UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ISTARSKA ŽUPANIJA

 

UMAG: Relaksacija uz stare terme

     Grupa članova i članica SUH-a po­družnice Umag i ove je godine provela deset dana u termama Laktaši, gdje su se liječili i rekreirali. Uvi­jek ljubazno osoblje hotela dočekalo je članove i članice, a iscrpne informacije o boravku dala je direktorica hotela Ma­rijana Čomić. Istog dana, SUH-ovci su obavili i liječnički pregled u sklopu ko­jeg im je određena i terapija s kojom su odmah mogli i započeti.

     Idući dan, u pratnji lokalnog vodi­ča, neumorni SUH-ovci uputili su se na obilazak grada Laktaši o kojem su dobili niz informacija, kao o termama i blago­datima mineralne vode koja uspješno pomaže u liječenju raznih bolesti, ali i za opuštanje i rekreaciju. U sklopu izleta obišli su i rimske terme iz četvrtog sto­ljeća, tj. restaurirane temelje starog jav­nog kupališta. Današnji kompleks termi sastoji se od bisernih izvora smještenih u tradicionalnom zdanju, zatvorenog bazena u hotelu, te niza otvorenih ba­zena s termalnom vodom i rekreacijskih terena. Obilazak Laktaša samo je jedan od izleta jer su vrijedni domaćini za SUH-ovce organizirali izlet u Banja Luku gdje su imali prilike razgledati grad, ali i popiti kavu u prekrasnom restoranu na 14. katu nebodera odakle se pruža po­gled na čitav grad i okolicu.

Kako bi boravak bio što ljepši, sva­ka druga večer u hotelu bila je u znaku glazbe i plesa, a melodije su naše čla­nove podsjetile na neka stara vremena tako da su zaboravili i na bolove i brige. Osim zabave, medicinske usluge bile su na visokom nivou, a doktori i medicin­sko osoblje uvijek dostupno i spremno na pomoć SUH-ovcima.

     Iako je relaksacija u Laktašima završi­la, članovi i članice zasigurno će se vrati­ti, jer osim lijepog ambijenta, u sjećanju ostaju brojne uspomene na boravak u Laktašima.

 (8.5.2017)

 

 

PAZIN - Pogled na Grad

     Pazinska podružnica SUH-a 31. ožujka organizirala je izlet u Du­brovnik za članove udruga osoba s posebnim potrebama s područja Pa- zinštine. Na dugo željeni i nestrpljivo iščekivani izlet uputilo se 45 članova Društva osoba s tjelesnim invalidite­tom Pazin, Udruge gluhih i nagluhih Pazin, korisnici poludnevnog boravka za osobe s intelektualnim teškoćama Pazin i umirovljeni članovi SUH-a. U pratnji osoba s posebnim potrebama bili su roditelji, prijatelji i djelatnice Centra za socijalnu skrb Pazin na čelu s ravnateljicom Pavitom Jelinčić.

     Prvog dana putovanja, po dolasku u Dubrovnik, usprkos dugom putu, mnogi su se putnici samostalno uputi­li do starog grada te doživjeli Stradun noću, dok su se dan kasnije uputili žičarom na Srđ gdje su uživali u jedin­stvenom pogledu na dubrovačke zidi­ne, a imali su priliku razgledati tvrđavu Imperial u kojoj je smješten Muzej do­movinskog rata. Poslije razgledavanja Srđa na red je došao i stari grad gdje su uz pratnju lokalnog vodiča upozna­li dugu i bogatu povijest Dubrovnika. Na povratku kući obišli su Split, pro­šetali rivom i razgledali Diokecijanovu palaču.

     Putnici, osobe s posebnim potre­bama, kao i njihovi pratitelji od kojih mnogi nisu nikada obišli jug Hrvatske i predivni Dubrovnik, nisu skrivali odu­ševljenje i zadovoljstvo ovim putova­njem, a posebno ih se dojmila vožnja žičarom i pogled na Dubrovnik sa Srđa. Uz dobro raspoloženje, pjesmu i mnoš­tvo utisaka vratili su se u rodni Pazin u večernjim satima. Prije rastanka pje­smom su se zahvalili inicijatorima i glavnim organizatorima ovog izleta - predsjedništvu pazinske podružnice SUH-a. Izlet je dijelom financiran od sa­mih putnika, dok je dio troškova pod­miren od sredstava prikupljenih na hu­manitarnoj večeri, održanoj 25. ožujka, te donacijama građana Pazinštine.

