UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ISTARSKA ŽUPANIJA


 

Umag: Slavonske priče

     Podružnica SUH-a iz Umaga je za svo­je članove od 19. do 22. svibnja 2018. organizirala izlet u Slavoniju. Nakon poduljeg putovanja stigli su u Vinkovce. Nakon toga slijedio je kraći obilazak grada i posjet Gradskom muzeju, koji prikazuje povijest grada starog osam tisuća godina. Bogata etnografska zbirka pruža podatke o tradicionalnom načinu života u tom kraju, kroz predmete izrađene vrijednim rukama raznih zanatlija. Oduševili su eksponati koji prikazuju tipične slavonske kuće i kućan­ske predmete. Po povratku u hotel slijedila je večera uz zabavu i ples.

     Drugi dan bio je predviđen za odlazak u Baranju i razgledavanje Kopačkog rita. Po­datke o parku pružio je kratki film, nakon čega je uslijedila vožnja brodom po Kopač­kom jezeru, te šetnja obalom. Vožnjom po­red prostranih žitnih polja uputili su se pre­ma etno-selu Karanac. „Baranjska kuća" je imanje s nekoliko objekata starih zanatlija, a interesantan je posebno uređen rashlad­ni podzemni prostor za čuvanje poznatog kulena i drugih delicija. Slijedila je vožnja šumama prema poznatom lovištu i dvor­cu Tikveš, a otamo „kompom", do Osijeka, gdje su kratkim razgledom katedrale, sta­rog grada i Tvrđe završili ovu etapu puta.

Kasnije je uslijedio posjet Vukovaru. Po­sjet mjestu sjećanja u bolnici većini je na­tjerao i koju suzu na oko. Posjetili su i memorijalno groblje palih branitelja i Ovčaru, gdje su u znak pijeteta zapaljene svijeće. Kratkom šetnjom Vukovarom razgledali su muzej Eltz i križ na ušću Vuke u Dunav, samostan, obnovljenu crkvu i na kraju no- voizgrađenu tržnicu.

     Put je nastavljen prema Iloku. Nakon kratkog obilaska grada posjetili su Iločke podrume, gdje je priređena prezentacija i kušanje njihovih poznatih vina. Na kraju je preostao posjet Đakovu, koji očarava svojim lijepim građevinama i trgovima, Strossmayerovom katedralom i Državnom ergelom, čiji su lipicanci dio nacionalne i kulturne baštine Hrvatske. Uz druženje i pjesmu svi su zadovoljni i sretni stigli svo­jim domovima, a u sjećanju će im dugo ostati lijepa Slavonija.

Marija Pertot


 

PULA: U gostima kod tršćanskih umirovljenika

     Na poziv i u organizaciji pobrati­mljene Leghe SPI-CGIL Trieste Centro, 13. travnja pulska delega­cija posjetila je Dom za starije i nemoćne ITIS u Trstu. Uz predstavnike Podružnice Pula, koje je predvodila predsjednica Mirjana Dika-Dužman, delegaciji su se priključile zamjenica župana Istarske županije Sandra Čakić Kuhar, stručna su­radnica u Upravnom odjelu za društvene djelatnosti Grada Pule Marica Vidak Ko- njević, a ispred Doma za starije i nemoć­ne „Alfredo Štiglić" Pula, glavna sestra Doma Vesna Minić i glavna sestra Odjela za demenciju Andrea Juhas. Ispred Žu­panijskog povjereništva SUH-a nazočio je Vladimir Buršić. U Trstu su ih dočekali predsjednik Leghe Centro Roberto Treu, te član predsjedništva zadužen za među­narodnu suradnju Luciano Del Rosso sa suradnicima.

     U Domu za starije i nemoćne ITIS u Tr­stu primio ih je ravnatelj Doma dr. Fabio Bonetta sa suradnicama, koji su ih prove­li kroz odjele te ustanove i objasnili način ustroja i rada. U Domu, koji je u javnom vlasništvu Grada Trsta, smještano je 411 korisnika, većinom nepokretnih ili teže pokretnih, a poseban odjel čini i Odjel za Alzheimer. U domu je zaposleno ukupno 500 osoba mahom zdravstvene struke, pa je stoga ondje više zaposlenih osoba nego štićenika, a u prosjeku je po odjelu smješteno šezdesetak štićenika.

