UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ISTARSKA ŽUPANIJA


 

UMAG: Obostrane dobre želje

     Umaški SUH-ovci 19. studenoga susreli su se u Trstu sa članovi­ma pobratimljene sindikalne lege SPI CGIL DOMIO. Suradnja traje od 1998., kad je potpisana Povelja o bratimljenju, a na temelju Povelje, održavaju se međusobni susreti.

     Nakon susreta kod sjedišta Domia u Trstu, zajedno su se uputili u obilazaka Devinskog grada - Castello di Duino, a nakon toga su nastavili druženje u Prečniku - Precenivo, uz glazbu i razmjenu skromnih poklona te izraze obostranih želja za nasta­vak suradnje, istaknuo je predsjednik umaškog SUH-a Anton Pertot. Jubilar­ni 20. susret održat će se iduće godine u Umagu.


Pula: Protiv uredskog rada

      Edukativna radionica „Kako do do­stojanstva" održana je i u Puli 24. studenog. Uvodnu riječ dale su predsjednica pulske podružnice SUH-a Mirjana Dika-Dužman te predsjednica SUH-a Jasna Petrović, a uvodno preda­vanje o socijalnim pravima starijih oso­ba iznijela je socijalna radnica iz Odjela za odrasle Centra za socijalnu skrb Pula Žaklina Vasiljević. Burna rasprava koja je uslijedila doticala se cjelodnevnog i poludnevnog boravka, vrlo rigoroznih ocjena invalidske komisije u    Rijeci, koja ima ograničenje od pet posto pozitiv­nih rješenja godišnje, ali i pitanje malog interesa za udomiteljski poziv. Ukazala je na sve veću potrebu za kućnom nje­gom, ali i vrlo niski imovinski cenzus.

      Vasiljević je naznačila kako će se u budućnosti sve više odlaziti od potrebi­tih, dok je do sada vrijedio princip ured­ske podjele i čekanja na potencijalne stranke da same dođu i zatraže pomoć, iako ima mnogo starijih koji nisu upuće­ni u svoja prava.

Radionica je završena ugodnim ne­formalnim druženjem. Na radionici je bilo prisutno 30-tak članova Podružnice.

 

UMAG: Kad zvone četiri zvona

     Članovi Podružnice SUH-a Umag bili su na jednodnevnom izletu u Sloveniji 27.09.2017. godine, te su tom prilikom po­sjetili arboretum Mozirski gaj, najveću crkvu u Sloveniji, a izlet završili šopingom u Ljubljani.

     Arboretum Mozirski gaj smješten je u prekra­snoj Savinjskoj dolini i prostire se na 7 hektara.

     Izletnike je dočekao cvjetni park pun različitih te­matskih vrtova i aranžmana, pomno napravljenih i njegovanih tijekom cijele godine, sada prekra­snih jesenskih boja. Park ima i jezerce s lopočima, vodoskokom i dugom od višebojnih begonija, koja svojom ljepotom poziva da se ispod nje na­pravi fotografija za uspomenu. Izletnici su imali priliku pogledati i izložbu buča, u sklopu koje su na više mjesta u parku bili su postavljeni bučini aranžmani različitih vrsta, boja i veličina, a poseb­no ih se dojmila buća teška čak 639 kilograma.

     Veliki dio parka zauzima muzej na otvorenom, koji se sastoji od niza tipičnih drvenih kuća, uklju­čujući i najstariju kuću iz mozirskog kraja staru 200 godina, kovačnice, pilane i mlina-vodenice. S obzirom da ovako veliki broj izložaka nije moguće obići u kratkom vremenu, stručni vodič je preporučio ponovni posjet na proljeće, kad se mogu vidjeti cvjetni vrtovi i aranžmani od nekoliko tisuća tulipana.