Mirjana Monas

 

PULA: Neka ritam vodi u sjećanje na mladost

     Večera i ples uz glazbu uživo rezervirani su bili za članove i članice pulskog SUH-a na dan zaljublje­nih - Valentinovo.

     Dom branitelja u Puli tog 14. veljače 2017. bio je prepun jer se pozivu za druženje odazvalo preko sto članova i članica, koji su se uz taktove glazbe opustili i prepustili ritmu. Uz pojedine pjesme i plesne korake mnogi su se prisjetili mladenačkih dana i večeri, koje su često provodili upravo u prostoru Doma branitelja, nekadašnjem mornaričkom casinu, sagrađenom dav­ne 1872. godine koji je bio okupljalište tadašnje pulske elite.

     Uz dobru večeru i vino te glazbu i dobro raspolože­nje, Suhovci su proslavili dan zaljubljenih, praznik lju­bavi i poštovanja.

(Bruna Jovanović)

 

ROČ - Borbeni stoti rođendan

     Udruženi umirovljenici Matice umirovljenika Hrvatske i Sindika­ta umirovljenika Hrvatske traže da se uvede poseban pravobranitelj za starije, savjetodavna tijela za umirovlje­nike i starije na razini županija, općina i gradova", naglasio je predsjednik ročke podružnice SUH-a Milan Zornada na skupštini održanoj 13. ožujka u Domu kulture u Roču. Zornada je prenio prisutnima zahtjeve umirovljenika, te ih je kratko izvijestio u radu podružnice u protekloj godini. Brojni su to susreti, izleti, druženja, ali i posjete starijim čla­novima. Ročkim umirovljenicima obra­tio se i predstavnik SPI CGIL-a Luciano del Rosso, kao i Ivan Radetić, zamjenik predsjednika Županijskog povjereniš­tva SUH-a Istre koji je istaknuo kako su njihovi prioriteti na pravom mjestu

- usmjereni borbi za prava i standard umirovljenika.

     Skupština je protekla u znaku prosla­ve Dana žena te je svim umirovljenicama poklonjeno cvijeće, a dobila ga je i Paula Žulić koja je mjesec prije proslavila stoti rođendan! Nevjerojatno, ali ona nije naj­starija članica ročkog SUH-a, jer tu tituli nosi 103-godišnja Štefanija Krulčić.

Gina Šverko

 

ROČ: Bernardica u srcu

     „Prije desetak dana ušli smo u 23. godinu osnutka naše podružnice SUH-a Roč. Zaslužna osoba koja je krajem 1994. procjenjivala kakvu udrugu bi mi osnovali bila je pokojna Bernardica Herceg. Kada nam je na Inicijativnom odboru to i obraz­ložila, podržali smo prijedlog i odmah u siječnju 1995. osnovali i registrirali podruž­nicu u Roču”, podsjeća se Milan Zornada, sadašnji predsjednik.

     Dvije godine kasnije odlučili su se pobratimiti s talijanskom Legom Nabrežna SPI CGIL, jer su kao mlada podružnica shvatili da će imati priliku učiti ih njihovog 50-godišnjeg iskustva. Potpisivanje spo­razuma realizirano je u lipnju 1998. godi­ne, a povelju su potpisali predsjednica podružnice SUH-a Roč pok. Bernardica Herceg, a za SPI-CGIL Nabrežina Mario Fragiacomo, tadašnji tajnik Lege.

     Prijateljski odnosi su nastavljeni sve do danas. Bernardica Herceg je preminula 2012. godine, a talijanske kolege su izra­dili nadgrobnu mramornu pločicu s pri­godnim natpisom i slikom, koja je 12. siječnja 2017. svečano položena na grob pokojnice. U delegaciji SPI-CGIL-a bili su koordinator za međunarodne odnose Luciano del Rosso, sekretar Lege Nabrežina Dino Fonda i potpisnik sporazuma o bratimljenju Mario Fragiacomo. Od strane podružnice Roč prisustvovalo je petnaes­tak članova na čelu s predsjednikom Mila­nom Zornadom.