UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Umag:  Kod grofa Drakule

     Podružnica SUH-a Umag organizirala je izlet u Rumunjsku. Prvi grad kojeg su posjetili bio je Temišvar, kojeg s razlo­gom krasi epitet malog Beča. Zanimljivo, ovaj grad prvi je u svijetu imao tramvaj s konjskom zapregom, a također je imao i prvu javnu rasvjetu u kontinentalnoj Eu­ropi. Uslijedio je posjet gradu Sibiu gdje se nalazi poznati Most laži, na kojemu pre­ma legendi lažovi odmah umru. Međutim, umaški penzići su ga hrabro prešli i ostali živi te dokazali da nisu lažovi.

     Sljedeća stanica bio je grad Sigishoaru, čiji je stari dio grada pod zaštitom UNES- CO-a i pun je sačuvanih značajnih starina, od kule sa satom, srednjovjekovne palače i crkve, a zanimljivo je da je riječ o gradu gdje je rođen Vlad Tepeš, poznat kao Dra­kula. Sljedećeg dana posjećen je Brašov poznat po svojoj „Crnoj crkvi" i najužoj uli­ci, a u mjestu Bran posjetili su poznati dvo­rac grofa Drakule s kojeg puca prekrasan pogled na okolni krajolik.

     U gradu Sinaiu posjetili su manastir iz 17. stoljeća te razgledali prekrasni dvorac Peleš, koji je bio rezidencija rumunjskih kraljeva, a danas je Nacionalni muzej. Ko­načno odredište bio je glavni grad Buku­rešt gdje je poseban dojam na sve izletnike ostavio posjet ogromnoj palači Parlamen­ta. Sve što su vidjeli bilo je veličanstveno, od uređenosti, veličine odaja, hodnika, na­mještaja, lustera i tepiha. Prošetali su se i bulevarom jedinstva i dugačkom avenijom te razgledali poznate fontane koje impre­sioniraju glazbom i bojama, naročito nave­čer. Na kraju su se svi sretno vratili svojim domovima, puni iznenađujuće lijepih doj­mova, umorni, ali zadovoljni i sretni.

Marija Pertot