UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

ZABRANA KRETANJA U DOMOVIMA

U zatvoru je barem obvezna šetnja

 

     U srpnju ove godine veliku pažnju javnosti privukla je priča anoni­mnog korisnika jednog hrvatskog doma za starije i nemoćne, koji je nakon višemjesečne izolacije odlučio pobjeći u svoju osamljenu kuću, poručivši da će mu ipak biti bolje u vlastita četiri zida, jer će barem moći otići prošetati do tr­govine s maskom.

Pandemija koronavirusa najviše je pogodila starije osobe, a najveći udio žrtava čine korisnici domova. Stoga ne čudi što je Nacionalni stožer civilne za­štite, ovisno o razvoju epidemiološke situacije, već nekoliko puta mijenjao upute za sprječavanje i suzbijanje epi­demije, odnosno odluke o dozvoli i za­brani posjeta i izlaska korisnika domova za starije.    Sada je situacija još luđa, jer odluke predlažu županijski stožeri i to za teritorij svake županije.

Psihičko ubijanje

     „Izlazak iz sobe je moguć samo za vrijeme doručka, ručka i večere. Sjedimo u blagovaoni tužni, potišteni, više ne­mamo volje ni za razgovorom. Odlazak u sobu, opet lijeganje u krevet (jer što ćeš drugo). U zatvoru je svaki dan barem obvezna šetnja po dvorištu. Gledanje u televizor, a misli lete, nema više lijepih sjećanja, nade da ćemo sutra imati nekakav događaj u domu da nam malo razbije monotoniju. U glavi mi se roje sumorne misli. Vele da nas štite od korone, ne vje­rujem im. Ubijaju nas polako sistematski psihički. Gdje su sad svi oni psihijatri i psiholozi da stanu u obranu nas starih. Iako smo u godinama, mi smo socijalna bića, volimo se družiti, mi umirovljenici smo posebno vezani jedni uz druge jer djeca i unuci su odrasli, otišli svaki svojim putem, imaju svoje brige i probleme i nemaju vremena nas slušati, a više nam ne smiju i u ionako rijetke posjete", tako je „bjegunac" opisao kako su izgledali teški dani izoliranosti u domu.

     Iako je Hrvatski zavod za javno zdrav­stvo 2. srpnja 2020. ponovno donio uputu o zabrani posjeta i izlaska iz domova, 17. srpnja donio je izmjene kojima je omogućio posjete korisnicima, ali u otvorenim prostorima (vrtu, okućnici, dvorištu), da bi 30. srpnja novim izmjena­ma omogućili čak posjete korisnicima u unutarnjim prostorima domova kada iz objektivnih razloga posjet nije moguće organizirati u vanjskim prostorima (za npr. nepokretne korisnike), ali i moguć­nost korisnika da izlaze iz domova, i odu na jednodnevne ili višednevne odlaske kod obitelji, na izlete, ljetovanja i slično. Konačno sloboda?

Nove zabrane

     Očito su smanjena smrtnost i obolije­vanje većinom mlađih osoba tijekom ljeta utjecali na ovakvo popuštanje mjera, koje su bile neizdržive za mnoge korisnike. No, kraj kolovoza i sve veći broj novozaraže- nih natjerao je neke županijske stožere civilne zaštite da „zanemare" posljednje važeće upute HZJZ-a, te u dogovoru s Nacionalnim stožerom ponovno uvedu zabrane posjeta i izlaska u domove za starije. Tako je zabrana uvedena za do­move u Splitsko-dalmatinskoj županiji 27. kolovoza, u Zadarskoj 29. kolovoza, a u Šibensko-kninskoj 31. kolovoza te će u svim tim županijama trajati 14 dana, nakon čega će se odlučiti hoće li se na­staviti s takvim mjerama.

     Za provjeru smo nazvali splitski dom za starije u Vukovarskoj ulici, koji je naža­lost poznat po rekordnom broju umrlih korisnika zbog zaraze Covidom-19, te su nam potvrdili kako se pridržavaju novih uputa o zabrani posjeta i izlazaka. Osim tri dalmatinske županije, zabrane su od 7. rujna uvedene i za Sisačko-moslavačku (14 dana), Krapinsko-zagorsku (15 dana) i Požeško-slavonsku županiju (30 dana). Za Grad Zagreb trenutno ne postoje ni­kakve zabrane za domove, što su nam potvrdili i u domu za starije i nemoćne Sveta Ana. Pitanje je koliko dugo.

Inače, od 7. rujna je na snazi odluka Nacionalnog Stožera civilne zaštite o for­miranju županijskih timova koji svakod­nevno moraju obilaziti domove za starije i nemoćne osobe na svom području te na dnevnoj bazi slati izvješća pridržavaju li se ustanove socijalne skrbi svih odlu­kom propisanih epidemioloških mjera za suzbijanje epidemije, kako bi se zaštitila najranjivija skupina građana. Riječ je o mobilnim timovima, koji se sastoje od županijskog pročelnika za zdravstvo, so­cijalnog radnika, sanitarnog inspektora i službenika ravnateljstva civilne zaštite.

Glas naroda

     Ispod jedne od naših objava na SUH- ovoj tematskoj Facebook stranici „Pokret protiv siromaštva starijih osoba" u vezi zabrane posjeta korisnika domova i nji­hovog slobodnog kretanja, dobili smo brojne zanimljive komentare.

Tako je Biserka Doroghij napisala: „Sva­kom čovjeku preteško pada kad mora u dom, ali ovo sa zabranjenim posjetima je kao da ih stavite u logor". Sreten Šulja iz Daruvara smatra da je riječ o ludilu, da stožer trenira strogoću za dobro starih i osuđuje ih na strogi zatvor bez prava na posjet. Danica Spirk je pak rekla: „Jako ružno, obitelj ih zbrinula u dom, a sad im zabranjuju da vide roditelje, sve nas pokušavaju izolirati, odvojiti jedne od drugih, imaju opasne namjere sa svima nama."

     Marija Stipanović iz Zagreba smatra da je razlog zabrana taj kako bi stari ljudi umrli od boli i tuge sami u domu. Sanja Koren ne dvoji: „Oni rade sve kako bi ubili stariju populaciju i to nije slučajno, to se radi namjerno jer nema se više love za penzije isplaćivati. Ljudima treba sunca, D vitamina, šetnje, čistog zraka i kvalitetne hrane da ojačaju imunitet." Veronika Fiš iz Bjelovara je pak poručila da bi ova država bila najsretnija kad ne bi bilo nijednog invalida ni umirovljenika, jedino da opstanu lažne i povlaštene mirovine.

     Slične su bile poruke i s velikog zagre­bačkog prosvjeda Festival slobode, uoči kojeg je Toni Cetinski kao disk-džokej obilazio zagrebačke domove i pozivao ih da se usprotive zatvaranju i ukidanju aktivnosti. „Nije ovo tako strašna bolest da se ne možemo družiti i veseliti. Pjesma nam je sve. Pjesma je život" - poručio je. Pjesma može biti život, ali bolest koja ubija upravo stare - jest strašna.

Igor Knežević