UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

KAKO UBITI STARCE BEZ SUVIŠNOG ZAŠTO

Tko je kriv - Škaričić ili virus?

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Imamo jedno pitanje: da li bi ravnatelji domova za starije i nemoćne u Splitu i Koprivnici bili jednako kazneno gonjeni da su ujedno i vlasnici tih istih domova? Da li se za javne domove u slučaju masovne smrti staraca odmah „podruštvljava" i krivica? Pa tako nisu krivi za dosadašnji pomor 18 oso­ba od koronavirusa Ivan Škaričić, ravnatelj splitskog Doma, a za 12 osoba u Domu u Koprivnici ravnateljica Vesna Križan. Tu je kriv - virus. Tako je Škaričić i dalje ravnatelj, a Križan je otišla u zasluženu mirovinu kao „moralna i odgovorna" oso­ba. Treba li uopće spomenuti da su oboje članovi vladajuće stranke?!

     Kad je u siječnju 2020. u domu „Zelena oaza" u Andraševcu izgorjelo živih šest staraca, nitko nije rekao da je kriv kalorifer ili ugljični monoksid, već su 4. veljače uhitili vlasnicu i ravna­teljicu Gabrijelu Čičković i njezinog muža Slavka, a vodi se i kazneni postupak protiv oboje. Istina, hrvatsko je sudstvo u rodu s puževima, pa će potrajati dok se odredi kazna. No, već ima naznake kakva bi mogla biti.

Naime, kad je u listopadu 2011. u potkrovlju doma „Moj mir" kraj Bjelovara od udara groma izgorjelo pet korisnika, za­počeo je dugotrajni sudski postupak protiv Draženke Habdije, koja je konačno, nakon devet godina, u travnju otišla na tro­godišnju zatvorsku kaznu zbog „svjesnog nehaja". Gle čuda, nitko nije rekao da je kriv - grom. Prije je ovdje riječ o tome da ovi vlasnici nisu članovi Stranke zbog čega bi se preokrenuo kut gledišta na pojam krivnje.

Glancanje lika i djela

     Takoje Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), potaknut općim glancanjem lika i djela gore spomenutih „društvenih" ravnatelja, 19. svibnja 2020. podnio kaznenu prijavu Općin­skom državnom odvjetništvu u Splitu zbog kaznenog djela iz članka 192. Kaznenog zakona (NN 125/2011), teška kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to stavka 3. Kaznenog zakona RH koji se odnosi na slučajeve kad je prouzročena smrt jedne ili više osoba.

     „Proboj koronavirusa u Dom za starije i nemoćne „Split", Vukovarska 79, Split koji vodi Ivan Škaričić, ravnatelj Doma, službeno je otkriven 7. travnja kad je objavljeno kako je zara­ženo desetoro štićenika. Splitski Dom u međuvremenu je po­stao jedno od najsmrtonosnijih žarišta zaraze koronavirusom u Hrvatskoj - do sada je registrirano 69 zaraženih, a umrlo osamnaest korisnika", navodi se u kaznenoj prijavi.

     SUH nadalje naglašava kako je „ravnatelj Škaričić javno priznao da su nekoliko dana prije primijetili povišenu tempe­raturu kod više štićenika, ali to nisu prijavili epidemiološkoj službi,jer nisu posumnjali na COVID 19". Pritom se Škaričić branio činjenicom da on nije liječnik i ne može odgovarati na stručna pitanja, iako je temeljem funkcije koju obnaša odgo­voran za sve što se u Domu dogodi. Točno je, međutim, da nije kompetentan za svoj posao, jer je imenovan za ravnatelja bez natječaja i kvalifikacija jer je po struci „diplomirani arheolog i historičar" (Izvor: Hrvatski sabor).

Inspekcije forme radi

     „Inspekcija Ministarstva zdravstva vezano uz slučaj smrti štićenika", navodi se u prijavi, „nije utvrdila nikakve propuste te je ustvrdila da „onaj dio zdravstveno inspekcijskog nadzo­ra koji se odnosi na funkcioniranje Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije i liječnice Doma zdravlja u Splitu je gotov i tijekom istog nisu nađeni elementi krivog postupanja. Sve je sa zdravstvenog aspekta rađeno u skladu s propisima".

     Niti inspekcija Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku u svom inspekcijskom nadzoru nije našla ni­kakve propuste i utvrdila je da „osobe koje su radile na ovom slučaju drže kako su u splitskom Domu poštovali sve upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i Ministarstva za demo­grafiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje se tiču sprječa­vanja zaraze koronavirusom".

Umiralište bez presedana

     „Dakle prema nalazima dviju inspekcija nisu nađeni nika­kvi propusti, a zaključno s danom 18. svibnja 2020. godine u Domu je bilo 69 zaraženih, a preminulo 18 korisnika od ko­ronavirusa, čime je potvrđeno da je navedeni Dom najveće žarište i „umiralište" od koronavirusa u Republici Hrvatskoj i apsolutno treba preispitati odgovornost ravnatelja navede­nog Doma za ovu tragično nastalu situaciju, osobito stoga jer postoje indicije da se neslužbeno sumnjalo na postojanje virusa i desetak dana prije njegovog službenog otkrivanja u Domu. Tih desetak dana bi vjerojatno spasilo dio korisnika od obolijevanja i smanjilo broj ljudskih žrtava", naglašava se u ka­znenoj prijavi.

     Zanimljivo je da je 23. travnja kaznenu prijavu protiv rav­natelja Škaričića, podnijela i Hrvatska udruga ugovornih ordi­nacija (HUUGO), tražeći kaznenu odgovornost zbog izostan­ka pravodobne nabave osobnih zaštitnih sredstava zdrav­stvenom i nezdravstvenom osoblju u direktnom kontaktu s rizičnom populacijom, kao i za nepoštivanje protokola, što je dovelo do eskalacije zaraze u Domu za starije i nemoćne.

     Tko je, dakle, kriv za pomor staraca? Virus, grom i kalori­fer? Ili ljudi koji su sa svjesnim ili nesvjesnim nehajem, od­nosno lakomislenošću počinili kazneno djelo? Nehaj je bla­ži oblik krivnje i nitko tu ne misli da su splitski i koprivnički ravnatelji namjerno i svjesno išli ugroziti živote domskih ko­risnika. No, zato zakon uvodi i kategoriju svjesnog nehaja, pa i nesvjesnog nehaja, a tu je svakako riječ o ljudima, a ne o gromovima.