UVODNA RIJEČ

Oda o svilenom tepihu

Piše: Jasna A. Petrović

     Oda je svečana pjesma posvećena zaslužnim osobama, značajnim događajima i temama kao što su božan­stvo, ljubav, domovina i sl. Ugođaj ode uvijek je svečan, ozbiljan i naglašen. Počevši od antičke Grčke, oda je česti pje­snički oblik u svim vremenima.

     I u ovom našem vremenu ode nisu rijetka pojava, mada ne nužno u rimama. Moguće ih je pronaći i u javnim natječajima, pa da i u tako skučenom formatu imaju dimenziju božanskog, lju­bavnog i domoljubnog. Tako je u Narodnim novinama objavljen natječaj za nabavu novog namještaja za potrebe Užeg kabine­ta Vlade Republike Hrvatske. Radi se o nabavi konferencijskog stola, 12 konferencijskih stolica, dviju fotelja, dviju polufotelja, dvosjeda, jednog središnjeg i dvaju bočnih stolića, stolne lampe, tepiha, 13 zavjesa te stalka i koplja za zastavu. Sve to bi trebalo koštati 680.000 kuna.

    Natječaj je pun posebnih zahtjeva pa se tako doznaje da stolci moraju imati bazu od masivnog drveta jasena s četiri kraka koji čine oblik piramide, na način da se krakovi postolja spajaju u točki hvatišta na sjedalo, što valjda ukazuje na božansku di­menziju pozadine korisnika. Školjka sjedala mora biti izrađena od prešanog lameliranog drveta hrasta, kako bi se naglasilo do­moljublje. I tako dalje, i tako dalje.

     Fotelje će biti presvučene visoko kvalitetnom anilinskom ko­žom, otpornom na vlagu, habanje i utjecaj UV zraka, a na podu će biti ručno vezeni tepih s 50 posto svile. Najvažniji je detalj, valjda onaj ljubavnog karaktera, da se stolna svjetiljka mora sa­stojati od cilindričnog stalka sa žaruljom promjera pet centime­tara, izrađenog od masivnog drveta breze s metalnom bazom, što nekako vuče na nordijsku mitologiju.

     Postavili smo ovu značajnu informaciju na tematsku Facebook stranicu Sindikata umirovljenika, i ostali u čudu koliko se naših 16.000 pratitelja razumije u javne natječaje i potrebe ure­da Vlade. Uglavnom, oko tristotinjak komentara pokazuje puno razumijevanje za„znucane" fotelje ministara, te dodaju vlastite prijedloge kako riješiti problem ruiniranog kabineta.

     Mnogi su se zabrinuto zapitali kad su se to fotelje uspjele izlizati, a da narod nije primijetio, dok drugi tvrde kako su mini­strima dovoljne školske klupe ili preporučuju plastične stolice. Zabrinuti Riječanin ih poziva da kupe 10 komada stolica za pri­manje terapije na dnevnoj hematološkoj bolnici u KBC Rijeka. Za tepih tvrde da bi bio dovoljan onaj koji usput donesu Kinezi, a drugi pristaju samo na polovne fotelje (kao avione).

     Neki su se raspištoljili i upitali kako ih nije sramota, dok djeca nemaju lijekove, a umirovljenici kopaju po kantama, ali su takva pitanja daleko od duha ove ode o svilenom tepihu, pa će biti zanemarena. Kao što piše jedna pratiteljica, fotelje nikome nikad nisu dale pamet, isto im se piše, dok druga upozorava: „Vi narode i dalje trošite svoje fotelje doma kad je potrebno izaći na glasa­nje, a mogli biste taj dan mijenjati povijest." No, nećemo o tome. To bi već bila oda o foteljama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ISTARSKA ŽUPANIJA


 

UMAG: Laktaši - treći put!

     Članovi Podružnice SUH-a Umag po treći su put ponovili boravak u Termama Laktaši, gdje su boravili od 18. do 28. ožujka 2019. godine. Autobus sa 56 putnika doče­kalo je ljubazno osoblje ispred hotela „San", gdje im je pre­zentiran plan boravka i terapija, te raspored pregleda kod liječnika, tako da su neki članovi po dolasku mogli započeti s terapijama.

