UVODNA RIJEČ

Dan kad je vatra spalila sustav

Piše: Jasna A. Petrović

     Smrt je odsutnost prisutnosti, ništa više od toga. Beskrajno vrijeme u kojem nema povratka. Jaz koji ne možete vidjeti, a kada vjetar zapuše kroz nj, ne čuje se nikakav zvuk. Šest ih je izgorjelo, jedan muškarac posve slučajno koji je baš tog dana dovezen iz bolnice i ubačen u nagurani krevet u drvenoj kuti­ji sardina, uz pet starica. Umiralište bez dostojanstva, bez ljudskih prava, čista gola bitka za dah, za još jedan dan u pelenama.

     Njihov vrisak je zanijemio pred urlikom zapaljene štale, i dok su se čupali iz poveza kojima su ih pričvr­stili uz postelje kako im ne bi palo na pamet noću bau­ljati. Je li ona bakica koja voli pjevati crkvene pjesme posljednji put zapjevala, je li itko pokušao pobjeći iz ralja vatre? I nikoga da bi te barem držao za ruku, netko odgovoran, dužan, plaćen da te čuva.

    I nije li naša ljudska zadaća da tu nijemost prizora s ostacima tijela i dvije male električne pećice na minus 3 stupnja i huj vjetra oko drvene daščare, učinimo gla­snima do vriska, do urlika nezadovoljstva koji će rušiti moćnike i pisati povijest.

     Naš krik je tih, on spava u srcu. Nisu ni živjeli uzalud, iza njih ostaju sjećanja, proživljene ljubavi, stečena imovina, napisana pisma. A sad su u pelenama, polu­goli, poniženi, vezani, gladni, sedirani jakim tabletama za smirenje, neokupani, žedni.

Živ izgorjeti - ima li išta gore? Ima. To je smrt ispisa­na gramzivošću i nebrigom za starije na svim razinama.

     „Poruka cijele priče: rintaj kao konj do 65. godine, i puni proračun, a onda kada se umiroviš s tako malom mirovinom da si možeš osigurati samo smještaj u bara­ci, crkni pod vatrenim plamenom, jer ionako više nisi NIKOME važan" - najčešća je poruka starijih građana na društvenim mrežama. I pitanja koja, onako iskrena i mučna pogađaju u sridu: kad će ministrica ponuditi ostavku, kad će u pritvoru završiti vlasnica doma, kad će činovnici osmisliti sustav bez spaljenih staraca, kad će se vratiti dostojanstvo umiranja u zemlji koja se odrekla svojih starih. Jer, smrt i umiranje, kao i stvarno­sti koje označuju, međusobno se isključuju. Dok umira­nje još uključuje u sebi život, smrt je već označila kraj života. Naši stari umiru bez prava na život. Oni izgore kao fitilj prskalice.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

INICIJATIVA ZA IZMJENE I OBITELJSKOG ZAKONA

Protiv alimentacije za bake i djedove

 

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnoprav­no roditeljstvo uputili su 21. stu­denog 2019. godine Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku inicijativu za izmjene i dopune Obiteljskog zakona i Zakona o privre­menom uzdržavanju. Naime, Obiteljski zakon propisuje, da u slučaju kad je­dan roditelj koji je dužan plaćati uzdr­žavanje djeteta to ne čini, tada njegovi roditelji - baka i djed, mogu biti sudski prisiljeni plaćati uzdržavanje unuka.

     Sve su češći slučajevi kada snahe ili zetovi putem suda ovršuju bake i dje­dove koji zbog plaćanja uzdržavanja unuka tonu u siromaštvo, jer nemaju dovoljno sredstava za vlastito uzdr­žavanje. Naime, sudovi paušalno, bez jasno utvrđenih kriterija, određuju iznose koje oni s obzirom na visinu mi­rovine nisu u stanju podmiriti, pa stiže ovrha.

     Umjesto da država uspostavi učinkovit mehanizam naplate uzdržavanja od strane roditelja, Republika Hrvatska je uvela pravila kojima se širi krug ob­veznika uzdržavanja, čime država ne­odgovorno prebacuje odgovornost sa sebe na bake i djedove.

     Sindikat umirovljenika Hrvatske i Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo traži od Ministarstva da se bake i djedovi ne terete kao obveznici uzdržavanja, već da se u slučajevima kad roditelj ne uzdržava dijete, uzdržavanje privremeno preuzme centar za socijal­nu skrb, koji bi kasnije imao pravo po­traživati isplaćeni iznos od roditelja koji je primarno dužan plaćati uzdržavanje.

     Inicijatori se zalažu za unaprjeđe­nje postojećeg sustava kojim d ržava izravno pomaže djeci koja ne primaju uzdržavanje od roditelja te predlažu osnivanje Alimentacijskog fonda, koji bi se aktivirao u slučajevima kada rodi­telj, npr. zbog gubitka posla ili bolesti, nije u mogućnosti podmirivati finan­cijske obveze prema djetetu. Dakle, iz tog fonda plaćalo bi se uzdržavanje, a propisalo bi se i kako bi isplaćena sred­stva iz fonda roditelj vratio kada prona­đe posao ili ozdravi. Bake i djedovi ne smiju biti terećeni alimentacijama svoje djece, između ostalog i zbog toga jer se time i nepovratno pogoršavaju odnosi s unučadi.

Igor Knežević