UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

ISTARSKA ŽUPANIJA


 

UMAG: Ništa bez Hajduka

     Podružnica SUH-a Umag, u suradnji s turističkom agencijom Atrik, organi­zirala je trodnevni izlet u Dalmaciju. Na put su krenuli 28. svibnja 2019. u ra­nim jutarnjim satima , a vrijeme nije bilo obećavajuće, ali uz povremena kišna raz­doblja ukazivalo se i sunce. Uz kraće stan­ke stigli su u Split, te prema osobnim že­ljama posjetili stadion Hajduka, podrume Dioklecijanove palače, Peristil i Katedralu, dok su neki izletnici uživali u šetnji gra­dom.    Vožnja trajektom do Vela Luke bila je ugodna. Nakon iskrcaja slijedio je obi­lazak grada s zaustavljanjem ispred kuće Olivera Dragojevića, gdje je pjesmom i pa­ljenjem svijeće odana počast preminulom pjevaču.

     Slijedio je odlazak do obližnjeg proi­zvođača maslinovog ulja, gdje su dobili in­formacije o maslinarstvu na Korčuli i pre­zentaciju uljare s opisom načina prerade maslina. U sklopu uljare je i muzejska zbir­ka starih alata posebno upotrebljavanih u maslinarstvu. Nastavili su vožnju do grada Korčule, gdje je slijedio smještaj, okrepa i noćenje.    Sljedećeg dana uz pratnju struč­nog vodiča razgledali su znamenitosti sta­rog grada, a po želji posjetili su novi vrlo, interesantan muzej Marka Pola. U lijepom ambijentu jednog OPG-a bio je poslužen ručak s domaćim specijalitetima, domaćin ih je počastio i dobrom muzikom, tako da je druženje potrajalo gotovo do večere.

     Izlet je nastavljen trajektom do Orebića, razgledom pomorskog muzeja i kraćim obilaskom grada i vožnjom po Pelješcu, koja je bila posebno očaravajuća. S jedne strane pružao se pogled na plavo more s otocima, a s druge strane zastrašujuće puste i strme planine u čijem podnožju se naziru pitome doline, lijepi vinogradi i naselja. Gotovo u svakom naselju reklami­raju se vinarije, pa su tako posjetili jednu od njih, gdje su im prezentirana kvalitet­na vina.

     Sljedeće jutro proveli su u Međugorju, nakon čega je put nastavljen prema slapo­vima Čeveljuše. Ljepota slapova i šetnja uz nabujalu rijeku oduševila je izletnike.

Marija Pertot


 

Pula: Ostavili studente u čudu

     Članovi sindikata umirovljenika Podružnice Pula odlučili su iskoristiti lipanj i lijepo vrijeme da se još jednom provedu na zajedničkom izletu. Autobusom su se uputili do otoka Raba. Put ih je vodio kroz lijepa turistička mjesta uz more, Senj - grad bure sa tvrđavom Nehaj, zatim Jablanac i trajektno pristanište Stinica.

     Dolaskom na otok članovi su ostali oduševljeni nevjerojatnom prirodom, okruženi bijelim stijenama, plavim morem i žarko žutim suncem. Razgledavanje ostataka građevi­na davne i bliže prošlosti grada Raba na jakom suncu ipak je izmorilo naše umirovljenike koji su tražili kutak gdje će se skloniti u hlad, nešto popiti ili potražiti dobri obrok. Drugi su tražili suvenir koji bi kupili, kako ne bi zaboravili gdje su bili - pa oni su ipak penzići!

Na povratku je organizirana večera i to u Studentskom kampusu u Rijeci. Cijena je bila pristupačna, a hrana dobra.    Dolaskom u Studentski restoran umirovljenici su zbijali šale sa studentima, koji su ih gledali u čudu, pitajući se „što rade ovi starci ovdje?" Narav­no, njima je to sve bio razlog za smijeh i šalu jer su se ponovno osjećali kao studenti! Veseli, siti i umorni vratili su se u Pulu.

     Mjesec lipanj nije mogao završiti, a da prije toga nisu još jednom otišli do Trsta da vide što ima novoga i može li se još uvijek nešto kupiti po povoljnijoj cijeni nego što je to u Puli. Dan izleta, 27. lipnja, bio je pakleno vruć. Oni, penzići, sami sebi su se čudili koliko su imali srčanosti i hrabrosti kada su se pod takvim nemogućim vremenskim uvjetima „klatili" okolo. Izlet je protekao u veselom raspoloženju, naročito za one sudionike koji su realizirali svoje zamisli u smislu trošenja svoje mirovine.

Bruna Jovanović


 

PULA: Ribe iz doba dinosaura

     Mjesec svibanj „obdario" je sve krajeve Hrvatske s previ­še kišnih dana. No, bez obzira na nepovoljne vremen­ske uvjete pulski SUH-ovci su uspjeli realizirati plani­rane izlete. Započeli su s jednodnevnim izletom u Aquatiku Karlovac, a zatim u Rastoke. Akvarij ih je oduševio postavom nevjerojatne slatkovodne ribe, a najupečatljivija bila jejesetra iz doba dinosaura.

