UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

Krapina: Ljetovanje iz snova

     Šezdesetak članova Udruge Sindikata umirovljenika Krapina u kolovozu se upu­tilo u odmaralište Gradskog društva Cr­venog križa Zaprešić u Selcu. Zamišljali su lijepi odmor, koji će im omogućiti ot­klon od svakodnevnih briga, tako karak­terističnih za najveći dio njihove popula­cije. Sanjarili su i iščekivali kako će samo zatvoriti oči i osjetiti sunce na koži, vjetar u kosi, miris borova i mora, te bljeskanje valova uz njihov umirujući zvuk. No, ono što su doživjeli od 23. do 30. kolovoza ove godine u Selcu, nadmašilo je sva nji­hova očekivanja.

     Obično čitamo na desetke i stotine članaka o nezadovoljnim gostima koji lje­tuju na obali Lijepe Naše, ali krapinski umirovljenici svjedočili su samo onom li­jepom, dražesnom, čudesnom i neponov­ljivom. Svi oni jednoglasni su u ocjeni da je za njihovo druženje i nezaboravne tre­nutke najviše zaslužno osoblje kampa, tj. Odmarališta GDCK Zaprešić. Način na koji je njih devetoro odrađivali svoje pos­love, samo da ugode gostima iz Krapine, teško se može opisati, a posebno dojmlji­vo bilo je njegovanje bolesnog člana Udruge Sindikata umirovljenika od strane osoblja kampa tijekom cijelog boravka.

     Nije ni čudo da su na taj način skloplje­na nova i istinska prijateljstva, a bolja rek­lama za ljetovanje dogodine u istom kam­pu, krapinskim umirovljenicima nije po­trebna. Osim toga, povoljna cijena ljetova­nja, s mogućnošću plaćanja na rate, do­datno motivira umirovljenike da sami sebi poklone nešto čega se veći dio njih odri­cao cijeloga života. Uopće nema sumnje da će članovi Udruge sindikata umirovlje­nika Krapina put Selca i odmarališta GDCK Zaprešić i iduće godine krenuti s pjesmom u autobusu, kako na odlasku, ta­ko i povratku s ljetovanja iz snova.