UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Umag:  Kod grofa Drakule

     Podružnica SUH-a Umag organizirala je izlet u Rumunjsku. Prvi grad kojeg su posjetili bio je Temišvar, kojeg s razlo­gom krasi epitet malog Beča. Zanimljivo, ovaj grad prvi je u svijetu imao tramvaj s konjskom zapregom, a također je imao i prvu javnu rasvjetu u kontinentalnoj Eu­ropi. Uslijedio je posjet gradu Sibiu gdje se nalazi poznati Most laži, na kojemu pre­ma legendi lažovi odmah umru. Međutim, umaški penzići su ga hrabro prešli i ostali živi te dokazali da nisu lažovi.

     Sljedeća stanica bio je grad Sigishoaru, čiji je stari dio grada pod zaštitom UNES- CO-a i pun je sačuvanih značajnih starina, od kule sa satom, srednjovjekovne palače i crkve, a zanimljivo je da je riječ o gradu gdje je rođen Vlad Tepeš, poznat kao Dra­kula. Sljedećeg dana posjećen je Brašov poznat po svojoj „Crnoj crkvi" i najužoj uli­ci, a u mjestu Bran posjetili su poznati dvo­rac grofa Drakule s kojeg puca prekrasan pogled na okolni krajolik.

     U gradu Sinaiu posjetili su manastir iz 17. stoljeća te razgledali prekrasni dvorac Peleš, koji je bio rezidencija rumunjskih kraljeva, a danas je Nacionalni muzej. Ko­načno odredište bio je glavni grad Buku­rešt gdje je poseban dojam na sve izletnike ostavio posjet ogromnoj palači Parlamen­ta. Sve što su vidjeli bilo je veličanstveno, od uređenosti, veličine odaja, hodnika, na­mještaja, lustera i tepiha. Prošetali su se i bulevarom jedinstva i dugačkom avenijom te razgledali poznate fontane koje impre­sioniraju glazbom i bojama, naročito nave­čer. Na kraju su se svi sretno vratili svojim domovima, puni iznenađujuće lijepih doj­mova, umorni, ali zadovoljni i sretni.

Marija Pertot