UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

HIPERPRODUKCIJA BRANITELJA

Tikva je pukla

Piše: Jasna A. Petrović

     Ančica P. iz Orehovca na temat­skoj Facebook stranici Sindikata umirovljenika Pokret protiv siro­maštva starijih osoba, napisala je kako je Tuđman 1995. godine u Kninu jasno rekao: „Pobijedili smo veliku Jugoslo- vensku armiju sa 250.000 branitelja". Ančica zaključuje da on „Ili nije znao brojati ili smo si dozvolili da iz svih nas rade budale. Toliki su se branitelji ubi­jeni, umrli, a broj im raste k'o žoharima i žutim mravima".

     Ančica je u pravu, jer podaci iz dana ukidanja javnog Registra branitelja go­vore o 505.221 osoba. Sitnica, samo du­plo, i to 2016. A taj je broj rastao i dalje raste, a prema novom braniteljskom za­konu, iz dana u dan se prijavljuju novi branitelji i ratni invalidi, čak oko 11.000 friško otkrivenih branitelja čeka da im se odobri status?! Također se prijavilo i oko 2.000 novih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, koji traže da ih Majka Domovi­na uzdržava, iako imaju prosječno samo sedam godina radnog staža. Sve u ime obrane Herceg Bosne i BiH.

Bili smo prvi na liniji pravde

     Odjednom je tikva pukla. Sve više po­litičara različitih svjetonazornih opredje­ljenja prihvaća davno zatraženo razdvajanje mirovina. Sindikat umi­rovljenika je posljed­njih desetak godina u svim svojim progra­mima zahtijevao da se izvrši razdvajanje miro­vina prema posebnim propisima na dio koji je stečen temeljem rada, te dio stečen prema povlasticama i pogo- dovanja. To je 2014. godine, kao vjerojatno jedini pozitivni reformski potez, uveo tadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mr- sić, no kratko je trajala djelomična po­djela mirovina po receptu HZMO-a na posebne i opće dijelove mirovina, i to ne na individualnoj, već grupnoj razini. SDP-ova vlada je k tome ustegnula 10 posto bogatijim umirovljenicima prema posebnim propisima (s mirovinama viši­ma od 5.000 kn).

     Čim je HDZ došao na vlast, ukinuo je razdvajanje mirovina, vratio deset posto bogatima te uveo jednako usklađivanje posebnih i radničkih mirovina, otvorio širom vrata doživotnom „otkrivanju" i registriranju novih branitelja, povećao sve vrste naknada i povoljnosti. No, osim Sindikata umirovljenika koji je na sjednicama    Nacionalnog vijeća uporno zahtijevao reviziju i reformu sustava mi­rovina po posebnim propisima, te na to privolio i    Maticu umirovljenika s kojom je zajednički obrazložio zahtjev u okviru radne skupine za mirovinsku reformu, drugi su mudro šutjeli iz straha da se ne uznemiri braniteljsku populaciju koja je šatorima i plinskim bocama izbori­la svoja netom uvećana prava.      Tako je Ministar Pavić tek usputno ljutito rekao kako nema ništa protiv revizije mirovina po posebnim propisima, ali pri tom na­glasio kako je riječ o stečenim pravima i zarađenim mirovinama, te da se ništa neće mijenjati, jer ne bi urodilo potreb­nim promjenama. Tako je govorio Pavić i ostao živ.

Šest milijardi na grbači

     Radnički sindikati su do pokretanja svoje inicijative #67jepreviše isto ured­no šutjeli o povlaštenim mirovinama, a sada su nešto malo progovorili, te redovito podsjećaju kako je Europska komisija to postavila kao glavno pitanje mirovinske reforme u Hrvatskoj. Što je točno.

     Ohrabreni time, sada su svi progo­vorili, jer što je previše, je previše. Tako je čak i ministar financija Marić suglasan da bi se razdvajanjem mirovina stavio sa strane šest milijardi kuna godišnje koliko one koštaju, ali da to ne bi riješilo svu problematiku. Naravno, ministre, ne bi svu, ali bi zaustavilo hiperprodukciju umirovljenika s povlasticama.

     Tako i dalje 25 posto mirovinskog fonda ide na mirovine prema posebnim propisima! A osnovni je problem, navo­di sada glasno i ekspert Damir Novot- ny, što tih stotinjak tisuća povlaštenih umirovljenika ne radi, iako je većina njih sposobna raditi. „U ovom trenutku go­tovo pola radno aktivnog stanovništva u Hrvatskoj ne radi i ne daje svoj solidar­ni doprinos prvom mirovinskom stupu.

     I tu leži osnovni problem", naglasio je Novotny. On tvrdi kako samo 17 posto umirovljenika odradi „puni radni staž" za mirovinu, iako nigdje u zakonima ne postoji institut punog staža, niti je po­znato o kojoj se brojci radi. Tako je i ova matematika labava.

Pitanje bez konsenzusa

     Novotny ipak realno zaključuje kako su „najveći problem mirovine po poseb­nim propisima. To su ljudi koji su po po­litičkim odlukama dobili neku vrstu mi­rovine, a to nije zapravo mirovina, nego socijalni transfer i oni su isključeni iz sfere rada. Paradoks je upravo veliki ne­dostatak radne snage, a da koji primaju takve povlaštene mirovine nisu na trži­štu rada" - zaključio je Novotny rekavši kako je riječ o vrlo ozbiljnom političkom pitanju oko kojeg se sigurno neće stvo­riti konsenzus političkih stranaka.

     Ministar branitelja Medved ipak nije javno prozvao ekonomske stručnjake Novotnyja te Nestića koji su se priključili detronizaciji nedodirljivosti povlaštenih mirovina. Medved je odšutio i kratku i jasnu izjavu ministrice obrazovanja Divjak kako je mirovinski sustav kakav imamo danas neodrživ, te dodala kako osobno misli da povlaštene mirovine trebaju biti težak izuzetak".

     Kad je riječ o političkom autsajderu Mirandu Mrsiću, Medved mu prijeti da će ga strpati u zatvor jer se usudio dota­knuti braniteljske mirovine. Mrsić je, na­ime, građanima poručio neka ne vjeruju vladajućima kada "mi­rovine po posebnim propisima tretiraju kao svete krave" i pozvao ih je da stanu na kraj praksi HDZ-a da kupu­je glasove na izbori­ma. I k tome je dodao: „Mirovinska reforma premijera Plenkovića i ministra Pavića najbo­lji je dokaz da HDZ ima samo jedan cilj - zadr­žati vlast pod svaku ci­jenu i privilegije posebnih skupina kako bi na izborima dobili njihove glasove".

     Medved je prvo optužio cijelu jav­nost kako neosnovano manipulira podacima o braniteljima i njihovim mirovinama, a odgovoreno mu je kroz „užasnuto priopćenje" Ministarstva branitelja kojim su ga optužili da „uzne­miruje branitelje i da njegove izjave "dobrim dijelom podliježu kaznenom progonu". Ako Medved i njegovo Mi­nistarstvo nastave takvim načinima obračuna s narodom, neće u zatvoru završiti Mrsić, već će Hrvatska postati vječnim taocem hiperprodukcije brani­telja. Ili je, možda, tikva ipak pukla?