UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Studentski grad - Zagreb: Na poklon kuglica za bor

     Dolazak zimskih dana idealan je za brojne umirovljeničke aktivnosti. Uz pomoć mladih volontera, članovi podružni­ce Studentski grad u Zagrebu polako savladavaju osnove računalstva, a za one koji nemaju vlastito prijenosno računalo, podružnica daje računalo na korištenje za vrijeme edukacije.

     Penzioneri iz Studentskog grada otišli su i na izlet u Brdo- vec pokraj Zaprešića, koji je bio edukativan. Iako je općina mala, vrlo je zanimljiva. Naime u njoj su vidjeli mini-siranu obitelji Furkranz, izuzetno vrijednu i zanimljivu zbirku u Muzeju „Brdo- vec", crkvu Sv. Vida i„hižu" - djedovinu Glogovića obnovljenu za turističke svrhe, uz pomoć sumještana i Europske unije. Put je nastavljen do Marije Gorice, odnosno restorana „Ladanjski raj" gdje su se umirovljenici uz dobru glazbu i odličan meni zabavili do polaska kući.

     Također, sve se više članova uključuje u Country linijski ples, za kojeg ne treba partner, već se pleše samostalno u lini­ji. Uglavnom članice su se upustile u ove plesne egzibicije vrlo uspješno. Treneri za ovaj vid rekreacije su stigli iz Siska. Nadalje, sudjelovali su i na „Trci za dostojanstvo". Članica Stana Poljanec bila najbrža među ženama!

     Otvorili su i vrata svojim sugrađanima 22. prosinca, kako bi im prikazali djelovanje Sindikata umirovljenika Hrvatske, odno­sno podružnice koja se nalazi u njihovom naselju. Vrata su bila otvorena od 12 do 17 sati kada je organizirana priredba, koja je, s obzirom na predstojeće blagdane, ujedno bila i proslava Božićna.

     „Tijekom prikazivanja djelovanja naše sindikalne podružni­ce, kako kroz projekciju, tako kroz fotografiju i članke iz časo­pisa „Glas", izloženi su i pisani programi kroz koje je realiziran niz događanja, od sportskih susreta, ranijih „otvorenih vrata", informativnih predavanja, zdravstvenih pregleda, manifestaci­ja na kojima smo sudjelovali i koje smo sami pripremali, zatim našeg časopisa „Juniori i seniori". Zanimljiva je bila i izložba fo­tografija naših članova pod temom „I mi smo bili mladi". Igrale su se društvene igre šah, belot, pikado i stolni tenis, dok su za radionicu quillinga bili zainteresirani samo gledatelji koji se nisu željeli upuštati u izradu quillinga. Radila se rapska torta, mede­njaci, i slani prutići koji su zamirisali prostorije Mjesnog odbora, a pristigle su i gibanica, te razni kolači od članica koje su došle na ovo izlaganje", bez daha izgovara marljiva predsjednica po­družnice.

     Priredba je započela s linijskim plesom, a nedavno obnov­ljen zbor „Jeka" prikazao je članove koji vrijeme provode u pjesmi. Ugostili su i plesne skupine „Step by step" i Akrobatski rock'n'roll klub „Buba" u kojima plešu unuci članova podruž­nice, koji su bili nedavno u emisiji „Supertalent". Obje skupine su zaista oduševile. Za kraj se predstavio zbor „Čarobna frula", u kojem također pjevaju neki članovi, a profesor Marijan Mi- lić, voditelj zbora je nedavno, na prijedlog baš ove sindikalne podružnice dobio nagradu za životno djelo, jer već 25 godina volontira vodeći ovaj zbor i obrađujući tekstove pjesama za zborsko pjevanje.

     Dvorana je bila puna posjetitelja, ali nitko nije otišao bez poklona jer su se članice potrudile svakome uručiti skroman poklon, kuglicu za bor, a neki su uz nju dobili i čestitku. Važno je samo da su svi bili zadovoljni.

Snježana Živčić