     Slijedio je ručak u lijepom objektu podno Kamniških Alpi i poslije kratkog odmora put je nastavljen prema malom mje­stu Gornji grad, koje je poznato po tome što ima najveću cr­kvu u Sloveniji. Izletnike je srdačno dočekao svećenik, koji je pružio niz informacija o crkvi i okolnim objektima iz srednjeg vijeka, kojih sada više nema. U objektima su obitavali Bene­diktinci, da bi se nakon njihovog odlaska ustoličili biskupi, te se crkva danas naziva katedralom. Izletnici su razgledali unu­trašnjost crkve, u kojoj se nalaze nadgrobni spomenici četiriju biskupa iz 17. stoljeća i grobovi biskupa iz kasnijih perioda, a krasi je i velika oslikana kupola visoka pedeset metara. Uz crkvu se nalazi i posebno uređen i oslikan drveni Isusov grob. Na zamolbu svećenika izletnici su otpjevali pjesmu „Rajska djevo, kraljice Hrvata", za što su bili nagrađeni zvonjavom če­tiriju zvona s katedrale, koja je sve oduševila.

     Izlet je završen posjetom velikom trgovačkom centru BTC u Ljubljani, što se posebno svidjelo izletnicama, koje su se raz- bježale po trgovinama i vraćale s punim vrećicama. Izletnici su se vratili kući puni dojmova o ljepotama koje su imali prili­ke vidjeti i zadovoljni što su proveli jedan opuštajući i ugodan dan, kojeg će se rado sjećati.

Marija Pertot

 

LABIN: Samouki umjetnici treće dobi

     Proslavi Dana Grada Labina ove godine su se po prvi puta, na inicijativu članova SUH-a Podružnice Labin, priključili i samouki umjetnici treće životne dobi izložbom naziva „Radovi umirovljenika grada Labina".

Na izložbi koju je otvorila predsjednica podružnice, samouki umjetnici izložili su svoje radove iz područja slikarstva, grafike, tekstilnih vezova koncem, obrađenog drveta, suvenira te prepleta predmeta sa špagom i krea­tivnih drvenih skulptura. Poznate umirovljenice čitale su svoje stihove, a prisutnima su se obratili i kustos grad­skog muzeja, gradonačelnik i zamjenica gradonačelnika grada Labina, kao i ravnateljica Pučkog Otvorenog Učili­šta grada Labina.

     Tople riječi gostiju obradovale su umjetnike i sve prisutne, a zahvaljujući pomoći i podršci Grada Labina atmosfera je bila odlična.

Do ponovnog susreta i novih radova sljedeće godine.

Nada Križanac

 

MEDULIN: Socijalna politika po mjeri starijih

     Sindikat umirovljenika u općini Medulin ima šest ogranaka, čiji su predsjednici ujedno i članovi Op­ćinskog socijalnog vijeća, tijela koje Općinskom vijeću Medulina predlaže programe iz sustava socijalne skrbi. Tako je na posljednjoj sjednici, u či­jem radu osim predsjednika ogranka sudjeluje i predsjednica podružnice SUH-a Medulin Verica Vidmar, ujedno i vijećnica Općinskog vijeća Medulin, usvojen socijalni program te prora­čun. Programom su razrađena pojedi­na prava kao što su materijalna zaštita starijih osoba, pravo na besplatni pri­jevoz, pomoć u kući i slično.

Jedan od svjetlijih primjera, koji će se realizirati upravo na prijedlog po­družnice SUH-a Medulin, je izgradnja općinskog doma umirovljenika za 100 korisnika, izgradnja plaže za osobe s invaliditetom, sufinanciranje njege u kući te medicinska rekreacija za sta­rije u svakom mjestu općine Medulin. Uspjeh je što se pokrenulo i uređenje ambulante u Premanturi, te što je sva­ki ogranak dobio prostor, klima uređaj i telefonske troškove bez naknade.

     Također na prijedlog SUH-a uve­dena je nova, besplatna linija mini- busa koja povezuje naselja unutar općine. Sva sredstva se osigurava­ju proračunom Općine Medulin, a pojedinačna prava osiguravaju se osobama koje imaju prebivalište na području općine. Iako postoji još mnogo prostora za poboljšanje po­ložaja umirovljenika i starijih osoba, možemo reći kako je socijalni pro­gram općine doista kreiran po mjeri starijih.

Verica Vidmar