UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

SUZANA DIKLIĆ, načelnica Sektora za nadzor i predstavke Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku RH

Nismo odgovorni za izgorjele u Andraševcu!?

 

     Sada je to već priča sa zadnjih stranica novina. Šest zaboravljenih staraca koji su izgorjeli u ilegalnom domu u Andraševcu već su poko­pani, a odgovorni su oprali ruke. Šest nepokretnih staraca nije imalo šanse pobjeći od buktinje šupe u koju su utrpani da umru. Sindikat umirovljenika Hrvatske je tražio od ministrice socijale da hitno ponudi ostavku, ali ona to nije učinila. Samo je re­kla: „To nije rješenje". Pokušavamo ovdje saznati što je onda rješenje, pa eto odgovora.

 

1.Poznato je kako samo devet inspektora vrši kontrolu svih objekata koji pružaju uslugu skrbi i smještaja starijih osoba, djece i invalida. Koliko ukupno pravnih i fizičkih subjekata nadzirete i u kojim kategorijama?

     U RH registrirano je 1.175 pružatelja socijalnih usluga, a nastavno dostavljamo broj pružatelja usluga s obzirom na korisničku skupinu, od toga 938 specijaliziranih za starije i nemoćne osobe (ustanove, pravne osobe i obrtnici, fizičke osobe). Preostalo su ustanove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, s poremećajima u ponašanju, s teškoćama u razvoju te za odrasle s mentalnim i drugim oštećenjima i za ovisnike.

2.Nakon tragedije u Andraševcu, gdje je život izgubilo šest nepokretnih osoba, osjećate li da je dio krivice i na sustavu nadzora zbog premalog broja socijalnih inspektora?

    Smatram da premali broj inspektora nije kriv za tragediju koja se dogodila u Andraševcu, tako nešto može se dogoditi bilo kada i bilo kome te nikakav sustav nadzora ne može rije­šiti takve situacije. Ovdje je prvenstveno odgovornost vlasni­ce doma jer je svjesno smještala korisnike u objekte za koje nije imala dozvolu, a obitelji su bile suglasne s istim. Obitelji vjerojatno nisu imale informaciju o tome ima li vlasnica doma dozvolu za smještaj korisnika u te objekte, ali iz prakse mi je poznato da njima često nije važno ima li pružatelj usluga za isto dozvolu. Činjenica je da veliki broj pružatelja usluga ima veći broj smještenih korisnika nego im je rješenjem nadležnog tijela utvrđen kapacitet, da velik broj pružatelja smještaja sta­rijim i nemoćnim osobama isto obavlja bez licence, iz čega se zaključuje da je premali broj pružatelja usluga smještaja sta­rim i nemoćnim osobama kojima su isti dostupni po cijeni ili blizini njegovog mjesta stanovanja.

3. U 2018. godini navodno je izvršeno 130 inspekcija smještajnih kapaciteta za stare, a u 75 posto njih su utvrđene nepravilnosti? Tko nadzire primjenu primjedbi i propisa­nih izmjena izgrađenih inspekcijom?

Inspekcija nadzire i primjenu predloženih mjera izlaskom u kontrolni nadzor.

Broj inspektora utvrđen uredbom Ministarstva!

4.Da li je problem u tome kako je već desetljećima postavljen sustav socijalnog nadzora definiran Zakonom o socijalnoj zaštiti? Što bi bilo da su inspektori dan prije trage­dije u Andraševcu posjetili dom?

     Zakon o socijalnoj skrbi definira inspekcijski nadzor su­kladno Zakonu o sustavu državne uprave i u tom smislu nije nedostatan, a vezano uz nepravilnosti za koje su tijekom in­spekcijskih nadzora utvrđene, a nisu bile pokrivene zakonskim odredbama (npr. ograničen broj ugovora o doživotnom uz­državanju, zabrana obavljanja djelatnosti, a ne samo zabrana rada), dodane su u Zakonu o socijalnoj skrbi iz 2013. godine. Broj inspektora propisuje se Uredbom o unutarnjem ustroj­stvu ministarstva i nije vezan uz Zakon o socijalnoj skrbi.

     Da su inspektori dan prije bili na adresi obiteljskog doma koji je upisan u evidenciji fizičkih osoba, ako tijekom inspek­cijskog nadzora ne bi saznali da obiteljski dom pruža usluge smještaja starim i nemoćnim osobama (predstavnica obitelj­skog doma inspektorima bi to sigurno zatajila, jer je to prekr­šaj), na adresu objekta koji je izgorio ne bi otišli (nikada nije bilo prijave da Obiteljski dom Gabrijele Čičković pruža usluge smještaja na adresi Dolinska 22).