     Zgrada doma sagrađena je u vrijeme Austro-Ugarske, s početnom namjenom sirotišta i zbrinjavanja beskućnika, a s vremenom je prerasla u dom u kojem je postignuta izuzetno visoka razina usluga. Cilj posjete je bio upoznavanje načina rada i zbrinjavanja starijih osoba, razmjena iskustava, a tijekom posjete razmatrala se i mogućnost suradnje sa srodnim ustanovama u Istarskoj županiji na europskim socijalnim projektima.

M.D.D.

 


 

UMAG: Rekreacija u Laktašima

     I ove godine u vremenu od 12. do 22. ožujka 56 člano­va podružnice SUH-a Umag boravilo je na liječenju i relaksaciji u Laktašima. Po dolasku srdačno ih je doče­kalo osoblje hotela „San" i prema utvrđenom rasporedu obavili su liječnički pregled i odmah mogli započeti s terapijom. Pored zdravstvenih usluga u hotelu, organi­ziran je odlazak članova u polikliniku Svjetlost u Banja Luci, te ostale zdravstvene usluge u Laktašima.

     Organiziran je i razgled mjesta uz stručno vodstvo, te izlet i razgledavanje Banja Luke, koji je zbog vremenskih neprilika bio nešto kraći. Priređena je stručna radioni­ca pripreme graha, kojeg su po želji mogli kušati istog dana za ručak. Također je priređena izrada pite, pa su neke članice pokušale razvlačiti tijesto i sudjelovati u spravljanju ovog slasnog obroka.

     Osoblje hotela je na kraju ispratilo umirovljenike pa­žnjom dobrog domaćina, a oni su im na kraju srdačno zahvalili uz obećanje da će posjet ponoviti. Povratak je protekao u redu, osim nešto dužih formalnosti na grani­ci te bure i snijega u Gorskom Kotaru.

Marija Pertot


 

PAZIN: Humanost na prvom mjestu

     SUH-ovci iz Pazina još su jednom po­kazali veliko srce. Želja im je bila nabaviti specijalni krevet s antidekubitalnim madracem za teško pokretne osobe s palijativnog odjela Doma zdravlja u Pazinu. Humanitarna akcija je trajala tri mjeseca, a započela je još 2. veljače koncertom„Mislimo na vas" na kojem su glaz­benici besplatno izvodili najveće hitove.

     Tim koncertom je prikupljeno 23.000 kuna, što nije bilo dovoljno za nabavku prijeko potrebnog kreveta. No, u priču su se uključili Istrijani iz Kanade. Zahvaljuju­ći donaciji Istra Mirna Cluba iz Hamiltona, prikupljeno je još 3.000 kuna, te je krevet kupljen.

     U znak zahvalnosti održan je kratki sa­stanak na kojem je SUH Pazin uručio za­hvalnicu predstavnici Istra Mirna Cluba, sa željom da se dobra suradnja nastavi.

Mirjana Monas


 

MEDULIN/VRSAR: Posjetili krapinskog pračovjeka

 

     Podružnica SUH-a iz Medulina organizirala je zajedno s ko­legama iz podružnice Vrsar odlazak u Krapinske toplice od 18. do 28. ožujka, a općina Medulin snosila je troškove autobusa. Tako su umirovljenici boravili u toplicama uz moguć­nost korištenja fizikalnih terapija. Program je sadržavao hotelski smještaj s tri obroka, liječnički pregled, kupanje u termomine- ralnoj vodi i ostale sadržaje od hidroterapije, masaže, saune i ostalog.

     Za vrijeme putovanja vladala je zimska idila, pa su umirov­ljenici uživali u snijegu, doduše gledajući ga kroz prozor. Ipak, organiziran je posjet Muzeju krapinskih neandertalaca, a dva puta u toku tjedna hotel je organizirao muzičke večeri. Jasno, uz dobru hranu, vježbe i zabavu nije bilo primjedbi, nakratko su zaboravljeni problemi koji muče stariju populaciju, pa su na odlasku svi tražili da se na jesen nađu u istom sastavu.

Verica Vidmar