UVODNA RIJEČ

Prvi april je prošao

Piše: Milan Dalmacija

     Umirovljenička populacija, oko 1,2 milijuna ljudi, svakod­nevno trpi udarce sa svih strana, pa i od onih koje su birali da ih zastupaju i vode brigu o njima. Tako je ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, inače poznat po tome da mu je jezik brži od pameti, ponovno briljirao. I to dvaput.

     „I dalje će većina ljudi ići između 60 i 65 u mirovinu. Oni koji su najranjiviji, naši građevinski radnici, gospođe blagajnice u du­ćanima, medicinske sestre, svi oni koji ulaze na tržište rada s 18 godina, mogu otići u mirovinu sa 41 godinom staža i 60 godina života. Oni koji studiraju do 24.-25. godine ići će sa 65. Dakle, samo oni koji neće uspjeti 41 godinu staža do 65. osigurati radit će do 67 godina", reče Pavić i ostane živ prvi put.

     To bi funkcioniralo u savršenom gospodarsko-političkom okruženju, a svi dobro znamo da ništa na ovom svijetu nije sa­vršeno, a pogotovo ne u Hrvatskoj. Naime, krajem veljače je u Hrvatskoj od nešto više od 1,5 milijuna osiguranika, njih gotovo 350.000 radilo na određeno vrijeme, a malo iznad 50.000 u ne­punom radnom vremenu. U skupini onih između 15 i 39 godina registrirano je 25.800 prijava na nepuno radno vrijeme. Ako uz­memo u obzir prosječno trajanje studija od 7,5 godina i stručno osposobljavanje koje traje godinu dana i još godinu dana traže­nja posla, naš bi budući penzić, s ovakvim nesigurnim radnim vi­jekom, u mirovinu mogao otići i u 70. Da ne spominjemo stotine tisuća honoraraca, kojima su doprinosi smanjeni. Dakle, budu­ćim generacijama ne gine ništa drugo negoli najniža mirovina. A što je s onima koji su otišli u mirovinu i dobili mogućnost da je radom mrvicu poboljšaju?

     „Ono što je najbolje, kada malo razgovaramo s umirovljenici­ma koji rade, ili vi mediji što razgovarate, nije čak ni glavni razlog novac, već žele biti uključeniji u društvo, žele se osjećati korisni­ma", reče Pavić i ostane živ drugi put.

     Iako nije dobro što ljudi moraju raditi dok su u mirovini (a što dovoljno govori o kvaliteti mirovinskog sustava), oni su na to pri­siljeni, jer s prosječno 2.407 kuna su svakoga mjeseca u troumici: hoće li sve dati na normalnu prehranu, hoće li platiti režije da im ne sjedne ovrha ili će odabrati život bez nužnih lijekova? Nema tu riječi o socijalizaciji, već o pukom preživljavanju.

     Uostalom, umirovljenici su socijalizirana bića. Ministar ne zna da sve SUH-ove podružnice provode brojne aktivnosti na kojima se umirovljenici mogu družiti, zabavljati se i nakratko za­boraviti sve ovo. Izleti, plesnjaci, spontana druženja su način na koji naši penzići ostaju u društvu. Oni se ne uključuju u njega, jer su odavno njegov dio. A i bili su dovoljno korisni kroz svoj radni vijek i red je da se malo i odmore. Zaslužili su.

     Ali nisu zaslužili biti bijesni čitave godine. Prvi april je prošao i ovakve izjave više nisu šala. Umirovljenici su nam to potvrdili na našoj tematskoj Facebook stranici: „Od povišice što dobijemo možemo kupiti karton jaja i gađati ga. Možda više neće pričati gluposti i ponižavati ljude", reče ljutito Slavica Grubešić.

     Pa, ministre, sretan Uskrs žele vam društveno uključeni, kori­sni i bijesni umirovljenici.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

KADA KONAČNO KREĆE REVIZIJA?

U povlaštenih mirovina velike oči

Je li vam pun kufer bujanja povlaštenih mirovina?

