UVODNA RIJEČ

Blindirane ružičaste naočale

Piše: Jasna A. Petrović

     Nakon što je obišla sve županije, Predsjednica Kolinda je ko­načno odlučila 7. veljače„doputovati" u grad Zagreb pa se tako, umjesto ZET-ovim tramvajem, svečanom štićenom kolonom blindiranih automobila dovezla do gradonačelnika Bandića. I onda je bubnula: „Znala sam dosta toga o Zagrebu, jer živim ovdje i susrećem se s gradonačelnikom, međutim, jesam, čula sam dosta podataka, posebno oko socijalnih davanja. Vidite da na ulicama grada, za razliku od mnogih gradova, nema beskuć­nika. Zagreb je beskućnicima omogućio krov nad glavom."

     Dakle, socijalna agenda Predsjednice koja ide po drugi mandat je dopunjena. Prvo je za Silvestrovo u jednom umirov­ljeničkom domu nahranila siromašne starice i starce tortom, koju je valjda kupila iz vlastitog džepa, a sada je prošla besplat­no, jer nije morala udomiti čak ni psića Kiku. Beskućnika nema, pa im ne mora kupiti čak ni kikiriki.

     No šokirani zagrebački beskućnici su joj odgovorili na Fa- cebooku i pozvali je u noćnu šetnju bez blindiranih ružičastih naočala Glavnim kolodvorom i vagonima bez voznog reda, gdje bi upoznala petstotinjak zagrebačkih beskućnika, najisključenijih građana s periferije humanosti. Čini li Grad Zagreb dovoljno? Zakonodavac je vrući krumpir beskućnika „uvalio" lokalnoj vlasti ne želeći priznati da je među njima najveći broj onih koji ispunjavaju zakonske uvjete za stalni smještaj (psihič­ki bolesni, stariji od 65 godina, osobe s intelektualnim teškoća­ma, radno nesposobni zbog bolesti i tako dalje) i da trebaju biti briga nadležnog ministarstva, a ne lokalaca.

     No, Kolinda to ne zna. Ona hodi po svijetu s blindiranim ru­žičastim naočalama; ona ne zna da beskućnik nije samo onaj koji nema kuću, već i onaj koji nema adekvatni smještaj i uvjete stanovanja. Neki kažu da je pala s Marsa.

     A na Facebook profilima objavljeno je na tisuće komenta­ra građana koji su šokirani sljepilom Predsjednice za siromaš­tvo koje osvaja gradske ulice. Ona ne sreće svog profesora iz gimnazije koji je sramotnom penzijom osuđen na skupljanje plastičnih boca i kopanje po kontejnerima, jer je ona srednju školu završila u Los Alamosu u Americi. Ona ne pozna Petra s mirovinom od 1.600 kuna koji ima sreće i boravi u jednom za­grebačkom umirovljeničkom domu, ali mu je to nedovoljno za trošak hrane i smještaja, pa svake večeri odlazi kružiti gradom dok ne skupi dovoljno plastičnih boca za doplatiti smještaj. Hoće li sutra imati za razliku i ostati bez doma?

     Ona ne pozna baku Milicu koja ima mirovinu od 2.320 kuna, u visini hrvatske linije siromaštva, ali čak 53 posto umirovljeni­ka prima mirovine niže od službenog ulaza u siromaštvo. Baka Milica nema novca za kupiti darove unucima, pa im plete šalo­ve i čarape po cijelu godinu; plete i raspliće. Baka Milica je rekla da je glasala za Kolindu jer je - lijepa. I opet će.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

JAVNO SAVJETOVANJE O MIROVINSKOJ REFORMI

Mahom prihvatili primjedbe banaka!

 

     Burno je bilo u saborskim krugovi­ma pretposljednjeg tjedna listo­pada. Nakon dovršenog javnog savjetovanja došlo je red na prvo čita­nje čak šest umirovljeničkih zakona koji će se mijenjati i dopunjavati u okviru mirovinske reforme. Naravno, najvažni­ji je Zakon o mirovinskom osiguranju, oko kojeg se još uvijek lome koplja, a zbog njega je čak održan i prosvjed.

     Maleni broj saborskih zastupnika se trudio obraniti svoje pozicije. Jedni su podržavali reformu potvrđujući kako su zastupnici financijske industrije, a drugima su puna usta bila umirovlje­ničkog siromaštva i rada do 67. godi­ne. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić uporno je mantrao vi- še-manje iste rečenice kao i ranije. No, neke se stvari ipak mijenjaju, barem po usmenoj predaji.

     Tako je Pavić nakon prve stanke rekao kako će se provesti analiza mi­rovina po posebnim propisima. I to je nešto, s obzirom na to da dosad uopće nije bilo govora o bilo kakvom „zadira­nju" u povlaštene mirovine. Pozvao je i sindikate na još jedan razgovor kako bi s njima raspravio predloženi model linearne penalizacije od 3,4 posto po godini ranijeg umirovljenja.

     Moguće su i druge promjene, ali zasad sve stoji na načelnim usmenim ili pismenim obećanjima. Tako smo iz komentara na komentare izmjena i dopuna ZOMO-a, upućene na jav­nom savjetovanju, uspjeli doznati da se odustalo od prijedloga o doživotnoj otpremnini. Također, kriteriji za od­lazak u mirovinu za dugogodišnje osiguranike se neće mijenjati, što znači da će oni moći u mirovinu sa 60 godina života i 41 godinom staža. Rad uz mirovinu djelatnih vojnih, policijskih i službenih osoba bit će definiran po općem propisu (rad na pola radnog vremena uz punu mirovinu odnosno na puno radno vrijeme uz pola mirovine), t.j. na povoljniji način nego za obične umirovljenike. Također, dugogo­dišnji SUH-ov prijedlog o povratku prava na dostavu mirovine poštom, možda i zaživi, što će ovisiti o rezul­tatu procjene potencijalnog broja primatelja doplatka za pomoć i nje­gu u kući te osoba s invaliditetom, koje bi u budućnosti mogle dobiva­ti mirovinu putem pošte, neovisno o danu kada su otišli u mirovinu.

     Osim kozmetičkih promjena, vrijedi napomenuti kako rad do 67., sadašnji modeli obiteljskih mirovi­na i usklađivanja ostaju i dalje na snazi, a sudeći prema stavu MRMS-a neće se niti mijenjati. Uglavnom, velika većina prijedloga i primjedbi u javnom savjetovanju je odbijena, točnije Ministarstvo je odbilo 174, prihvatilo samo 26 prijedloga, a pri­mljeno na znanje 17! Među onima koji su prihvaćeni mahom su oni koje su uputile banke. Ništa neobič­no, jer i u drugim segmentima ban­ke su u Hrvatskoj na vlasti.

Milan Dalmacija