UVODNA RIJEČ

Oda o svilenom tepihu

Piše: Jasna A. Petrović

     Oda je svečana pjesma posvećena zaslužnim osobama, značajnim događajima i temama kao što su božan­stvo, ljubav, domovina i sl. Ugođaj ode uvijek je svečan, ozbiljan i naglašen. Počevši od antičke Grčke, oda je česti pje­snički oblik u svim vremenima.

     I u ovom našem vremenu ode nisu rijetka pojava, mada ne nužno u rimama. Moguće ih je pronaći i u javnim natječajima, pa da i u tako skučenom formatu imaju dimenziju božanskog, lju­bavnog i domoljubnog. Tako je u Narodnim novinama objavljen natječaj za nabavu novog namještaja za potrebe Užeg kabine­ta Vlade Republike Hrvatske. Radi se o nabavi konferencijskog stola, 12 konferencijskih stolica, dviju fotelja, dviju polufotelja, dvosjeda, jednog središnjeg i dvaju bočnih stolića, stolne lampe, tepiha, 13 zavjesa te stalka i koplja za zastavu. Sve to bi trebalo koštati 680.000 kuna.

    Natječaj je pun posebnih zahtjeva pa se tako doznaje da stolci moraju imati bazu od masivnog drveta jasena s četiri kraka koji čine oblik piramide, na način da se krakovi postolja spajaju u točki hvatišta na sjedalo, što valjda ukazuje na božansku di­menziju pozadine korisnika. Školjka sjedala mora biti izrađena od prešanog lameliranog drveta hrasta, kako bi se naglasilo do­moljublje. I tako dalje, i tako dalje.

     Fotelje će biti presvučene visoko kvalitetnom anilinskom ko­žom, otpornom na vlagu, habanje i utjecaj UV zraka, a na podu će biti ručno vezeni tepih s 50 posto svile. Najvažniji je detalj, valjda onaj ljubavnog karaktera, da se stolna svjetiljka mora sa­stojati od cilindričnog stalka sa žaruljom promjera pet centime­tara, izrađenog od masivnog drveta breze s metalnom bazom, što nekako vuče na nordijsku mitologiju.

     Postavili smo ovu značajnu informaciju na tematsku Facebook stranicu Sindikata umirovljenika, i ostali u čudu koliko se naših 16.000 pratitelja razumije u javne natječaje i potrebe ure­da Vlade. Uglavnom, oko tristotinjak komentara pokazuje puno razumijevanje za„znucane" fotelje ministara, te dodaju vlastite prijedloge kako riješiti problem ruiniranog kabineta.

     Mnogi su se zabrinuto zapitali kad su se to fotelje uspjele izlizati, a da narod nije primijetio, dok drugi tvrde kako su mini­strima dovoljne školske klupe ili preporučuju plastične stolice. Zabrinuti Riječanin ih poziva da kupe 10 komada stolica za pri­manje terapije na dnevnoj hematološkoj bolnici u KBC Rijeka. Za tepih tvrde da bi bio dovoljan onaj koji usput donesu Kinezi, a drugi pristaju samo na polovne fotelje (kao avione).

     Neki su se raspištoljili i upitali kako ih nije sramota, dok djeca nemaju lijekove, a umirovljenici kopaju po kantama, ali su takva pitanja daleko od duha ove ode o svilenom tepihu, pa će biti zanemarena. Kao što piše jedna pratiteljica, fotelje nikome nikad nisu dale pamet, isto im se piše, dok druga upozorava: „Vi narode i dalje trošite svoje fotelje doma kad je potrebno izaći na glasa­nje, a mogli biste taj dan mijenjati povijest." No, nećemo o tome. To bi već bila oda o foteljama.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

Nadoknade zaslužnima nisu mirovine

 

    U Hrvatskoj osim mirovina po općim propisima postoje i mirovine po posebnim propi­sima, koje se kolokvijalno nazivaju povlaštenima. No, uz to, postoje i naknade koje primaju osobe koje su svojim radom i angažmanom dobile pravo i na dodatne zasluge. Tako se nadoknade za zaslužne osobe i za izvrsnost u sportu (popularno zva­ne sportskim mirovinama) isplaćuju osobama koje su završile ili su pred završetkom svojih profesionalnih karijera. Iako bi, gledajući kriterij dobi i radnog odnosa, ove naknade spadale u mirovinska primanja, one su zapravo paramirovinske nakna­de, jer njihovi primatelji i dalje mogu raditi te ne podliježu uobičajenim kriterijima za umirovljenje (starost, radni staž i visina plaće).

