UVODNA RIJEČ

Uzmi svoju mjeru

Piše: Jasna A. Petrović

     Prema Global AgeWatch Indexu za 2015. zemlje koje vole svoje starije su, redom, Švicarska, Norveška, Šved­ska, Njemačka i Kanada. Najgore su, pak, Afganistan, Malavi, Mozambik, Zapadna Obala i Pakistan. Hrvatska je bila na sramotnom 67. mjestu po ekonomskom standardu i sigurnosti. Sada bi bila među zadnjih dvadesetak na svijetu.

     S 50 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva i svakom trećom osobom starijom od 65 godina u zoni ri­zika od bijede, prihvatili smo kao da je normalno da stari­ce i starci kopaju po kantama za smeće i vise iz kontejnera dohvaćajući plastične boce za otkup. Dvadeset plastičnih boca dnevno i eto pola kruha i pola litre mlijeka!

     Smanjili smo svoju mjeru i prihvatili poniženje. Osim po društvenim mrežama, za onih jedva deset posto infor­matički pismenih starijih osoba s mobitelima, nigdje više nema glasa o generaciji sakupljača boca. Ne samo da su smanjili svoju mjeru, već su je i prihvatili. Prihvatili su da unuku kupe čokoladu za rođendan i sv. Nikolu, a ne toliko potrebne cipele ili školski tablet. Prihvatili su da se više ne posjećuju s rodbinom i prijateljima, jer nije pristojno odla­ziti u posjet bez kave ili cvijeća. Prihvatili su da im televizija zamijeni kazalište i koncerte, osim ako ih ne ulove da ne plaćaju pretplatu. Tada ni to.

     Mladi odlaze iz Hrvatske jer ne prihvaćaju mjeru koju im je odredila vladajuća elita. Stariji ostaju jer više nisu konku­rentni na tržištu rada, i jer su prihvatili mjeru svoje bijede.

     Pa koja je onda mjera prava za tebe? Sa čime se trebaš usporediti? Ako je 2.180 kuna hrvatska linija siromaštva, trebaš li biti sretan što si među 50 posto onih koji imaju mi­rovine više od te linije? Ili je za tvoju mjeru presudno ako imaš mirovinu višu od prosječne od 2.318 kuna?

     Ne, uzmi globalnu mjeru. Prema procjeni objavljenoj na stranici numbeo.com četveročlanoj obitelji u Zagrebu za normalan život mjesečno potrebno je 14.600 kuna i to bez podstanarine. Mjesečni troškovi za jednu osobu iznose, dakle, 4.300 kuna.    Prosječna plaća u Zagrebu je 6.972 kune, a prosječna mirovina u glavnom gradu iznosi 2.463 kune. Dakle, 65 posto umirovljenika u Zagrebu ima mirovine niže od potrebnih troškova za normalni život prema svjetskim kriterijima, ali i od europskog modela izračuna linije siro­maštva (60 posto medijana neto plaće).

     Neka vam bude muka, neka se razljutite i postanete bijesni, no svoju mjeru postavite na svjetsku i europsku razinu. Očekujte od svoje domovine da vam osigura 4.300 kuna prihoda mjesečno, pogotovo ako ste odradili 40 godi­na radnog staža. Imate na to pravo. Zahtijevajte to.

 

 

 

 

 

 


 

DUBROVNIK: U pohode Kotoru i Tivtu

Dubrovačka Podružnica Sindikata umirovljenika Hrvatske i ove je godine, u nedjelju 9. veljače, organizirala izlet u Kotor i Tivat, s primarnim ciljem nazočiti tradicionalnoj (ove godine 1205.) Fešti sv. Tripuna, nebeskog zaštitnika Kotora i Kotorske biskupije.

Sveti Tripun je rođen 232. godine u Frigiji u mjestu Kampasadi u tadašnjoj rimskoj provinciji Apamei u Maloj Aziji. U progonstvu kršćana koje je 249. dekretom proglasio rimski car Decije, mladog su Tripuna iz rodnog mjesta odveli u Niceju, gdje je priznao je kršćanin. Kako se ni nakon trodnevnog mučenja nije odrekao kršćanstva,odrubili su mu glavu.

Prvo spominjanje moći sv. Tripuna veže se uz ime Andreua Saracenisa koji ih je donio u Kotor i u njegovu čast sagradio crkvu, a na oltarskoj pregradi je uklesan datum 13. I. 809. godine. To potvrđuje da Kotor već 1205 godina čuva i časti moći sv. Tripuna, a prije pet godina proslavljena 1200. obljetnica slavljenja ovog sveca. To ujedno potvrđuje nazočnost i tradiciju Hrvata katolika u Boki Kotorskoj više od 12 stoljeća.

I ovogodišnja je proslava, kao i svake godine, bila svečana, uz sudjelovanje Gradske glazbe, trombunjera i Bokeljske mornarice koja je na trgu sv. Trupina ispred katedrale, nakon podnošenja prijavka i ispaljivanja plotuna, odigrala tradicionalno kolo u čast sveca. Svečanu svetu misu služio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, uz sudjelovanje kotorskog biskupa msgr. Ilije Janjića, dubrovačkog biskupa msgr. Mate Uzinića te brojnih svećenika. Misnom slavlju, kao i cijeloj proslavi, između ostalih su nazočili: gradonačelnica Kotora Marija Maja Ćatović, predsjednik Skupštine Općine Kotor Nikola Bukilica, predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore Mirko Vićević i brojni drugi. Nakon mise uslijedila je procesija s moćima sv. Tripuna.

Kotorska katedrala je jedna od najstarijih, ne samo katoličkih, nego svih crkava u Europi, pa je primjerice starija od crkve Notre Dame u Parizu 69 godina, a od bazilike sv. Petra u Rimu 460 godina. Veličinom i ljepotom arhitektonskog sklada katedrala se od izgradnje isticala među brojnim kotorskim katoličkim crkvama, kojih je u drugoj polovici 18. stoljeća bilo čak 30, i 7 samostana, a danas ih je još 12. Izvorni izgled katedrale izmijenjen je rekonstrukcijama nakon brojnih potresa koji su je znatno oštetili, osobito onaj iz 1667. godine, koji je razorio i naš Grad. Potres je potpuno srušio zapadnu fasadu i romaničke zvonike, pa su Kotorani, kroz 13 godina, od korčulanskog kamena izgradili nove zvonike, zapadnu fasadu i trijem s terasom. Katedrala sv. Tripuna jedinstvena je po bogatstvu radova duhovne i svjetovne vrijednosti, a freske iz 14. stoljeća predstavljaju bogatu riznicu radova domaćih i venecijanskih zlatara.

U Kotoru smo se i ove godine susreli s članovima Hrvatskog građanskog društva Crne Gore - Podružnice Bar.

Nakon Kotora, uslijedila je polusatna vožnja u Tivat, gdje smo objedovali, a potom su zbog kiše u šetnju krenuli samo najodlučniji.

(Kruno Koroman)