UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

SOCIJALNI DUĆAN U SIGETU

Sirotinjo, i Bogu si teška

     Sve socijalno ugrožene osobe u Za­grebu pronalaze razne načine kako bi svakog mjeseca spojile kraj s kra­jem. Nedostatak novca znači i surovu borbu za preživljavanje, a malu utjehu i pomoć potrebitima daju rijetki. Jedna od tih rijetkih je institucija Socijalni du­ćan, koju je osnovao Crveni križ Grada Zagreba 2015. godine. Socijalni dućan svakodnevno dijeli besplatnu hranu i hi­gijenske potrepštine koje doniraju veliki trgovački centri, što je za svaku pohvalu, iako treba naglasiti da je uglavnom riječ o hrani koja je pred brzim istekom roka trajanja.

    Upisani su u Registar posrednika u doniranju hrane sukladno Pravilniku o uvjetima, kriterijima i načinima donira- nja hrane što im omogućuje prikuplja­nje hrane od strane proizvođača i tr­govačkih lanaca, a surađuju i s brojnim tvrtkama koje vode društveno odgovor­no poslovanje i društveno solidarnim građanima. Možda je dobro pobrojati i donatore, kako bi se s poštovanjem ku­povalo u pobrojanim firmama: PAN PEK, Rusulica, METRO Cash & Carry, Konzum plus, Grad Zagreb, Zagrebački holding, , Zvijezda plus, Kraš i Dukat

    Posjetili smo Socijalni dućan na adresi u Sigetu 18a i uvjerili se kako mnogi Zagrepčani žive u teškim uvjeti­ma. Točnije, čak tri i pol tisuće osoba ko­risnici su tog socijalnog dućana, a ono što je najbolnije je da je među njima oko 800 djece, od čega više od stotinu od tri godine, za koju su potrebne pele­ne, dječja hrana i dječja higijenska sredstva.

Stari - najranjiviji

     Voditelj Socijalnog dućana, Duško Godić, kazao nam je kako je uvjet za dobivanje be­splatne hrane da su osobe korisnici zajam­čene minimalne nakna­de Centra za socijalnu skrb, ali i osobe izvan sustava socijalne skrbi, čiji je mjesečni doho­dovni cenzus do 1.700 kuna po članu obitelji, odnosno do 2.000 kuna ako se radi o samcu. Nave­dene osobe ne smiju istovremeno biti korisnici obiteljskih paketa za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata niti puč­ke kuhinje Grada Zagreba.

     Posebno pogođene skupine soci­jalnom isključenošću i siromaštvom u Zagrebu su osobe s invalidite­tom, osobe s duševnim smetnjama, beskućnici, nezaposleni, umirovlje­nici i pripadnici romske nacionalne manjine. Biti isključen ne znači samo biti bez zaposlenja ili prihoda, nego i imati ograničene ili pokidane društvene veze, odno­sno izgubiti svoje mje­sto u društvu.

     No, nimalo nije čud­no da su najbrojniji ko­risnici Socijalnog duća­na umirovljenici i osobe koje su završile na burzi.

„Hranu prikupljamo na bazi dnevne dona­cije od velikih trgovač­kih centara na način da naše vozilo ode do tih centara, prikupi hranu, vrati se u prostor, djelatnici pripreme pakete te ih od 12 do 15 sati podijele. Nakon što ga dobiju, korisnici po novi paket mogu doći za dva mjeseca", kazao nam je Godić.

Paketi kratkog trajanja

     Na dan kada smo mi došli u posjet, vrijedni radnici Socijalnog dućana pri­premili su pakete za dvadesetak osoba. U paketima se našlo doista raznovrsnih namirnica, meso, mlijeko, voće i povrće, ali sve s vrlo brzim istekom roka trajanja.

     Dok su čekali na svoje pakete prišli smo nekolicini korisnika/ca i upitali ih kako žive.

Tako nam je 69-godišnja Marija rekla kako je u mirovini i prima 1.400 kuna za 20 odrađenih godina rada u jednoj tvrt­ki u proizvodnji. Nakon što plati režije, kazala nam je kako joj ne ostane ništa za život. Korisnica je Socijalnog dućana godinu dana i to joj koliko-toliko poma­že da ne gladuje svakodnevno.

    Nakon toga sam nam je prišao 69-godišnji Marijan i ispričao nam ra­zloge svog dolaska: „Primam 1.140 kuna hrvatske mirovine te oko 800 kuna iz Slovenije gdje sam radio 10 godina. U Hrvatskoj sam radio u Industrogradnji, ostali su mi dužni 27.000 kuna. Supruga mi je Ruskinja iz Moskve i ne prima nika­kvu mirovinu, a nema ni državljanstvo i također je korisnica Socijalnog dućana. Imam tri kćeri koje se školuju i nijedna nije zaposlena", kazao nam je vidno tuž­ni Marijan, koji je i dodao kao šlag na kraju ove tužne priče, da živi kao pod­stanar u vlažnom stanu.

     Svu surovost teškog života okuplje­nih dobili smo u odgovoru jedne gos­pođe koja je ispred zgrade Socijalnog dućana birala kruh koji stoji izložen u kutijama. Na naše pitanje je li umirovlje­nica, odgovorila je potvrdno i onda nam kazala: „Nemojte me ništa pitati, bolje da se nisam ni rodila". U istom trenutku smo zanijemili.

