UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

200 SUH-ovaca na fešti svetog Martina

Svake godine za Martinje 11. studenog velik broj naših umirovljenika krene na izlete obaviti krštenje mošta. Tradicionalno su to izleti u Zagorje i Međimurje gdje se ove proslave uz specijalne vinske spelancije, glazbu i popevke već stoljećima slave. Prigoda je to da se zapjeva, a isto tako da se i zapleše, da se malo zaboravi uz bunceka, pečenice i krvavice s kiselim zeljem i restanim ili tenfanim krupirom, na sivilo i dosadu svakidašnjice. Tu je svakako i spelancija Biškupa i njegovih pomoćnika koji prekrstiju mošteka u fino mlado vinčeko. I tada krenu redom napitnice. Za to treba podmazati dobro svoja grla z novim, mladim vinčekom.

Puno je bilo izleta, ali najbrojniji bio je ovaj, čak 4 puna autobusa s preko 200 veselih pajdašica i pajdaša.  U dva je autobusa predsjednik Podružnice iz Velike Gorice Ivan Mikušević ukrcao svojih 100 veseljaka i u dogovoru s predsjednicama Podružnice Kraš Ljubicom Radmanović i Podružnice Centar Nevenkom Vrbanić iz Zagreba organizirali su ručak, zabavu uz glazbu i ples prije i poslije jela, kao dobar lijek za tmurno sivilo neba. Bio je to pravi prijateljski tulum. I Biskup iz Velike Gorice za svoju je pomoćnicu imenovao je  biskupicu u liku naše poznate glumice Nade Klašterke. Bilo je sjajno vidjeti i slušati sitnu gđu Nadu kako uz naočitog, visokog mlađeg sv. Martina recitira stihove  „I onda neš' pil“.

Nakon ceremonije krštenja svih dvjestotinjak prisutnih otpjevalo je splet nazdravičarskih pjesama. Plesalo se do iznemoglosti, ali nije se smjelo propustiti priliku!

Veselje je nastavljeno do mrklog mraka iako je bilo tek 19 sati, a onda  polako opraštanja uz želju „Vidimo se na proslavama i dočecima Nove godine“.

U planu je bila posjeta mjesnoj crkvi „svetog križa“ koju je dogovorila ali velečasni je morao otputovati u Zagreb pa nam se došao ispričati u restoran i darovao nam posvećene molitvenike. Izlet ne bi do kraja ispunio svrhu da članice podružnice Kraš nisu dva sata prilikom dolaska provele u obilasku trgovina u outlet centru Roses i zadovoljile strast za kupovanjem makar kupnjom jedne platnene torbice za „plac“ za 10 kn (slovima i brojkom). I tako do slijedeće godine do novog, mladog vina uz druge pajdaše i pajdašice! Nazdravlje!