UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

UMAG: Humano srce za starije

 

     U organizaciji Sindikata umirovljenika Hrvatske, podružnica Umag i Ogran­ka umirovljenika Istraturista u hotelu Sol Garden Istra u prosincu održana je tradi­cionalna svečana večera uz glazbeni pro­gram i lutriju, pod pokroviteljstvom Istratu- rista. Tradicionalnoj večeri odazvalo se gotovo 250 umirovljenika, a i ove godine imala je humanitarni karakter u sklopu kojeg su se prikupljale donacije za poklo­ne, koji će se uručiti starijim osobama i korisnicima doma umirovljenika. Svečana večera nastavljena je tradicionalnom lutri­jom, plesnom izvedbom Zvjezdica 50 +, a okupljene je zabavila i rasplesala glazbe­na grupa Highlanders.

     U skladu s programom godišnjih aktiv­nosti, članovi Predsjedništva SUH-a podružnice Umag posjetili su dom umirovljenika Atilio Gamboc u Umagu, gdje ih je dočekalo ljubazno osoblje. Članovi SUH-a korisnicima doma su uru­čili voće, orašaste plodove i sanitetski materijal, koji su kupili zahvaljujući dobro­voljnim prilozima, prikupljenima na druže­nju u Istraturistu. Predsjednik podružnice Anton Pertot, pozdravio je prisutne i krat­ko ih informirao o aktivnosti podružnice i poteškoćama pri realizaciji. Diana Lekić, ravnateljica doma, također je prisutne informirala o radu doma za umirovljenike u prethodnoj godini te im je otkrila ambici­ozne planove za 2017. godinu. Naime, većina aktivnosti koje su usmjerene pomo­ći osobama treće životne dobi su rezervi­rane za građane koji nisu korisnici doma, što je prisutne SUH-ovce ugodno iznena­dilo i obradovalo.

     Sam susret korisnika doma i članova SUH-a bio je iznimno dirljiv. Neki od njih su im ispričali svoje priče i razloge odlas­ka u dom te su ih upoznali sa svojom svakodnevnom rutinom. Srdačan i spon­tani razgovor dodatno je uljepšala poezi­ja SUH-ovca Tomića, popraćena osmje­sima i spontanim pljeskom. Još veće iznenađenje bio je prigodan poklon koji su korisnici sami izradili za SUH-ovce. No, humanitarne aktivnosti SUH-a Umag nastavile su se i posjetom članovima sta­rijima od 85 godina koje tradicionalno posjećuju svake godine i skromno dari­vaju. Ugodno druženje i razgovori brzo su prošli, a starije članove je posebno obradovalo što ih kolege i prijatelji nisu zaboravili u to blagdansko doba. (Marija Pertot)