UVODNA RIJEČ

Uzmi svoju mjeru

Piše: Jasna A. Petrović

     Prema Global AgeWatch Indexu za 2015. zemlje koje vole svoje starije su, redom, Švicarska, Norveška, Šved­ska, Njemačka i Kanada. Najgore su, pak, Afganistan, Malavi, Mozambik, Zapadna Obala i Pakistan. Hrvatska je bila na sramotnom 67. mjestu po ekonomskom standardu i sigurnosti. Sada bi bila među zadnjih dvadesetak na svijetu.

     S 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva i svakom trećom osobom starijom od 65 godina u zoni ri­zika od bijede, prihvatili smo kao da je normalno da stari­ce i starci kopaju po kantama za smeće i vise iz kontejnera dohvaćajući plastične boce za otkup. Dvadeset plastičnih boca dnevno i eto pola kruha i pola litre mlijeka!

     Smanjili smo svoju mjeru i prihvatili poniženje. Osim po društvenim mrežama, za onih jedva deset posto infor­matički pismenih starijih osoba s mobitelima, nigdje više nema glasa o generaciji sakupljača boca. Ne samo da su smanjili svoju mjeru, već su je i prihvatili. Prihvatili su da unuku kupe čokoladu za rođendan i sv. Nikolu, a ne toliko potrebne cipele ili školski tablet. Prihvatili su da se više ne posjećuju s rodbinom i prijateljima, jer nije pristojno odla­ziti u posjet bez kave ili cvijeća. Prihvatili su da im televizija zamijeni kazalište i koncerte, osim ako ih ne ulove da ne plaćaju pretplatu. Tada ni to.

     Mladi odlaze iz Hrvatske jer ne prihvaćaju mjeru koju im je odredila vladajuća elita. Stariji ostaju jer više nisu konku­rentni na tržištu rada, i jer su prihvatili mjeru svoje bijede.

     Pa koja je onda mjera prava za tebe? Sa čime se trebaš usporediti? Ako je 2.180 kuna hrvatska linija siromaštva, trebaš li biti sretan što si među 50 posto onih koji imaju mi­rovine više od te linije? Ili je za tvoju mjeru presudno ako imaš mirovinu višu od prosječne od 2.318 kuna?

     Ne, uzmi globalnu mjeru. Prema procjeni objavljenoj na stranici numbeo.com četveročlanoj obitelji u Zagrebu za normalan život mjesečno potrebno je 14.600 kuna i to bez podstanarine. Mjesečni troškovi za jednu osobu iznose, dakle, 4.300 kuna.    Prosječna plaća u Zagrebu je 6.972 kune, a prosječna mirovina u glavnom gradu iznosi 2.463 kune. Dakle, 65 posto umirovljenika u Zagrebu ima mirovine niže od potrebnih troškova za normalni život prema svjetskim kriterijima, ali i od europskog modela izračuna linije siro­maštva (60 posto medijana neto plaće).

     Neka vam bude muka, neka se razljutite i postanete bijesni, no svoju mjeru postavite na svjetsku i europsku razinu. Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

 

 

 

 

 

 


 

 

Studentski grad - Zagreb: Na poklon kuglica za bor

     Dolazak zimskih dana idealan je za brojne umirovljeničke aktivnosti. Uz pomoć mladih volontera, članovi podružni­ce Studentski grad u Zagrebu polako savladavaju osnove računalstva, a za one koji nemaju vlastito prijenosno računalo, podružnica daje računalo na korištenje za vrijeme edukacije.

     Penzioneri iz Studentskog grada otišli su i na izlet u Brdo- vec pokraj Zaprešića, koji je bio edukativan. Iako je općina mala, vrlo je zanimljiva. Naime u njoj su vidjeli mini-siranu obitelji Furkranz, izuzetno vrijednu i zanimljivu zbirku u Muzeju „Brdo- vec", crkvu Sv. Vida i„hižu" - djedovinu Glogovića obnovljenu za turističke svrhe, uz pomoć sumještana i Europske unije. Put je nastavljen do Marije Gorice, odnosno restorana „Ladanjski raj" gdje su se umirovljenici uz dobru glazbu i odličan meni zabavili do polaska kući.

     Također, sve se više članova uključuje u Country linijski ples, za kojeg ne treba partner, već se pleše samostalno u lini­ji. Uglavnom članice su se upustile u ove plesne egzibicije vrlo uspješno. Treneri za ovaj vid rekreacije su stigli iz Siska. Nadalje, sudjelovali su i na „Trci za dostojanstvo". Članica Stana Poljanec bila najbrža među ženama!

     Otvorili su i vrata svojim sugrađanima 22. prosinca, kako bi im prikazali djelovanje Sindikata umirovljenika Hrvatske, odno­sno podružnice koja se nalazi u njihovom naselju. Vrata su bila otvorena od 12 do 17 sati kada je organizirana priredba, koja je, s obzirom na predstojeće blagdane, ujedno bila i proslava Božićna.

     „Tijekom prikazivanja djelovanja naše sindikalne podružni­ce, kako kroz projekciju, tako kroz fotografiju i članke iz časo­pisa „Glas", izloženi su i pisani programi kroz koje je realiziran niz događanja, od sportskih susreta, ranijih „otvorenih vrata", informativnih predavanja, zdravstvenih pregleda, manifestaci­ja na kojima smo sudjelovali i koje smo sami pripremali, zatim našeg časopisa „Juniori i seniori". Zanimljiva je bila i izložba fo­tografija naših članova pod temom „I mi smo bili mladi". Igrale su se društvene igre šah, belot, pikado i stolni tenis, dok su za radionicu quillinga bili zainteresirani samo gledatelji koji se nisu željeli upuštati u izradu quillinga. Radila se rapska torta, mede­njaci, i slani prutići koji su zamirisali prostorije Mjesnog odbora, a pristigle su i gibanica, te razni kolači od članica koje su došle na ovo izlaganje", bez daha izgovara marljiva predsjednica po­družnice.

     Priredba je započela s linijskim plesom, a nedavno obnov­ljen zbor „Jeka" prikazao je članove koji vrijeme provode u pjesmi. Ugostili su i plesne skupine „Step by step" i Akrobatski rock'n'roll klub „Buba" u kojima plešu unuci članova podruž­nice, koji su bili nedavno u emisiji „Supertalent". Obje skupine su zaista oduševile. Za kraj se predstavio zbor „Čarobna frula", u kojem također pjevaju neki članovi, a profesor Marijan Mi- lić, voditelj zbora je nedavno, na prijedlog baš ove sindikalne podružnice dobio nagradu za životno djelo, jer već 25 godina volontira vodeći ovaj zbor i obrađujući tekstove pjesama za zborsko pjevanje.

     Dvorana je bila puna posjetitelja, ali nitko nije otišao bez poklona jer su se članice potrudile svakome uručiti skroman poklon, kuglicu za bor, a neki su uz nju dobili i čestitku. Važno je samo da su svi bili zadovoljni.

Snježana Živčić