     Na razgovor s nama pristala je i 77-godišnja Fatima, podrijetlom iz Bo­sne i Hercegovine, a unatoč lošoj ma­terijalnoj situaciji, nije izgubila vedrinu i duh. Kako nam je otkrila, živi sama u svom stanu, a prima 1.000 kune mirovi­ne od preminulog supruga. Nije nikad radila, odnosno bila je domaćica, koja se brinula za troje sada odrasle djece. Dvoje rade i imaju male plaće pa joj ne mogu pomoći, dok je treće dijete, sin nezaposlen pa mu čak i ona uskače s malom mirovinom koliko može. U So­cijalni dućan dolazi malo kraće od go­dinu dana.

     „Tu dođem i nabavim brašna, soli, ulje, ono nužno i to mi pomaže. Ne mogu se žaliti", nekako optimistično i bez puno žaljenja svoju tešku životnu priču završila je - sa smješkom.

Borba za goli opstanak

    Među okupljenima je bilo i ljudi iz drugih ugroženih skupina, ne samo umi­rovljenika. Jedna od njih je 50-godišnja Brankica kojoj se svijet okrenuo naopa­ko kada je pri padu slomila ruku na više mjesta. Liječnici su joj rekli da će opora­vak trajati šest do osam mjeseci, no ona je već pet godina na bolovanju. S obzi­rom da je radila u pekarnici gdje je rad s rukama konstanta, osuđena je na samo

 

1.400 kuna koliko prima zbog bolovanja te za tuđu njegu i pomoć dobije još 500 kuna. Živi sama s 12-godišnjom kćeri, ra­zvedena je, a muž ne plaća alimentaciju jer je i on na dugogodišnjem bolovanju. Za dijete dobije 200 kuna dječjeg doplat­ka te s 2.100 kuna ona i kći moraju preži­vjeti mjesec.

     „Nisam nikad mislila da će mi se ovo dogoditi, da ću jedva preživljavati i kori­stiti ovakvu vrstu pomoći kao što je so­cijalni dućan. Dok sam radila imala sam 3.800 kuna plaću i tad nije bilo jedno­stavno živjeti, ali sada...", kazala je Brankica i u tom trenutku kao da joj je stala knedla u grlu i nije mogla ništa više reći. Ono što ju je najviše pogodilo je što je nitko s posla nije nazvao i pitao kako je i treba li pomoć.

     Puno je tu priča i sve su tužne, ujed­no i upozorenje svima koji žive lagodnije kako tu, među njima, živi ogroman broj ljudi koji iz dana u dan vode borbu za goli opstanak.

     Voditelj Duško Godić je rekao kako se nada da će i privatne osobe donirati hra­nu i higijenske potrepštine, no u pravilu savjest pojedinaca proradi obično tek za vrijeme Božića i Uskrsa, a inače je svatko okrenut vlastitu preživljavanju.

     Za svaku je pohvalu da se u prosto­rijama Crvenog križa u Sigetu ne dijeli samo hrana, već se u okviru projekta unapređenja kvalitete života umirov­ljenicima nude i besplatni zdravstveni pregledi, pravno savjetovalište, učenje engleskog i njemačkog jezika, zatim po­stoji čitaonica, kao i maketarska i likovna sekcija.

Kako postati korisnik

     Za sve one koji zadovoljavaju uvjete za pomoć iz Socijalnog dućana treba na­glasiti da se postupak ostvarivanja prava na tu uslugu pokreće podnošenjem za­htjeva za upis u evidenciju korisnika, na adresi Siget 18a, u Zagrebu, svakog rad­nog dana od 9,00 do 15,00 sati.

     Uz to, podnositelj zahtjeva koji je u sustavu socijalne skrbi obvezan je pri­ložiti presliku važeće osobne iskaznice, presliku rješenja Centra za socijalnu skrb o priznanju prava na zajamčenu minimal­nu naknadu te posljed­nji odrezak primljene zajamčene minimalne naknade.

     Podnositelj zahtjeva koji je izvan sustava so­cijalne skrbi, uz zahtjev za upis dužan je priložiti i presliku vlastite  važeće osobne iskaznice, kao i preslike osobnih iska­znica za sve punoljet­ne članove kućanstva, presliku rodnog lista za sve maloljetne članove kućanstva te potvrdu nadležne Porezne uprave o visini dohot­ka i primitka za prethodnu godinu za sve punoljetne članove kućanstva.

     Važno je istaknuti kako Socijalni du­ćan obuhvaća Zagrepčane koji imaju prebivalište na području gradskih četvrti Maksimir, Peščenica - Žitnjak, Novi Za­greb - Istok, Novi Zagreb - Zapad, Gor­nja Dubrava, Donja Dubrava, Podsljeme, Sesvete i Brezovica. Zagrepčane iz ostalih kvartova „pokriva" Caritas, kazao nam je Godić.

     I dvije podružnice Sindikata umirovljenika Hrvatske aktiv­no volontiraju na prikupljanju donacija za Socijalni dućan Crvenog križa u supermarketu Kauflanda u zagrebačkoj Du­bravi, podružnice Studentski grad i Pešćenica. U prslucima Crvenog križa SUH-ovci pri ula­zu u market pristupaju kupci­ma i uručuju im letke, kako bi ih podsjetili da kupe nešto od ne- kvarljivih namirnica i stave ih u namjenske košare pri blagaj­nama. Mnogi to i učine. Mnogi samo prođu.

Igor Knežević