     Da su inspektori saznali za još dva objekta u kojima se pru­ža usluga smještaja, obišli bi i taj prostor, popisali korisnike, predstavnici obiteljskog doma uručili bi pisanu obavijest da će protiv nje biti podignut optužni prijedlog, te bi joj izdali rješe­nje kojim joj zabranjuju obavljanje djelatnosti socijalne skrbi u objektima na adresi Dolinska 22, jer nema rješenje o ispunja­vanju uvjeta za pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i nemoćnim osobama.       Također bi obavijestili centre za socijal­nu skrb nadležne prema prebivalištu korisnika da je pružate- lju usluga zabranjeno obavljanje djelatnosti socijalne skrbi u objektima na adresi Dolinska 22, kako bi o tome obavijestili njihove obitelji te u suradnji s njima sukladno odredbi članka 77. Zakona o socijalnoj skrbi savjetovanjem i pomaganjem ko­risniku i njihovim obiteljima, za iste pronašli drugi odgovaraju­ći smještaj ili omogućili povratak u vlastitu obitelj.

     Problem kod takvih slučajeva je u tome što pružatelj uslu­ga i dalje nastavlja pružati usluge smještaja, jer obitelji često navode „da su zadovoljni sa smještajem i ne misle nigdje seliti svog starog i bolesnog roditelja ili rođaka" te im nije važno ima li pružatelj usluga za isto dozvolu nadležnih institucija.

Bez procjena o nelegalnim kapacitetima

5. Kako tumačite činjenicu da je u mnogim obitelj­skim domovima utvrđen višak štićenika u odnosu na broj registriranih? Koliko je nelegalnih, potpuno neregistriranih objekata i udomiteljskih obitelji u sustavu pružanja socijal­nih usluga? Imate li kakve procjene?

     Činjenica da u mnogim domovima ima prekobrojnih ko­risnika, vjerojatno je u nedostatku kapaciteta kod pružatelja usluga koji imaju niske cijene smještaja. Udomiteljskih obitelji u sustavu socijalne skrbi za odrasle osobe ima oko 1454, a što se tiče broja nelegalnih pružatelja usluga, ne možemo dati ni­kakvu procjenu.

6.Treba li se nadzor spustiti i na županijsku odnosno gradsku razinu, i koji bi to trebali biti odjeli i službe? Kakva bi ostala uloga socijalne inspekcije na državnoj razini, pri Ministarstvu?

     Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu po­litiku izrađuje Nacrt prijedloga zakona o socijalnoj skrbi. Pred­metni Zakon je u završnoj fazi izrade u suradnji s drugim tijeli­ma. Nacrt prijedloga zakona o socijalnoj skrbi bit će objavljen radi savjetovanja s javnošću i zainteresiranom javnošću kojom prilikom će svi imati mogućnost upoznati se sa sadržajem Za­kona te iznijeti svoje prijedloge.

Što mislite o dodatnom civilnom nadzoru?

7.Kako procjenjujete inicijativu Sindikata umirovlje­nika za uvođenje dodatnog sustava civilnog nadzora, gdje bi se uključivali u nenajavljene nadzore posebno educirani aktivisti civilnog društva?

     Inicijativa Sindikata umirovljenika je za razmatranje, ali u smislu nekakvih „povjerenstava" ili slično na nivou županija koji bi imali ovlaštenja za praćenje kvalitete usluga pružatelja smještaja starim i nemoćnim osobama, ali ne kao nadzor koji je točno propisan zakonima, kako će se provoditi, tko će ga provoditi i sl.

8.Koliko u prosjeku traje inspekcija neke ustanove i o čemu ovisi duljina trajanja inspekcije?

     Inspekcijski nadzor kod pružatelja usluga smještaja starijih i nemoćnih osoba može trajati od jednog do četiri dana, ovi­sno o broju korisnika, radnika, lokacija i sl., provodi se suklad­no Zakonu o socijalnoj skrbi, Zakonu o općem upravnom po­stupku te sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu provođenja inspekcijskog nadzora u djelatnosti socijalne skrbi.

 

     Napominjem da neki domovi imaju i preko 600 korisnika smještaja. Nadalje, inspekcijski nadzor ne završava u ustanovi, nego se i nakon toga provode sljedeći postupci, ovisno o utvr­đenim nepravilnostima donosi se rješenje s mjerama koje se u određenom roku trebaju izvršiti, podnosi se optužni prijed­log, po potrebi kaznena prijava, odgovara se podnosiocima pritužbi i prijava, odgovara se na tužbe upravnom sudu. U slu­čaju ako je na rješenje podnesena tužba od strane pružatelja usluga, inspektori sudjeluju kao svjedoci na sudskim raspra­vama na prekršajnim sudovima za predmete za koje su pod­nijeli optužni prijedlog ili na upravnim sudovima za predmete protiv kojih je podnesena tužba, o svom radu inspektori vode očevidnike i drugu evidenciju i dokumentaciju, kontroliraju izvješća pružatelja usluga i obavljaju po potrebi sve druge poslove vezane uz inspekcijski nadzor, samostalni su u svom radu i odgovorni za svoja postupanja u okviru prava, dužnosti i ovlasti utvrđenih Zakonom.

