UVODNA RIJEČ
Dan kad je vatra spalila sustav
Piše: Jasna A. Petrović
Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kutiji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.
Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvrstili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bauljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.
I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo glasnima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.
Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polugoli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.
Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisana gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.
„Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u baraci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarnosti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umiranje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.
Web stranice naših podružnica
DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA
DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA: Umirovljenici jači od bure
Članovi SUH-ovih podružnica Dubrovnik i Konavle su u subotu, 23. veljače, unatoč posjetili Makarsku, Vepric i Imotski. Izlet je uspješno odrađen, unatoč izrazito lošem vremenu, s vrlo jakim naletima bure. Ipak, izletnici su bez većih problema stigli u Makarsku. Zbog orkanske bure nije realizirano planirano stručno vođenje, pa je bilo vremena za nešto dulje ispijanje kave na sigurnom.
U Vepricu je bura još pojačala, pa nije bilo moguće vanjsko razgledavanje. No, zato je upravitelj Veprica, don Mijo, upoznao izletnike s nastankom tog marijanskog svetišta, kojeg je 1908. osnovao splitsko-makarski biskup Juraj Carić po uzoru na Lour- des. Tako su SUH-ovci upoznali bogatu povijest mjesta i vidjeli vrlo vrijedni mozaik„Anđeo mudrosti" koji simbolizira Božju viziju svijeta i povijesti, svjetski poznatog autora, isusovca Marka Ivana Rupnika, čiji mozaici su i u Rimu, Lourdesu, Fatimi, Washingtonu.
Nakon duhovne obnove, umirovljenici su stigli i do Imotskog, gdje su posjetili spomenike prirode Modro i Crveno jezero, tvrđavu Topana te neoromaničku crkvu svetog Frane i Franjevačku zbirku, koja se sastoji od devet zasebnih zbirki. Nakon bogatog izleta slijedio je objed u konobi uz rijeku Vrljiku u Donjoj Glavini, a potom i povratak kući. Iako dobro „prozračeni", svi su bili zadovoljni.
Kruno Koroman
DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA: Festa od menestre u Čilipima
SUH-ovci iz podružnica Dubrovnik i Konavle-Cavtat, njih 83, zajednički su u subotu 26. siječnja organizirali ručak uz muziku, ples i druženje u restoranu Kameni mlinovi u Čilipima. Na jelovniku je između ostalog bila i menestra, specijalitet ovoga kraja.
To je prilika da se umirovljenici bolje upoznaju i stvore prijateljstva, ali i da se učlane u SUH. Tako je podružnica Dubrovnik učlanila 41 novog člana, a podružnica Konavle-Cavtat 33 nova člana u ovoj godini.
Na dobroj organizaciji i zabavi uz pljesak i pjesmu umirovljenici su se zahvalili vodstvu SUH-ovih podružnica, a rastanak je protekao uz želju za novim druženjem kao što je bilo ovo.
Ante Mandić
DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA: Vesela Konavoska brda
Umirovljenici SUH-a Dubrovač- ko-neretvanske županije, njih 77, se uz ručak i glazbu zabavljalo u Konavoskim brdima dana 19. studenog. Konoba Konavel i vlasnik Pero Kaulić su ih ugostili i pripremili ukusan jelovnik uz piće po želji. Svi umirovljenici su oduševljeni izletom, zaželjeli da se takvo druženje češće ponovi. Kako i ne bi, kad su uz druženje, zabavu i finu hranu proveli nezaboravan dan. Vrijedi spomenuti da je na tom druženju u SUH učlanjeno i novih 19 članova.
Ante Mandić
DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA: Put dobrote po Bosni
Cak 57 SUH-ovaca iz Dubrovačko-neretvanske županijske boravilo je od 24. studenog do 4. prosinca u Banji Vrućici. Ovo je već tradicionalno putovanje umirovljenika s juga Hrvatske, jer su ondje pošli po peti puta za redom. Na putu u toplice, svratili su u Banja Luku u posjet biskupu Franji Komarici i Hrvatima u banjalučkoj enklavi. Uručen mu je kip svetog Vlaha i drugi pokloni, poput suhih smokvi, lozovače, travarice, mandarina, maslinovog ulja i tradicionalnih konavoskih vezova. Biskup je bio oduševljen dolaskom te ih je počastio i održao misu koja je trajala više od sat vremena, a na kojoj se zatekao i Red hrvatskih vitezova.
Posjetili su i marijansko svetište Komušina-Kondžilo te katoličku crkvu u Tesliću, gdje je snimljena epizoda emisije Lijepom našom - Mostovi kultura, u kojoj su sudjelovali i SUH-ovci. Obitelj Brajković poklonila je vrijedne darove svećeniku Ivanu Ravliću, koji je bio organizator snimanja emisije i koji se javno zahvalio Brajkovićima. Tako je uz obilje dobrote obilježen kraj 2018. godine.
Ante Mandić
KONAVLE: Albanija trči velikim koracima
Pedesetak umirovljenika Konavala otputilo se krajem listopada u Makedoniju i Albaniju, te se vratili oduševljeni albanskim napretkom. Bilo je to ugodno iznenađenje, jer svake godine raste broj hotela, čistoća je na visokoj razini, a zemlja nema dugove, dok PDV iznosi samo 6 posto.
Mnogo toga je učinjeno zahvaljujući Europskoj uniji, gradi se infrastruktura, banke daju povoljne kredite za poduzetničke projekte. Inozemni kapital je sve prisutniji jer su olakšane papirologije i razvijene koncesije npr. za gradnju hotela.
Svoje kadrove školuju na poznatim svjetskim sveučilištima poput Sorbone, a po završetku studija moraju se vratiti na rad u zemlju, jer je to regulirano ugovorima.
Svi konavljanski umirovljenici zaključili su kako se od Albanaca puno toga može naučiti, te poželjeli da i njihova domovina krene takvim smjerom.
Ante Mandić