UVODNA RIJEČ

Arheolozi vole stare

Piše: Jasna A. Petrović

     Politički tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Ante Sanader jako voli arheologe. Tako je nezaposlenog bivšeg gradonačelnika Omiša Ivana Škaričića, na­kon pola godine nagradne političke plaće, 2013. zaposlio bez natječaja i kvalifikacija na posao ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu. U međuvremenu je ravnatelj prije dvije godine pravomoćno osuđen zbog zloupotre­be položaja, ali to nije umanjilo ljubav Sanadera za stra­načkog mu frenda Škaričića.

     Osim toga sigurno je to vrli Ante učinio u dobroj vje­ri, jer voli prvu damu krimića Agathu Christie čiji je drugi muž bio ugledan arheolog, pa je poznata po izreci da je „idealan muž arheolog jer što je žena starija to ga više zanima''.

     Tako je valjda dobroćudno sudio i Sanader, uvjeren kako je arheolog idealno zvanje za starački dom, a k tome je negdje, kako sam glavni lik Škaričić kaže, treba­lo ga zaposliti nakon što je 18 godina bio gradonačelnik. Nazdravlje.

     No, možda neki arheolozi toliko vole stare da su im draži što su antikniji, pa čak i do linije smrti. Možda se tu krije tajna umirućih staraca iz splitskih domova za starije i nemoćne Zenta i Vukovarska, ali i nevjerojatne toleran­cije stručne javnosti spram rukovodećih osoba.

     Zdravstvena inspekcija Vilija Beroša je ocijenila kako nitko nije kriv za pomrle starice i starce, iako je očito kako je glavna sestra preuzela odgovornost skrbi o korisnici­ma i spašavala što je mogla, nabavljala sa svih strana ši­vane maskice, jer ih ravnatelj, a niti osnivač Blaženko Bo- ban, župan Splitsko-dalmatinske županije, nisu osigurali. Bez zaštitne opreme, kako su zaposleni mogli štititi i sebe i korisnike? Virus je tako poludio, ali nitko nije kriv. Mrtvi su krivi jer su stari. Virus je kriv.

     Ministrica socijale Vesna Bedeković u maski Harry Po- ttera se 8. travnja uprizorila u Splitu, bez da je sa sobom povela svoju socijalnu inspekciju ili barem priznala da ju je raspustila još 16. ožujka, a ponovo aktivirala dva dana nakon splitske presice. I dok je Beroš pokrivao druge, Be- deković je pokrivala sebe. Uostalom, sličan je to slučaj, žena je kao osnovni studij završila za učiteljicu, što je nije nimalo pripremilo za posao iz socijale. To ekipi na vlasti nije važno. Glavno da su njihovi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

DUBROVNIK: Izlet u bogatu povijest

 

     Podružnica SUH-a Dubrovnik organizi­rala je krajem svibnja izlet na relaciji Zaostrog-Makarska-Imotski, a brojni umi­rovljenici su se mogli družiti, ali i upozna­ti s novim krajevima i njihovim zanimlji­vostima. Prvo su posjetili Zaostrog, malo primorsko mjesto poznato po Franjevač­kom samostanu sv. Marije i dvojici zna­menitih ljudi koji su u njemu živjeli i djelo­vali.

     Sam samostan potječe, prema turskim napisima, s početka 15. stoljeća. Osnova­li su ga redovnici pustinjaci - augustinci, a kasnije ga preuzeli franjevci iz Bosne Sre­brene. Slavan je postao po dvojici velika­na - hrvatskom književniku i pjesniku fra Andriji Kačiću-Miošiću i fra Bartolu Kaši- ću, piscu prve gramatike hrvatskog jezika. U samostanu su imali priliku upoznati brojne znamenitosti hrvatske renesansne umjetnosti, kao i Meštrovićev spomenik Andriji Kačiću-Miošiću.

     Nakon obilaska Zaostroga krenuli su prema Makarskoj. Osim šetnje prelijepom rivom, posjetili su Muzej grada Makarske, obišli spomenik Andrije Kačića-Miošića na makarskom istoimenom trgu, te pogle­dali Spomen-ploču, koja opisuje slavnu bitku između hrabrih Neretljana i Mletač­ke Republike kod Makarske 887. godine.

     Izlet su nastavili preko Veprinca, sve­tišta Majke Božje Lurdske a zatim krenuli kroz biokovski tunel. Usput su se prisjetili prirodne znamenitosti na južnim padina­ma Biokova. To je Botanički vrt Kotišina u kojem se nalazi čitav niz izuzetnih biljnih vrsta. Na izlasku iz tunela našli su se na području kojeg su upoznali kroz poznatu televizijsku seriju „Prosjaci i sinovi“. Nakon odmora na seoskom imanju u selu Zmijavci, produžili su prema Imotskom gdje su posjetili Modro i Crveno jezero. Usput su se prisjetili i poznate balade „Hasanaginica“ koja je nastala na ovom području, a zabilježio ju je Alberto Fortis 1774. godine. Obogaćeni divnim spozna­jama, zadovoljni su se vratili kući. (Vesna Mijović)