smo bili vrlo dobro dočekani i primljeni, jelo se i pilo, pjevalo pa čak i zaplesalo. Zatim smo krenuli u Varaždin, gdje se održavao zadnji dan nadaleko poznatog Špancirfesta, kako bismo i mi bar malo uživali u ljepoti ove nadaleko poznate varaždinske priredbe. Dio članstva, mahom koji dosad nisu bili, posjetili u i Varaždinsko groblje. Oko 15 sati pošli smo autobusom u manje mjesto Horvatsko (nedaleko od Ivanca) u hotel Orion gdje nas je čekao ručak s pićem i dobrom glazbom. Plesalo se, pjevalo i pilo sve do tvrde kmice. Bilo je to također i prilika da se podublje porazgovaraju nekad stari radni kolege i prijatelji te obnove sjećanja na davno prošle lijepe dane. Uistinu smo bar na kratko zaboravili na sve one nevolje koje nas duže  vrijeme prate i krase nam inače miran umirovljenički život.

S velikom radošću moramo istaknuti da je cijelo vrijeme sa nama bio i naš predsjednik Dragutin Jugec, iako na kolicima, koji se oporavlja od operacije i dugotrajnog liječenja.