     Zbog toga je i logičan odgovor iz Ministarstva rada i mirovinskog su­stava u kojemu stoji „novčane nado­knade nisu dodatak mirovini i nisu dodatno regulirane posebnim pro­pisima u mirovinskom sustavu. Ta­kođer, novčane nadoknade zasluž­nim osobama ne isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje"

Komisija odlučuje

     Zakonom o dodjeljivanju stal­nih novčanih nadoknada zaslužnim osobama iz 1994. godine propisano je davanje para mirovinskih nado­knada zaslužnim osobama zbog nji­hove znanstvene, kulturne ili druge društvene djelatnosti te članovima obitelji nakon njihove smrti. Jedan od najkraćih hrvatskih zakona nije definirao kriterije dodjeljivanja, već je sve prepustio Administrativnoj komisiji Vlade, čiji sastav i ingerenci­je tim zakonom također nisu defini­rane. Ovlaš je spomenut rast iznosa nadoknade i to prema „prema po­rastu plaća svih zaposlenih u Repu­blici Hrvatskoj, u tekućem mjesecu prema prethodnom mjesecu, a na osnovi podataka Državnog zavoda za statistiku"

     S obzirom na to da tu nadoknadu najviše koriste umjetnici, upitali smo Ministarstvo kulture kolike su te na­doknade i koliko ih umjetnika kori­sti? Umjesto toga, dobili smo šturi odgovor kako „Ministarstvo kulture trenutno radi na Nacrtu prijedloga Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanja umjetničkog stvaralaštva. Na prijedlog strukov­nih Udruga uzeto je u razmatranje uvođenje naknada na mirovinu, kroz spomenuti Zakon te je ova ini­cijativa u ovoj fazi rasprave u okviru radne skupine. Vezano uz Zakon o dodjeljivanju stalnih novčanih na­doknada za zaslužne osobe, obve­za Ministarstva kulture je osnivanje Povjerenstva koje daje preporuke za zaslužne umjetnike te ih upućuje Administrativnoj komisiji Vlade Re­publike Hrvatske".

     Ranijih godina bilo je riječi i o reviziji popisa zaslužnih osoba, no osim najave, od toga nije bilo ništa. Obratili smo se i Administrativnoj komisiji Vlade RH s upitom o tim vi­sini i broju primatelja tih nadoknada te spomenutoj reviziji, no do zaključenja ovoga broja nismo dobili odgovor.

Milijuni za sportaše

     Stvari su puno sređenije po pitanju „sportskih mirovina", jer je Zakonom o sportu predviđeno da to pravo ostvaruju sportaši s navršenih 45 godina života koji imaju hrvatsko državljanstvo i prebivalište i koji nisu osuđeni zbog kaznenih djela. Propisan je i iznos koji se dodjeljuje pojedinom sportašu, a on ovisi o „boji" medalje i o tome je li ona osvojena na Olimpijskim igrama ili drugim natjecanjima, ali samo u olimpijskim sportovima. Tako sportaši mogu dobiti od 40 do 100 posto prosječne hrvatske neto plaće u godini prije godine ostvarenja prava na naknadu.

     „Kontrolu ispunjenosti uvjeta provodi Središnji državni ured za šport jednom godišnje i ukoliko sportaš prestane ispunjavati propisane uvjete, Ured ukida rješenje o ostvarivanju prava na trajnu novčanu mjesečnu naknadu. Trajna novčana mjesečna naknada koju ostvaruje sportaš ne može biti predmet nasljeđivanja. Trajne novčane mjesečne naknade isplaćuju se od 2013. godine, a u ovome trenutku je ukupno 202 korisnika spomenute naknade", kažu iz Središnjeg državnog ureda za šport.

     Njihov rad vrijedi pohvaliti zbog transparentnosti i javnosti rada, jer su na svojim internetskim stranicama objavili trošak tih naknada po godinama. Tako je 2018. isplaćeno 17,3 milijuna kuna, a sveukupno je u proteklih šest godina na „sportske mirovine" otišlo 81,8 milijuna kuna. Tako se postavlja pitanje nije li ovo prevelik trošak na javne financije i jesu li zaslužne osobe, povrh svih drugih dobivenih novčanih i materijalnih nagrada, zaslužile još i doživotnu, paramirovinsku naknadu iz džepova građana ove zemlje koji redovito uplaćuju doprinose?

Ovoga puta smo

 

Milan Dalmacija