UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 


 

Umag: Opet u Laktaše

 

     Članovi SUH-ove podružnice Umag po treći puta su otišli u Terme Laktaši, gdje su boravili od 18. do 28. ožujka 2019. Autobus sa 56 članova, dočekalo je ljubazno osoblje. Pre­zentiran je plan boravka i terapija, a odmah je predočen ras­pored pregleda kod liječnika, tako da su neki članovi odmah mogli započeti s terapijama.

     Sljedećeg dana organizirano je razgledavanje Laktaša, uz pratnju stručnog vodiča. Organizirana su i razna stručna pre­davanja, vezana za zdravlje i rekreaciju. Prezentirana je izrada domaće pite, a umirovljenici su vidjeli i      Nacionalni park Kozara, gdje je nakon obilaska spomenika i muzeja, bio poslužen voj­nički grah. Neki članovi su individualno odlazili na kraće izlete u okolicu Laktaša ili do Banja Luke. Prema običaju u hotelu su bila organizirana druženja uz plesne večeri, tako da su umirovljenici pokazali da imaju još snage kad ih pokrene dobra glazba.

     Na žalost, ovog puta su neki članovi imali malih poteškoća s virozama, ali je do izražaja došla svesrdna požrtvovnost dok­torice Dušanke Jokić, koja je danonoćno bila na raspolaganju oboljelima. Na kraju boravka svi su se zahvalili na gostoprim­stvu i bili srdačno ispraćeni od stručnog tima do idućeg susreta. Povratak je protekao dobro, pa su se umirovljenici zadovoljni vratili kućama.

Marija Pertot