UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO NAS VESLAJU PRIVATNI OSIGURAVATELJI

Ne budite naivni, dopunsko osiguranje samo u HZZO-u!

 

Piše: Jasna A. Petrović

     Mirko iz Zagreba prošle je godine popustio pod višestrukim pozivi­ma iz jednog privatnog osigura­nja i s HZZO osiguranja prešao k njima, jer su mu ponudili policu s B listom lijekova. Mislio je kako se to isplati, jer je kroničar.

     „Pet kuna manje mjesečno plus B lista lijekova, prava prilika, zar ne? No, već za koji mjesec slijedilo je otrežnjenje. U lje­karni su mi pri podizanju lijeka s B liste rekli da moram platiti, jer sam potrošio limit! Kakav limit, imam dopunsko. No, pokazalo se da nisam čitao 'sitna slova' u kojima piše sve ono što mi nisu rekli, što su podlo prešutjeli. Limit je bio dva paki­ranja lijeka s B liste tijekom jedne godi­ne", priča Mirko.

Nerijetka je to priča kad osiguranici kod HZZO-a prihvate bez promišljanja ponudu nekog od osam postojećih pri­vatnih osiguravatelja na hrvatskom trži­štu. Svi u početku vjeruju da su „dobro prošli" a onda shvate da postoji i druga strana priče, odnosno ograničenja na koja nisu računali.

Zove nas Jadranka iz Siska. "Ne mo­žemo pratiti vaše troškove", rekla joj je službenica njezinog osi­guravatelja, jer je zadnje vrijeme češće na pretra- gama, pa je prešla limit od 3.300 kuna i zbog toga joj otkazuju ugovor o dopunskom zdravstve­nom osiguranju.

     "Ovako se loše i jadno nisam osjećala ni kad su mi spašavali život. Nesi­gurno i povrijeđeno. Zar dopunsko osiguranje treba samo zdravim ljudi­ma?", pita se Jadranka.

     Zvonimir iz Splita prije više od dvije godine sklopio je s osiguravajućom ku­ćom Uniqa ugovor o dopunskom zdrav­stvenog osiguranju koje je uredno pla­ćao 65 kuna mjesečno, no Uniqa mu je otkazala ugovor.

      „Kad sam potpisao ugovor, bio sam u potpunosti zdrav i nisam znao da se ne smijem mi razboljeti, jer da sam to znao, sigurno s njima ne bih potpisivao ugo­vor", rekao je Zvonimir i objasnio kako je obolio od Chronove bolesti zbog koje je veliki dio prošle godine proveo u bolnič­kom krevetu.

     I onda ga je nazvala službenica osigu­ranja i obavijestila kako mu neće produ­ljiti ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju zbog prekoračenja limita. Samo su mu hladno poručili kako im je neisplativ kao stranka. O postojanju ikakvog limita nije bio obaviješten prigo­dom potpisivanja ugovora, a niti su mu kasnije pismeno obrazloženo otkaziva­nje.

     „Čim su me obavijestili, otišao sam u HZZO i oni su mi odmah dali dopunsko osiguranje, jer kod njih nema nikakvih ograničenja", zaključio je, a osiguravatelj nam odgovara da je točno da su izvršili procjenu rizika i raskinuli ugovor.

Slično je doživjela i Petra. "Onkološki sam pacijent i zato su mi otkazali uslugu. Nisu pristali ni na moj prijedlog da mi povećaju cijenu police, ali sad se pitam zašto mi onda nisu vratili barem dio mo­jih uplata, s obzirom na to da godinama nisam trošila ništa", kazala je Petra.

     No, neki imaju i bolja iskustva, pa tako Katarina Miklečić Donadini iz Splita kazuje kako su je nakon dugogodišnjeg dopunskog kod Croatia osiguranja drsko odbili dalje osigurati zbog preboljenog karcinoma.

„Prešla sam u Uniqu, predočila nalaze i ugovorila s njima. Plaćam nešto veću premiju, jer ipak sam rizični osiguranik, ali nam je odnos korektan i ja sam zado­voljna", zaključuje.

     Dragi čitatelji, nemamo namjeru re­klamirati samo državni HZZO, niti smo za to plaćeni. Ipak, poslušajte one koji su svjedočili na Facebook stranici Sindikata umirovljenika Hrvatske, gdje je „prijatelj" Dragoslav Tomić dobro obrazložio:

     „Privukli su vas niskim cijenama, kako ste naivni! Ako HZZO i poveća cijenu do­punskog, najbolji je osiguratelj na ovom prostoru."

Završna poruka umirovljenicima je jasna, nemojte nasjedati na telefonsku prodaju ni mobitela, „jeftine struje", ali niti privatnih osiguravatelja dopunskog zdravstvenog osiguranja. Budite oprezni!

 

Stariji su nepoželjni

      Za razliku od HZZO-a, većina ostalih osiguravatelja osigurava samo do maksimalno 65. godine s tim da su police nakon 60. u pravilu dvostru­ko skuplje od onih državnog osiguravatelja. Sve to govori da je prije odluke o polici dopunskog nužno vrlo pažljivo ispitati sve moguće uvjete kako ne bi bilo iznenađenja onda kad ga najmanje trebamo.

    Svih sedam privatnih osiguravatelja ima ukupno oko 230.000 osigurani­ka, naspram HZZO-a koji je lani imao 1.734.845 polica koje plaćaju građani, odnosno ukupno 2.551.905 milijuna s policama koje plaća proračun.

     Najveći su problem iznenađenja i netransparentnost kod privatnih osi­guravatelja, dok je HZZO-ovo dopunsko najtransparentnije. No, u koruptiv- noj Hrvatskoj puno toga nije jasno, pa ni to da dopunsko osiguranje svih MORH-ovih zaposlenika dobiva privatni osiguravatelj, a ne državni, što bi bilo logično.

     Cijena police kod „privatnika" ovisi o dobi. Tako smo se predstavili kao otac i sin koji bi se osigurali, sin ima 28 godina, a tata 71 godinu te krenuli vrtjeti telefonske brojeve potencijalnih osiguravatelja.

     Mnogi su odmah odbili bilo kakvo osiguranje za osobu stariju od 60, od­nosno 65 godina ili je pak iznos osigurnine bio drastično veći. Eto rezultata mjesečnih iznosa, ovisno o paketu:

     HZZO: 70 kn za sve dobi Croatia osiguranje: 80 kn - 150 kn Uniqa: 65 kn - 190 kn Wiener: 45-65 kn - 130-230 kn Allianz: 45-65 kn - 170-250 kn

Generali: 63-90 kn - za starije od 60 godina samo individualni obračuni Merkur: 85-95 kn - za starije od 60 godina nema osiguranja Triglav: 30-70 kn - za starije od 65 godina nema osiguranja