     Nastavak putovanja odveo ih je u Rastoke. Vodičkinja, do­bra vila Mirjana, provela ih je do prekrasne vodene raskoši Rastoka i ispričala vilinske priče o porijeklu naziva pojedinih vodopada, ali i o nekadašnjim mnogobrojnim mlinovima. Vidjeli su samo dva aktivna mlina i to „staromodni" sa drve­nim lopaticama gđe. Kate i moderan - željezni, mlade obitelji. Okus brašna tek samljevenog kukuruza - poseban! U Pulu su se vratili nakon dobrog i obilnog ručka u    Restoranu Mirjana & Rastoke - zadovoljni i s novim stečenim znanjem, ali i obo­gaćeni ljepotom i posebnošću pojedinih slatkovodnih riba i prekrasnim vodenim tokovima i slapovima.

     Uslijedio je redoviti jednodnevni izlet u Trst. Trošili su dio mirovina na lijekove (tamo su ipak pristupačnije cijene); ali i na traženi namaz Nutella, jer se ipak razlikuje od onog što se kupuje u Hrvatskoj, jer u domaće trgovine dolazi Nutella proizvedena za zemlje istočne Europe, te je kvaliteta sirovina sigurno različitog porijekla.

     Šećer na kraju! Višednevni izlet od pet dana s dva autobu­sa s ukupno 100 osoba odveo ih je na prekrasan Dugi Otok. Aranžman je ponudio Hotel Luka u mjestu Luka na Dugom otoku, gdje su i odsjeli. Domaćin i vlasnik Hotela Lovre Gačina i njegovi suradnici pokazali su im taj biser Jadrana. Svugdje zelenilo, stabla, makija, trava, cvijeće, prirodne plaže, bistro čisto more, stijene... prekrasni Park prirode Telašćica, slano jezero, Kornatski otoci, najviši svjetionik na Jadranu, tunel u stijeni i moru iz nekog drugog vremena. degustacije meda, mednih proizvoda, kozjeg i kravljeg sira, rakija sa različitim dodacima od meda do različitih trava, odlično vino ... neopi­sivo - treba isprobati!

     Prije povratka u Pulu, sa Dugog Otoka krenuli su trajektom do Zadra, gdje su se zaustavili poslušati morske orgulje i ogle­dati Pozdrav suncu, crkvu Sv. Donata, Stub srama. Nastavili su preko Paškog mosta do grada Paga. Lagana šetnja gradom uz pokoje piće te odlazak do Kolana na Pagu u Siranu Gligora. Razgledali su Siranu, degustirali odličan sir, a uz njega i pršut, vino. Baš odlično! Veliki dio SUH-ovaca kupio je te proizvo­de, kako bi u Puli ponovili to iskustvo i na domaćem terenu.

Bruna Jovanović


 

UMAG: Laktaši - treći put!

     Članovi Podružnice SUH-a Umag po treći su put ponovili boravak u Termama Laktaši, gdje su boravili od 18. do 28. ožujka 2019. godine. Autobus sa 56 putnika doče­kalo je ljubazno osoblje ispred hotela „San", gdje im je pre­zentiran plan boravka i terapija, te raspored pregleda kod liječnika, tako da su neki članovi po dolasku mogli započeti s terapijama.

     Sljedećeg dana organizirano je razgledavanje grada Lak­taši, uz pratnju stručnog vodiča. Sudionicima su se također nudila različita stručna predavanja vezana uz zdravlje i rekre­aciju. Veseli SUH-ovci mogli su naučiti i kako izraditi domaću pitu, a organiziran je i izlet u Nacionalni park Kozara, gdje je nakon obilaska spomenika i muzeja, bio poslužen vojnički grah. Neki članovi su individualno odlazili na kraće izlete u okolici Laktaša ili do Banja Luke. Prema običaju u hotelu su bila organizirana druženja uz plesne večeri, tako da su umi­rovljenici pokazali da imaju još snage, kad ih pokrene dobra muzika, pa uspijevaju zaboraviti razne boljke.

     Na žalost ovog puta su neki članovi imali malih poteškoća s virozama, ali uz njih je bila požrtvovna liječnica dr. Dušanka Jokić.

     I tako je došao kraj boravka. Bili su srdačno ispraćeni od stručnog tima, na čelu s direktoricom Mirjanom Čomić, s pozdravom - doviđenja.

Marija Pertot


ISTRA: Dežurstva na štandovima

     SUH je bio uključen od prvog dana u Inicijativu #67jepreviše. Prisustvovali su sastanku povjerenika sindikata sa čelnicima triju sindikalnih središnjica u Puli, a nakon toga su se uključili svi predsjednici podružnica i ogranaka. Od početka akcije imali su stalni kontakt s koordinatorom za Istru, Slobodanom Kaporom, kojem su nudili pomoć tamo gdje im je trebalo za popunjavati volon­terima.

     Sindikati radnika nisu imali volontere iz svojih sindikata u Fažani, Medulinu i Vodnjanu te djelomično u Pazinu, pa je SUH-a pokrio taj dio. U ovim je gra­dovima te u Umagu i Novigradu, gdje su SUH-ovci samoinicijativno prikupljali potpise, bilo aktivno više od 40 aktivista. Samo u Puli, gdje je na posebnim štan­dovima dežuralo 20 članova, prikupljeno je više od tisuću potpisa. Čestitke!

Vladimir Buršić