UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

PULA: Oporavak duše i tijela u Istarskim toplicama

     U želji za oporavkom svog zdravstvenog stanja mnogi umirovljenici koriste boravak i terapiju u toplicama. Među brojnima koje pohode pulski Suhovci su i Istarske toplice.

     Smještene su u netaknutoj prirodi gdje izvire ljekovita voda koja se još od doba Grka i Rimljana koristi u liječenju. Termalna voda obogaćena raznim mineralima izdvaja Istar­ske toplice od ostalih termalnih izvora i svr­stava ih na treće mjesto u Europi po kvalite­ti i ljekovitosti. Znanstveno i u praksi je dokazano da uspješno pomaže u liječenju reumatskih bolesti, postoperativnih stanja, ginekoloških bolesti, bolesti gornjih dišnih putova i ostalog.

     Grupa od šezdesetak umirovljenika iz Pule boravila je u ovim toplicama tijekom studenoga. Uz korištenje brojnih fizikalnih terapija, bazena i ljekovitog blata dodatno su se opuštali u međusobnom druženju, upoz­navanju umirovljenika iz drugih sredina, šetnjama i glazbenim večerima. Da bi popod­nevno vrijeme aktivno iskoristili, mnogi su koristili vožnje biciklom ili se bavili nekim sportskim igrama.      Za početak su organizirali natjecanje u pikadu i kartanju, a natjecatelj­ski duh i navijanje gledatelja bilo je na visini te je uljepšalo boravak u toplicama. Svo vri­jeme je vrijeme bilo lijepo te su mnogi uz šetnje čistim okolišem posjetili i susjedna mjesta - Buzet, Hum, Motovun, Grožnjan i druga. Osim brojnih, redovitih terapija u okviru toplica, mogli su koristiti i usluge wel- lness centra, poput sauna, bazena, opuštajućih masaža, tretmana za tijelo i mnoge druge. Zadovoljstvo boravkom dokazat će ponovnim dolaskom. (Zorica Drandić)