UVODNA RIJEČ

Pilote, cepelin ti gori

Piše: Jasna A. Petrović

     Za razliku od njemačkog cepelina Hindenburga, hrvatski komercijalni putnički cepelin još uvijek lebdi i nije se još zapalio zbog sudara s nakupinom vodika, što bi dovelo do potpune eksplozije. Dakako da postoje razlike, jer od uku­pno stotinu članova posade i putnika poginulo ih je te davne 1937. godine čak 36-tero odnosno 36 posto.

     Hrvata u Hrvatskoj još uvijek živi oko 90 posto od onih koji su izbornim rezultatom prije tri godine ukrcani u Plenko- vićev cepelin. Padobranima su iskočili mladi koji sada žive di­ljem Europe, a sve veći broj starijih se samoubio ili preminuo poglavito od siromaštva i uneređenoga zdravstva.

     I umjesto da naš glavni pilot promisli kako ljude učiniti sretnima u njihovom domu, on im s jedne strane daje po­vlaštene karte za odlazak, a s druge povlaštene mirovine za ostanak. I cepelin dalje lijepo plovi.

     Pilot, zajedno s poslodavcima, plače na javnim skupovi­ma kako je premalo radnika, pa će ih sada uvoziti čak iz Fi­lipina, a umirovljenicima docira kako su, sram ih bilo, „otišli u mirovinu sa samo 30 godina radnog staža", pa zato imaju nisku mirovinu kakvu i zaslužuju. U Njemačkoj, tvrdi hrvatski pilot, u mirovinu se ide tek sa 38 godina staža. Pitamo Plen- kovića da li pozna Ivana Šalkovića iz sela Bukvika u Slavoniji? Eto čovjek dobio 460 eura mirovine, polovicu za tri godine rada u Njemačkoj, a polovicu za 30 godina rada u Hrvatskoj. Što se tu ima reći?!

     Hajdemo s pilotom na popravni ispit da nam ne sunovrati ovaj hrvatski cepelin! Prvo, netočno je da se u Hrvatskoj ide u mirovinu sa 30 godina staža, već, ako odbijemo one po po­vlaštenim propisima, u starosnu mirovinu se ide sa 34,2 godi­ne staža, što je približno europskom prosjeku od 35,9 posto (Eurostat). Netočno je da se u mirovinu ide s prosječno 60 godina, već se ide sa 62,6 godina. I, da ne bi ispalo da se sva­đamo za sitnice, što je godina sim, godina tam, naš pilot mora napraviti strategiju leta na temelju točnih podataka o broju i vrsti putnika, a onda i politike i mjere za konkretne ljude.

     Ako ćemo odokativno, finski se glavni pilot vozi na posao na biciklu, a hrvatski na stranački skup u Finsku vladinim avi­onom. Hrvatski nema pojma da mu je narod gladan i da 98 posto umirovljenika prima mirovine niže od prosječne plaće. I ne zna da su razvili snažnu hobističku aktivnost kolekcioni- ranja plastičnih boca ili misli da to ne spada u njegovu inte­resnu rubriku, dok se finski dnevno ispozdravlja sa stotinjak građana dok biciklira.

     I tako je to s letećim plovilima. Ovise o čvrstoći konstruk­cije, broju putnika i vještini pilota. I božjoj volji. U duhu blag­dana, Isuse, spasi svoje siromašne putnike hrvatskog cepeli- na, spasi one koji su ga izgradili, spasi one koji su ga obranili - radom, znojem, krvlju i suzama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Studentski grad - Zagreb: Na poklon kuglica za bor

     Dolazak zimskih dana idealan je za brojne umirovljeničke aktivnosti. Uz pomoć mladih volontera, članovi podružni­ce Studentski grad u Zagrebu polako savladavaju osnove računalstva, a za one koji nemaju vlastito prijenosno računalo, podružnica daje računalo na korištenje za vrijeme edukacije.

     Penzioneri iz Studentskog grada otišli su i na izlet u Brdo- vec pokraj Zaprešića, koji je bio edukativan. Iako je općina mala, vrlo je zanimljiva. Naime u njoj su vidjeli mini-siranu obitelji Furkranz, izuzetno vrijednu i zanimljivu zbirku u Muzeju „Brdo- vec", crkvu Sv. Vida i„hižu" - djedovinu Glogovića obnovljenu za turističke svrhe, uz pomoć sumještana i Europske unije. Put je nastavljen do Marije Gorice, odnosno restorana „Ladanjski raj" gdje su se umirovljenici uz dobru glazbu i odličan meni zabavili do polaska kući.

     Također, sve se više članova uključuje u Country linijski ples, za kojeg ne treba partner, već se pleše samostalno u lini­ji. Uglavnom članice su se upustile u ove plesne egzibicije vrlo uspješno. Treneri za ovaj vid rekreacije su stigli iz Siska. Nadalje, sudjelovali su i na „Trci za dostojanstvo". Članica Stana Poljanec bila najbrža među ženama!

     Otvorili su i vrata svojim sugrađanima 22. prosinca, kako bi im prikazali djelovanje Sindikata umirovljenika Hrvatske, odno­sno podružnice koja se nalazi u njihovom naselju. Vrata su bila otvorena od 12 do 17 sati kada je organizirana priredba, koja je, s obzirom na predstojeće blagdane, ujedno bila i proslava Božićna.

     „Tijekom prikazivanja djelovanja naše sindikalne podružni­ce, kako kroz projekciju, tako kroz fotografiju i članke iz časo­pisa „Glas", izloženi su i pisani programi kroz koje je realiziran niz događanja, od sportskih susreta, ranijih „otvorenih vrata", informativnih predavanja, zdravstvenih pregleda, manifestaci­ja na kojima smo sudjelovali i koje smo sami pripremali, zatim našeg časopisa „Juniori i seniori". Zanimljiva je bila i izložba fo­tografija naših članova pod temom „I mi smo bili mladi". Igrale su se društvene igre šah, belot, pikado i stolni tenis, dok su za radionicu quillinga bili zainteresirani samo gledatelji koji se nisu željeli upuštati u izradu quillinga. Radila se rapska torta, mede­njaci, i slani prutići koji su zamirisali prostorije Mjesnog odbora, a pristigle su i gibanica, te razni kolači od članica koje su došle na ovo izlaganje", bez daha izgovara marljiva predsjednica po­družnice.

     Priredba je započela s linijskim plesom, a nedavno obnov­ljen zbor „Jeka" prikazao je članove koji vrijeme provode u pjesmi. Ugostili su i plesne skupine „Step by step" i Akrobatski rock'n'roll klub „Buba" u kojima plešu unuci članova podruž­nice, koji su bili nedavno u emisiji „Supertalent". Obje skupine su zaista oduševile. Za kraj se predstavio zbor „Čarobna frula", u kojem također pjevaju neki članovi, a profesor Marijan Mi- lić, voditelj zbora je nedavno, na prijedlog baš ove sindikalne podružnice dobio nagradu za životno djelo, jer već 25 godina volontira vodeći ovaj zbor i obrađujući tekstove pjesama za zborsko pjevanje.

     Dvorana je bila puna posjetitelja, ali nitko nije otišao bez poklona jer su se članice potrudile svakome uručiti skroman poklon, kuglicu za bor, a neki su uz nju dobili i čestitku. Važno je samo da su svi bili zadovoljni.

Snježana Živčić