Inspekcijski pregled svakih 5-6 godina

9.S obzirom na mali broj inspektora, koliko vremena je potrebno da se obavi inspekcija svih ustanova?

     Ne može se točno odgovoriti na to pitanje, jer se većina nadzora provodi po pritužbama i prijavama korisnika, njiho­vih obitelji i drugih građana, ili na zahtjev pravobranitelja, po­licije, državnog odvjetništva, državnog inspektorata i dr. Kod godišnjeg planiranja inspekcijskih nadzora nastoji se obuhva­titi što veći broj pružatelja usluga, s tim da se pružatelji usluga za djecu nastoje obići svake dvije do tri godine, a za odrasle pet do šest godina.

10.Što je sve predmet nadzora vaših inspektora, odnosno opišite nam kako izgleda uobičajena procedura inspekcije? Da li se najavljujete vlasnicima privatnih i obi­teljskih domova unaprijed?

     Inspektori se nikada ne najavljuju da će provesti inspek­cijski nadzor, niti privatnim, niti državnim ustanovama. In­spekcijski nadzor provodi se nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa te općih i pojedinačnih akata te nad stručnim radom i nad uslugama koje se pružaju korisnicima.

     Prilikom provođenja inspekcijskog nadzora inspektori vrše uvid u prostor i opremu pružatelja socijalnih usluga, udovo­ljavaju li propisanim uvjetima i jesu li u skladu s rješenjem o ispunjavanju uvjeta, vrše uvid u higijenu i održavanje prostora i opreme te higijenu odjeće i obuće. Također, utvrđuju koliko je moguće, odgovara li prehrana preporučenim normativima te zdravstvenom stanju i potrebama korisnika.

     Nadalje, nadzor se provodi nad radom stručnih i drugih radnika, radom stručnih tijela, vođenjem propisane doku­mentacije o korisnicima (Pravilnik o vođenju evidencije i do­kumentacije pružatelja socijalnih usluga te načinu i rokovi­ma za dostavu izvješća) i radnicima (stručna sprema, zvanje, članstvo u stručnim komorama, stručna usavršavanja i sl.), nad načinom pružanja usluga i dr. sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu provođenja inspekcijskog nadzora u djelatnosti socijalne skrbi i Pravilniku o standardima kvalitete socijalnih usluga. Također, tijekom inspekcijskog nadzora obavlja se raz­govor s korisnicima, radnicima i odgovornom osobom, vrši se uvid u organizaciju rada, pokrivenost smjena i sl.

Kazne deset puta niže od propisanih

11. Koliko je inspekcijskih nadzora provelo vaše Mini­starstvo u 2019. godini? Možete li nam dati detaljne brojke po vrsti ustanova, kao i podatke kod koliko pružatelja usluga su utvrđene nepravilnosti i koliko ih je dobilo rješenje o za­brani rada, a protiv koliko su podneseni optužni prijedlozi?

     U 2019. godini provedeno je ukupno 218 inspekcijskih nadzora, od kojih 160 kod pružatelja usluga smještaja za sta­rije i nemoćne osobe, kod 21 pružatelja usluga za djecu (bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kod djece s problemima u po­našanju i djece s teškoćama u razvoju) te kod 28 pružatelja usluga odra slim osobama s invaliditetom, kod 6 pružatelja usluga žrtvama obiteljskog nasilja, kod 3 pružatelja usluga osobama ovisnim o drogama i beskućnicima.

     Ukupno je doneseno 142 rješenja sa mjerama po kojima pružatelj usluga mora postupiti u određenom roku, podnese­na su 34 optužna prijedloga i donesena rješenja za 25 zabrana rada ili zabrana obavljanja djelatnosti.

12. Koliko iznose prekršajne kazne za one koji krše zakon i koliki su ti iznosi u praksi?

     Sukladno odredbama 258.-263. Zakona o socijalnoj skrbi propisane su novčane kazne ovisno o prekršaju od 10.000

■                50.000 kuna. U praksi te kazne najčešće iznose od 2.000

■                3.000 kuna, s obrazloženjem u kojem se navode olakotne okolnosti (npr. do sada nije kažnjavan, iskreno se pokajao i sl.).