     Sljedećeg dana organizirano je razgledavanje grada Lak­taši, uz pratnju stručnog vodiča. Sudionicima su se također nudila različita stručna predavanja vezana uz zdravlje i rekre­aciju. Veseli SUH-ovci mogli su naučiti i kako izraditi domaću pitu, a organiziran je i izlet u Nacionalni park Kozara, gdje je nakon obilaska spomenika i muzeja, bio poslužen vojnički grah. Neki članovi su individualno odlazili na kraće izlete u okolici Laktaša ili do Banja Luke. Prema običaju u hotelu su bila organizirana druženja uz plesne večeri, tako da su umi­rovljenici pokazali da imaju još snage, kad ih pokrene dobra muzika, pa uspijevaju zaboraviti razne boljke.

     Na žalost ovog puta su neki članovi imali malih poteškoća s virozama, ali uz njih je bila požrtvovna liječnica dr. Dušanka Jokić.

     I tako je došao kraj boravka. Bili su srdačno ispraćeni od stručnog tima, na čelu s direktoricom Mirjanom Čomić, s pozdravom - doviđenja.

Marija Pertot


 

PULA: Ribe iz doba dinosaura

     Mjesec svibanj „obdario" je sve krajeve Hrvatske s previ­še kišnih dana. No, bez obzira na nepovoljne vremen­ske uvjete pulski SUH-ovci su uspjeli realizirati plani­rane izlete. Započeli su s jednodnevnim izletom u Aquatiku Karlovac, a zatim u Rastoke. Akvarij ih je oduševio postavom nevjerojatne slatkovodne ribe, a najupečatljivija bila jejesetra iz doba dinosaura.

     Nastavak putovanja odveo ih je u Rastoke. Vodičkinja, do­bra vila Mirjana, provela ih je do prekrasne vodene raskoši Rastoka i ispričala vilinske priče o porijeklu naziva pojedinih vodopada, ali i o nekadašnjim mnogobrojnim mlinovima. Vidjeli su samo dva aktivna mlina i to „staromodni" sa drve­nim lopaticama gđe. Kate i moderan - željezni, mlade obitelji. Okus brašna tek samljevenog kukuruza - poseban! U Pulu su se vratili nakon dobrog i obilnog ručka u    Restoranu Mirjana & Rastoke - zadovoljni i s novim stečenim znanjem, ali i obo­gaćeni ljepotom i posebnošću pojedinih slatkovodnih riba i prekrasnim vodenim tokovima i slapovima.

     Uslijedio je redoviti jednodnevni izlet u Trst. Trošili su dio mirovina na lijekove (tamo su ipak pristupačnije cijene); ali i na traženi namaz Nutella, jer se ipak razlikuje od onog što se kupuje u Hrvatskoj, jer u domaće trgovine dolazi Nutella proizvedena za zemlje istočne Europe, te je kvaliteta sirovina sigurno različitog porijekla.

     Šećer na kraju! Višednevni izlet od pet dana s dva autobu­sa s ukupno 100 osoba odveo ih je na prekrasan Dugi Otok. Aranžman je ponudio Hotel Luka u mjestu Luka na Dugom otoku, gdje su i odsjeli. Domaćin i vlasnik Hotela Lovre Gačina i njegovi suradnici pokazali su im taj biser Jadrana. Svugdje zelenilo, stabla, makija, trava, cvijeće, prirodne plaže, bistro čisto more, stijene... prekrasni Park prirode Telašćica, slano jezero, Kornatski otoci, najviši svjetionik na Jadranu, tunel u stijeni i moru iz nekog drugog vremena. degustacije meda, mednih proizvoda, kozjeg i kravljeg sira, rakija sa različitim dodacima od meda do različitih trava, odlično vino ... neopi­sivo - treba isprobati!

     Prije povratka u Pulu, sa Dugog Otoka krenuli su trajektom do Zadra, gdje su se zaustavili poslušati morske orgulje i ogle­dati Pozdrav suncu, crkvu Sv. Donata, Stub srama. Nastavili su preko Paškog mosta do grada Paga. Lagana šetnja gradom uz pokoje piće te odlazak do Kolana na Pagu u Siranu Gligora. Razgledali su Siranu, degustirali odličan sir, a uz njega i pršut, vino. Baš odlično! Veliki dio SUH-ovaca kupio je te proizvo­de, kako bi u Puli ponovili to iskustvo i na domaćem terenu.

