UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

USKORO POVEĆANJE NAJNIŽIH MIROVINA

Porast od 4,5 posto!

 

     Veselo i radosno Plenković je obavijestio starije pučanstvo kako će im od 1. srpnja ove godine izvanredno porasti najniže mirovine za 3,13 posto. Hvala mirovinskoj reformi što je uvrstila taj zahtjev Sindikata umirovlje­nika Hrvatske kojim se predlagalo izjednačenje aktualne vrijednosti za izračun mirovine i za utvrđenje najniže mirovine kao solidarnog mehanizma, jer je iz nerazumljivih razloga ova druga vrijednost bila umanjena.

     Tako u ovom trenutku vrijednost AVM iznosi 66,35 kune, a AVM za naj­nižu mirovinu 64,34 kuna. Ta će se vrijednost povećati s 1. srpnjem 2019. (uz isplatu u kolovozu ili rujnu), jer se aktualna mirovina (i jedna i druga vrijednost) usklađuju dva puta godišnje. Kad se zbroji povećanu vrijed­nost AVM-a uslijed usklađivanja za nešto više od jedan posto, tek na to doda povećanje najniže mirovine za 3,13 posto, svi oni s najnižim mirovi­nama u kolovozu ili rujnu će dobiti mirovinu povećanu za oko 4,5 posto!

     Potrebno je, međutim, pojasniti što je to najniža mirovina. Naime, visina naj­niže mirovine računa se tako da se svaka puna godina mirovinskog staža po­množi s vrijednošću najniže mirovine u trenutku priznanja prava na mirovinu, uz primjenu odgovarajućeg polaznog faktora i mirovinskog faktora te se može odrediti kao starosna mirovina, prijevremena starosna mirovina, invalidska i obiteljska mirovina.

     To znači ako je netko išao u mirovinu sa 30 godina radnog staža tijekom ko­jega je primao minimalnu plaću, ta je osoba temeljem solidarnosti stekla pravo na 1.930,2 kune mirovine. Međutim, ako je ta ista osoba otišla u prijevremenu mirovinu, i od smiješno niskog iznosa odbit će se penalizacija, pa ako pretposta­vimo da je osoba otišla pet godina ranije, odbilo joj se do 20,4 posto osnovice, pa bi tako dobila za 30 godina staža zaštitnih samo 1.536,2 kune.

     No, stvarno najniža - najniža mirovina je ona za 15 godina radnog sta­ža, koja umnožena sa 64,34 kune iznosi 965,1 kuna. Postavlja se pitanje, ako je osoba išla u prijevremenu mirovinu, može li dobiti manje od tog iznosa? Može! Jer se od tog iznosa oduzima do 20,4 posto, što u konač- nici znači samo 768 kuna. Bijeda i očaj. I sramota za takav sustav najniže mirovine, jer ta će kategorija dobiti povišicu od 35 kuna mjesečno, dok će onima sa 30 godina staža porasti za 69 kuna.

     Time se potvrđuje kako sustav najniže mirovine nije isto što i sustav minimal­ne mirovine, jer nema apsolutne linije ispod koje nitko neće dobiti nižu mirovi­nu. Najniža mirovina se određuje prema službenoj dužnosti.

     Prema podacima HZMO-a za svibanj 2019., od 1,14 milijuna umirov­ljenika najnižu mirovinu prima 253.610 osoba, odnosno 23 posto svih umirovljenika prema općim mirovinskim propisima. Prosječna najniža mirovina za četvrt milijuna građana iznosi samo 1.587 kuna. U prosjeku, korisnici najniže mirovine imaju 26,8 godina staža. Većina primatelja naj­niže mirovine jesu žene, a ona je za njih niža od najniže mirovine muška­raca, zbog toga što su ostvarile manje radnog staža.

     Ponavljamo, vrijednost najniže mirovine Hrvatski zavod za mirovinsko osi­guranje određuje dvaput godišnje, 1. siječnja i 1. srpnja (najčešće sa zakašnje­njem i isplatama razlike u travnju i rujnu). Trenutna vrijednost najniže mirovine iznosi 64,34 kune. Od 1. srpnja bit će određena nova vrijednost, na koju će biti obračunata i povišica od 3,13 posto pa je za očekivati kako će oboje retroaktiv­no biti provedeno tek u rujnu s isplatom zaostataka, kako je bilo i lani.

     Podsjetimo, lani su mirovine prvim usklađivanjem rasle 0,94 posto, a drugim 2,7 posto. Ove godine prvo usklađivanje donijelo je rast mirovina za 1,15 po­sto u travnju za razdoblje od 1. siječnja. Sada se očekuje porast od do 1,4 posto. Je li ipak nekakav pomak? Mizeran, skroman, nedostatan, ali ipak - pomak.

J. A. Petrović