UVODNA RIJEČ

Poziv na masovno spaljivanje

Piše: Jasna A. Petrović

     Godine 1209. papa Inocent III. proglasio je križarski rat protiv albigenza, kršćanske vjerske skupine u južnoj Francuskoj koja spa­da među katare. Par stotina tisuća nepodobnih su masovno spalili. U svibnju 1933. u Berlinu je na trgu Opernplatz organizirano ma­sovno spaljivanje knjiga, a za koju godinu i Židova.

     Pitate se što nas je „uhvatila" vatra? Pa, vatra je bila jedan od ključnih elemenata u evoluciji modernoga čovjeka. Jedna je od adaptivnih prednosti, koje su ljudima omogućile preživljavanje u različitim životnim uvjetima. Vatra daje toplinu i svjetlost, a to je upravo ono što treba nama hrvatskim umirovljenicima.

No, ubilo nas siromaštvo, pa sada vatru ne palimo na šted­njaku radi grijanja i kuhanja, već se vozikamo besplatnim javnim prijevozom i posjećujemo javne kuhinje. Eventualno skupljamo plastične boce po kontejnerima i kantama u susjedstvu ili se sa- moposlužujemo iz istih izvora za doručak i večeru.

     Evolucijski smjer je promijenjen. Kao što postoji tzv. senilna involucija, odnosno smanjivanje, usisavanje tijela u starijoj dobi, nekako nam se čini da je na djelu i retrogradna evolucija smanji­vanja društvene biti. Usisavaju se vrijednosti, stanovnici, moguć­nosti, dostojanstvo, kultura.

     I zato smo poludjeli kad smo vidjeli da su nam mirovine pove­ćane za 0,94 posto. Onih 315.000 hrvatskih umirovljenika ili 27,6 posto koji primaju mirovine niže od 1.500 kuna, pa su tako dobili povećanje od 50 lipa do 14 kuna mjesečno, moglo je to pročitati crno na bijelom na obavijesti o mirovini koju su dobili u banci. Nije puno veće povećanje za onih 600.000 umirovljenika ili 52,2 posto koji imaju mirovine niže od hrvatske linije siromaštva koja je lani iznosila 2.180 kuna. Ako upotrijebimo eufemizam, onda mirovine nisu povećane (jer nisu!) nego su usklađene. Ali, ne može se biti neprijatelj vatre samo zato što ona ponekad opeče, valja se sjetiti da ona uvijek grije. Tako i mi skromno prihvaćamo kako su nekad mirovine bile više od 37,46 posto prosječne plaće, ali tome može­mo samo dodati da takve mirovine sve manje g riju.

     Pozvali smo preko naše Facebook stranice svojih 8.500 pratite­lja na masovno spaljivanje mirovinskih odrezaka i taman zaključili kako ćemo se konačno ogrijati. No, umirovljenici su nas ohladili. Kaže prijateljica iz Gunje kako su vatra i voda dobre sluge, ali zli gospodari, a FB frendica Radojka Jerković iz Zagreba dodaje: „Ne treba mi takvo povećanje, nek' si banda uzme sebi!"

I dok smo još ozbiljno razmišljali hoćemo li na glavnome grad­skom trgu zapaliti naše mirovinske odreske, u zadnji tren je stiglo važno upozorenje Ljubomira Babića iz Lipika:„Nikakvo spaljivanje nikakvih papira - vidite da zahtjevi za naplate stižu van svih razu­mnih rokova, pa će netko nakon 20 godina tražiti da nešto vrati­mo, a mi nemamo svoj dokument. Oni svoje ne daju provjeravati!"

I tako, odustajemo. Ništa od masovnog spaljivanja. I dalje gla­sna šutnja.

 

 

 

 

 

 


 

Krapina: Ljetovanje iz snova

     Šezdesetak članova Udruge Sindikata umirovljenika Krapina u kolovozu se upu­tilo u odmaralište Gradskog društva Cr­venog križa Zaprešić u Selcu. Zamišljali su lijepi odmor, koji će im omogućiti ot­klon od svakodnevnih briga, tako karak­terističnih za najveći dio njihove popula­cije. Sanjarili su i iščekivali kako će samo zatvoriti oči i osjetiti sunce na koži, vjetar u kosi, miris borova i mora, te bljeskanje valova uz njihov umirujući zvuk. No, ono što su doživjeli od 23. do 30. kolovoza ove godine u Selcu, nadmašilo je sva nji­hova očekivanja.

     Obično čitamo na desetke i stotine članaka o nezadovoljnim gostima koji lje­tuju na obali Lijepe Naše, ali krapinski umirovljenici svjedočili su samo onom li­jepom, dražesnom, čudesnom i neponov­ljivom. Svi oni jednoglasni su u ocjeni da je za njihovo druženje i nezaboravne tre­nutke najviše zaslužno osoblje kampa, tj. Odmarališta GDCK Zaprešić. Način na koji je njih devetoro odrađivali svoje pos­love, samo da ugode gostima iz Krapine, teško se može opisati, a posebno dojmlji­vo bilo je njegovanje bolesnog člana Udruge Sindikata umirovljenika od strane osoblja kampa tijekom cijelog boravka.

     Nije ni čudo da su na taj način skloplje­na nova i istinska prijateljstva, a bolja rek­lama za ljetovanje dogodine u istom kam­pu, krapinskim umirovljenicima nije po­trebna. Osim toga, povoljna cijena ljetova­nja, s mogućnošću plaćanja na rate, do­datno motivira umirovljenike da sami sebi poklone nešto čega se veći dio njih odri­cao cijeloga života. Uopće nema sumnje da će članovi Udruge sindikata umirovlje­nika Krapina put Selca i odmarališta GDCK Zaprešić i iduće godine krenuti s pjesmom u autobusu, kako na odlasku, ta­ko i povratku s ljetovanja iz snova.