Bruna Jovanović


 

Umag: Opet u Laktaše

 

     Članovi SUH-ove podružnice Umag po treći puta su otišli u Terme Laktaši, gdje su boravili od 18. do 28. ožujka 2019. Autobus sa 56 članova, dočekalo je ljubazno osoblje. Pre­zentiran je plan boravka i terapija, a odmah je predočen ras­pored pregleda kod liječnika, tako da su neki članovi odmah mogli započeti s terapijama.

     Sljedećeg dana organizirano je razgledavanje Laktaša, uz pratnju stručnog vodiča. Organizirana su i razna stručna pre­davanja, vezana za zdravlje i rekreaciju. Prezentirana je izrada domaće pite, a umirovljenici su vidjeli i      Nacionalni park Kozara, gdje je nakon obilaska spomenika i muzeja, bio poslužen voj­nički grah. Neki članovi su individualno odlazili na kraće izlete u okolicu Laktaša ili do Banja Luke. Prema običaju u hotelu su bila organizirana druženja uz plesne večeri, tako da su umirovljenici pokazali da imaju još snage kad ih pokrene dobra glazba.

     Na žalost, ovog puta su neki članovi imali malih poteškoća s virozama, ali je do izražaja došla svesrdna požrtvovnost dok­torice Dušanke Jokić, koja je danonoćno bila na raspolaganju oboljelima. Na kraju boravka svi su se zahvalili na gostoprim­stvu i bili srdačno ispraćeni od stručnog tima do idućeg susreta. Povratak je protekao dobro, pa su se umirovljenici zadovoljni vratili kućama.

Marija Pertot


ISTRA: Dežurstva na štandovima

     SUH je bio uključen od prvog dana u Inicijativu #67jepreviše. Prisustvovali su sastanku povjerenika sindikata sa čelnicima triju sindikalnih središnjica u Puli, a nakon toga su se uključili svi predsjednici podružnica i ogranaka. Od početka akcije imali su stalni kontakt s koordinatorom za Istru, Slobodanom Kaporom, kojem su nudili pomoć tamo gdje im je trebalo za popunjavati volon­terima.

     Sindikati radnika nisu imali volontere iz svojih sindikata u Fažani, Medulinu i Vodnjanu te djelomično u Pazinu, pa je SUH-a pokrio taj dio. U ovim je gra­dovima te u Umagu i Novigradu, gdje su SUH-ovci samoinicijativno prikupljali potpise, bilo aktivno više od 40 aktivista. Samo u Puli, gdje je na posebnim štan­dovima dežuralo 20 članova, prikupljeno je više od tisuću potpisa. Čestitke!

Vladimir Buršić

 


 

PULA: U Romskoj kući

     U travnju su SUH-ovci iz Pule odlučili posjetiti neko mjesto u našoj domo­vini, kojeg nisu još vidjeli. Izbor je pao na Bjelovar. Dio članova je bio znati­željan, jer pulski SUH Bjelovar još nije po­sjetio. Tako je 30 članova 25. i 26. travnja vidjelo jedan od mlađih gradova Hrvatske, koji je nastao 1756. godine odlukom carice Marije Terezije. Vodičkinja je povela umi­rovljenike centrom Bjelovara, do katedrale svete Terezije Avilske, ali i trga s fontanom punom „panonskih kitova". Grad je čist, a fasade zgrada, na naše čuđenje, neišarane.

     Smještaj je bio osiguran u Agroturizmu Vinia, nekoliko kilometara izvan Bjelovara. Odličan ručak, večera, glazba, ples, uz ku- šanje različitih vrsta vina. Posebno je orga­niziran posjet povijesno značajnom selu Velikom Trojstvu. U ovom malom mjestu, ističe se i lijepo održavana crkva. SUH-ovci su upoznali svećenikovu majku, koja im je prekrasnim glasom otpjevala nekoliko cr­kvenih pjesama. Posjetili su i Etno kuću, a sve pod budnim okom odlične vodičkinje.

     Na kraju su umirovljenici bili dobro­došli gosti u Romskoj kući i na romskom imanju. Prvi put, većina ih je doznala po­vijest Roma, njihova vjerovanja, običaje, kulturu, zastavu. Zasladili su se pogačom, koju je pripremila domaćica, a njen suprug ih je počastio domaćim pićima.

     Povratak u Pulu protekao je u dobrom raspoloženju, uz prepričavanje doživlje­nog i viđenog na ovom posebnom i pouč­nom putovanju.

Bruna Jovanović