 

     Na dan 28. veljače 2019. popele su se na 175.167 korisnika, a u to nisu uključene ni razne dru­ge „mirovine" za sportaše, dodatak za Royalovce, mirovine za samostal­ne umjetnike... Konačna bi brojka bila još viša. Premda znamo da ove službeno priznate mirovine isisaju iz mirovinskog proračuna osam mi­lijardi kuna godišnje, od kojih je 5,5 milijardi plaćanje čistih povlastica, ni u zadnjoj mirovinskoj reformi nije došlo do obećane revizije. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić je prozvan, između ostalih i od strane Sindikata umirovljenika Hrvatske, zbog toga što reforma nije započela od dvije temeljne stavke: reforme mirovina po posebnim pro­pisima i obveznog drugog mirovin­skog stupa.

Teorija vječnih povlastica

     Dapače, tada je Pavić obećao re­formu, ali odmah obranaški nagla­sio kako se jednom dano pravo ne može nekom oduzeti?! Takva logika ne hoda na tržištu rada, jer se onda nekome s niskom produktivnošću ili prebačenom na jednostavnije radno mjesto ne bi smjelo mijenjati plaću!

„Jedina se logika krije u jedno­stavnoj činjenici da se baš oni koji bi mogli učiniti nešto i sami nadaju istom, povlaštenom statusu koji će ih i u danima mirovine čuvati od pukog preživljavanja i sudbine 'obič­nih' umirovljenika", poručuje osječki profesor Željko Požega.

     No, držimo da to nije baš tako jednostavno. Revizija je obećana, no tko se usudi ukinuti napuhane zastupničke, braniteljske, HVO i dru­ge mirovine po posebnim propisi­ma? Tko smatra da je posve u redu da prosječna zastupnička mirovina iznosi 9.774 kune, a prosječna rad­nička čak četiri puta manje - 2.407 kuna? Kome je to u redu da hrvatski branitelji umirovljeni prema općim propisima imaju prosječnu mirovinu od 2.588 kuna, dok oni umirovljeni prema specijalnom braniteljskom zakonu imaju više nego dvostruko, čak 5.747 prosječnih kuna? Gdje je to prihvatljivo da je čak i ustaška mi­rovina nešto viša od „obične" brani­teljske?

Udri po slabijima

     Možda je to nama u redu, jer smo naučili gutati svakakvo smeće, ali nije u redu Europskoj komisiji koja je uoči naše zadnje kvazi-reforme upo­zorila kako smo pretjerali s veteran­skim pravima, kakvih ima i u drugim zemljama, ali nigdje tako razmaha- no i bahato. Pavić je zaboravio pre­poruku Europske komisije, jer strah je ipak snažniji od razuma te je od­lučio udariti po slabijima. Najavio je reviziju za 13.000 pripadnika Narod- nooslobodilačkog rata koji je, reče on, bio prije 75 godina. Prvo, takvih je samo 11.000, te je uglavnom riječ o udovicama koje sukladno zakonu nasljeđuju prosječnih 2.829 kuna. Tako bi uvaženi ministar s revizijom mirovina partizanskih boraca, koje troše godišnje 376 milijuna, te ubr­zano umiru, spasio mirovinski su­stav, ali ne bi, primjerice niti taknuo rastućih 6.761 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane iz Bosne i Hercegovine koji su nam „useljeni" u mirovinski sustav iz susjedne zemlje ili predlo­žio reviziju invalidskih braniteljskih mirovina?

     Ono što je hitno i što već godina­ma zahtijeva SUH je kompletna revi­zija sustava mirovina po posebnim propisima i to ne po grupama i pa­ketima, već do razine svakog poje­dinca, kojemu bi u svakom odresku pisalo točno koliko je godina radio i koliki dio svoje mirovine je zaradio radom, a koliki povlasticama, nagra­dama i naknadama. Onda bi sve bilo jasno, a mirovinski fond bi pokrivao mirovine stečene radom, dok bi za dio po posebnim propisima država trebala ustanoviti poseban fond.

     Ovako u paketu kažu kako umirov­ljenici pojedu godišnje 40 milijardi kuna, a doprinosima se upriho- di samo 23 milijarde kuna. I onda udaraju po umirovljenicima prema općim propisima koji ionako imaju samo 2.407 kuna prosječne miro­vine i grcaju u siromaštvu, a peruš­kom maze one umirovljene prema posebnih propisima čija je prosječ­na mirovina gotovo dvostruka - čak 3.950 kuna.

Paviću, javi se! Kad krećemo u re­viziju?

Jasna A. Petrović