13. Koji su problemi s kojima se inspektori na terenu najviše susreću?

     Najveći problemi s kojima se inspektori sreću na terenu je sve veći broj izvanrednih inspekcijskih nadzora koji se obav­ljaju povodom prijava i pritužbi te je inspekcija sve manje fak­tor unapređenja kvalitete socijalnih usluga (redovni nadzori ujedno su znak pružateljima usluga da ih se prati te da zbog možebitnih sankcija svoj posao moraju obavljati stručno i pro­fesionalno, u skladu s pravilima struke), a više se bavi pružate­ljima usluga koji smještaj korisnicima pružaju bez rješenja o ispunjavanju uvjeta („rad na crno").

14.Kako ocjenjujete kaznu od tri godine zatvora za vlasnicu doma u Bjelovaru gdje je 2011. godine izgorjelo pet štićenika?

     Nije u našoj nadležnosti da ocjenjujemo kaznu za vlasnicu doma u Bjelovaru, niti da ocjenjujemo rad suda koji je donio presudu.

Kapaciteta za samo 3% starijih!

15.Kolika je pokrivenost populacije starije od 65 go­dina brojem postelja u domovima umirovljenika? Koliko od toga u društvenom (javnom) sektoru, a koliko u privatnom, uključujući i udomitelje?

     Prema podacima Državnog zavoda za statistiku broj i udio osoba starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu se u 2017. godini u Hrvatskoj povećao u odnosu na podatke iz po­pisa stanovništva 2011. godine te iznosi 19,84% (N=818.300), pri čemu udio muškaraca iznosi 16,53% ukupne muške popu­lacije (N=329.065), a udio žena iznosi 22,92% ukupne ženske populacije (N=489.235).

     Prema zadnjim dostupnim podacima ovoga Ministar­stva ukupni smještajni kapacitet za stare i nemoćne osobe je 25.423 i to u državnim domovima (171), u decentraliziranim - županijskim domovima (11.037), u nedržavnim - privatnim domovima (6.623), kod pružatelja usluga bez osnivanja doma (1.418) te u obiteljskim domovima (6.174), što je za više od dvije tisuće više od službene evidencije o broju smještenih korisnika (23.398). To znači da je samo oko 2,9 posto starijih od 65 godina imalo prilike biti korisnicima nekog doma.

16.Koliko je starijih osoba smješteno u udomitelj- skim obiteljima i koji je njihov pravni status?

     Nadalje, sukladno Zakonu o udomiteljstvu odrasle osobe, uključujući starije osobe smještavaju se u udomiteljske obite­lji za odrasle osobe te je na dan 15.1.2020. godine prema po­dacima iz Aplikacije SocSkrb kapacitet udomitelja za odrasle osobe 4.275, a smještene su 4.234 odrasle osobe. Pri tome isti­čemo da u udomiteljskoj obitelji za odrasle osobe može biti smješteno najviše četiri odrasla korisnika, no iznimno može biti smješten i peti korisnik ako mu je priznat smještaj u kri­znim situacijama. Budući da se sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja registra udomitelja i Registra smještenih ko­risnika te sadržaju obrasca za izvještavanje (Narodne novine, broj: 63/19) u Registru udomitelja vode podaci o vrsti korisni­ka, odnosno djetetu ili odrasloj osobi, nismo u mogućnosti dostaviti podatke o kapacitetima za starije osobe.

     Također, sukladno Statističkom izvješću Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za 2018. go­dinu, broj korisnika u kategoriji odrasle i starije osobe je bio 4.253, a u kategoriji starije i nemoćne osobe broj korisnika je 2.146. Također broj udomiteljskih obitelji u kojima su smješte­ne odrasle i starije osobe je bio 1.454.

 

Ostaju brojna otvorena pitanja. Zašto Ministar­stvo tijekom brojnih mandata svojih ministrica nije svojom uredbom višestruko povećalo broj inspek­tora, na primjer na 90 umjesto 9? Zašto ne priznaju svoj dio odgovornosti barem za tu dimenziju sluča­ja? Zašto nisu osvijestili problem obiteljskih domo­va i postrožili zakonodavstvo na vrijeme, prije broj­nih žrtava koje su izložene umiranju u ilegali? Zašto do sada nikad nisu prihvatili uvesti civilni nadzor i otvorene telefone za prijave nepravilnosti? Zašto i dalje glavni teret stavljaju na obitelji koje nemaju niti kapaciteta niti novca za smještaj svojih starih? Zašto ministrica nije iz poštovanja spram žrtava ponudila ostavku? Zašto Hrvatska ne gradi domo­ve za umirovljenike i prepušta stare lešinarskoj po­hlepi privatnog sektora? Zašto županijskih domo­va nema dovoljno, a i cijene im polako lete u nebo?

Jasna A. Petrović