UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

UMIROVLJENIČKI LIDERI BEZ POVJERENJA

SILVANO HRELJA

Ništa bez fotelje

     Silvano Hrelja, predsjednik je Hrvatske stranke umirov­ljenika od 2008. godine, a saborski je zastupnik za umirov­ljenike od 2003., od svoje 45. godine, a da nikad u životu nije bio umirovljenik. Hrelju je tada kandidirao Sindikat umirovljenika Hrvatske i financirao mu kampanju. Rođen je u selu Hreljani u Istri 14.3.1958., a od 2008. je na dužnosti predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika.

     U Zagrebu je završio srednju elektrotehničku školu 1977., a kasnije, kao stipendist Uljanika, 1988. završava i Višu tehničku školu za sigurnost pri radu i zaštitu od požara te se zapošljava kao referent sigurnosti i zaštite na radu u Uljaniku, gdje gradi sindikalnu karijeru.

     Na zadnjim je parlamentarnim izborima u svojoj 8. jedi­nici Hrelja osvojio 2.395 preferencijalnih glasova, odnosno 3,48 posto svih glasova koje je osvojila tamošnja lista RE- START koalicije, ali lukavim predizbornim pregovorima sa SDP-om uspijeva po sedmi put osigurati poželjnu fotelju s plaćom od oko 18.000 kuna mjesečno.

 

MILIVOJ ŠPIKA

„Svestrani" desni umirovljenik

     Milivoj Špika je rođen 4. travnja 1959. u Trogiru te je završio Fakultet za fizičku kulturu u Zagrebu i postao pro­fesor tjelesne i zdravstvene kulture. Među inim, bio je dogradonačelnik Trogira, a onda se navodno preselio u Zagreb na poziv Bandića gdje je radio kao tajnik ureda ravnatelja u Županijskoj upravi za ceste Zagrebačke žu­panije, a sada kao pomoćnik glavnog tajnika za sportske programe Sportskog Saveza grada Zagreba.

S BUZ-om je s liste HDZ-a izabran u Sabor 2015. godine na samo deset mjeseci, gdje je ubrzo prešao u klub BM 365 - Stranka rada i solidarnosti.

     Inače, Blok umirovljenici zajedno je osnovan 2010. godine, a sada je izašao na izbore samostalno, a i u svo­joj (prvoj) izbornoj jedinici izborio „čak" 70 glasova. Nije ušao u Sabor već bi prije mogao ući u Rip Kirbyev „Vjero­vali ili ne".

 

LAZAR GRUJIĆ

Invalid pod sumnjom

     Lazar Grujić je diplomirani ekonomist iz Orešja (Sveta Ne­djelja), rođen je 12. rujna 1947. u Rumi u Srbiji. Radnu karijeru je okončao kao direktor Gajić GRADNJE d.o.o. Zagreb. Danas je predsjednik Stranke umirovljenika, koji je više puta bio kandi­dat za parlament, npr. na listi SDP-a, te HSU-a, ali neuspješno.

Od 1993. je, od svoje 46. godine, u invalidskoj mirovini po rješenju koje je potpisao dr. Drago Rubala, pravomoćno osu­đen za prodavanje lažnih mirovina. Rubala je Grujiću potpisao da je „100-postotni invalid zbog depresije, problema s cirkula­cijom, kralježnicom i kukovima". S osnove tjelesnog oštećenja Grujiću je utvrđeno 70 posto, a mirovina mu iznosi više od se­dam tisuća kuna.

     Stranka SU je registrirana 2000. godine, a na zadnjim izbo­rima je prvo dobila mjesto na listi Restart koalicije, a Grujić je nazivan „Berinim penzićem". Kako ga je Hreljin pristup Restar- tu odgurao u stranu, Grujić je otišao u koaliciju sa Škorinim Domoljubnim pokretom, gdje je u sedmoj jedinici osvojio samo 135 glasova. Nije osvojio mjesto u Saboru.