UVODNA RIJEČ

Munchhausen iz našeg dvorišta

Jasna A. Petrović

     Ako netko ugledan poput resornog ministra voli pretjerivati, pa u jednom intervjuu, uvodnom izlaganju ili govoru, izrekne tri netoč­nosti, treba li to nazvati političkim pretjerivanjem ili laži? Ma, jasno, nitko nije imun na privlačnost laži, no ima ljudi koji lažu više od drugih. A prema istraživanju Sveučilišta u Kaliforniji otkrilo se kakav tip ljudi laže najviše. Jedan od zaključaka je da se lažima češće od ostalih koriste ma- nipulatori i ljudi skloni spletkarenju, što i ne čudi toliko, no to je ujedno i opis političkog radnog mjesta.

     Odgovor je vrlo jednostavan - laž ima funkciju zaštite slike o druš­tvu, o sebi samome ili s ciljem zaštite vlastite pozicije. Tako naš ministar Hieronymus Carl Friedrich von Munchhausen izgovori redovito kako u Hrvatskoj ima samo 19 posto umirovljenika koji su ostvarili „punu mirovi­nu". I kad ga pristojno prekinete i upozorite da u ovoj zemlji ni u jednom zakonu ne postoji takav zakonski pojam, on istim mirnim glasom nastavi kako ih samo 19 posto ima mirovine ostvarene nakon 40 godina radnog staža. Jeli to onda znak da je jest ili nije svjestan svoje laži koju redovito zloporabi? Negdje je najveći baron lažov čuo tu rečenicu i ugradio ju u svoj svakodnevni opis tragikomičnosti mirovinskog sustava u Hrvatskoj. Dakle, velika većina postojećih umirovljenika nije niti imala priliku raditi 40 godina, jer bi ih ranije zbog dobi otjerali u mirovinu. Laž prva. Bezbol­na? Nikako. Na njoj se temelji percepcija pohlepnih umirovljenika koji bez (dovoljno) rada tamane dobar dio javnog proračuna.

     Laž druga se nadovezuje na prvu. Takvi umirovljenici koji nisu dovolj­no radili i dovoljno uplatili u mirovinski sustav koštaju proračun dodatnih 17 milijardi kuna, povrh iznosa koji se skupi doprinosima. No, laž je lako dokumentirati istinom, jer od početnog iznosa se treba oduzeti šest mili­jardi tranzicijskog troška za drugi mirovinski stup, pa još šest milijardi za mirovine po posebnim propisima tj. povlaštene mirovine, i eto, jednim mahom ministarske lepeze žderodug se smanjio na samo kojih pet mili­jardi. Bezazlena laž? Ma nikako, jer na svojoj pogrešnoj razmahanoj laži ministar Munchhausen kreira politike i mjere. U kojima će kazniti pohle­pne, zar ne!

     U svakom slučaju, laž uvijek nanosi bol. Kad-tad ispliva na površinu i ujeda upravo onog koji je zabacio udicu. Tako bi bilo u pravoj bajci. No, evo treće laži, izgovorene u tridesetak mikrofona. „A sad mi nećete vje­rovati", naglašava ministar Pinokio, „Hrvatska je najdarežljivije zemlja u svijetu kad je riječ o mirovinama, jer dobijete čak 129 posto više nego što ste uložili za radnoga vijeka", veli i nos mu se ne produlji. Ministar nije pitao one koji znaju, već je povjerovao zato što mu se takva istina sviđa, a potpisuje ju ugledni OECD. Njegova istina znači da hrvatski umirovlje­nici imaju dovoljno, velikodušno i darežljivo, najviše na svijetu. Iako bi mu mozak i logika trebali reći da to nije tako, on dalje zbori svoj refren. Uvjerio je u to i cijelu Vladu, pa i premijera, kao da je on osobno zaslužan za sve naredane „istine" u dokaz svom napornom radu.

     U dječjoj bajci Carla Collodija dječaku Pinokiju zbog laganja je na­rastao nos, a u Strancu Alberta Camusa razmatra se nužnost laganja, jer isključivo govorenje istine može stajati i glave. I ministarskog položaja, valjda. Zato završavam s najbezbolnijom laži tipa „lijepa Vam je frizura, ministre", i dodajem: „ne, nos vam nije narastao". A ako i jest, to Vi sigurno nećete primijetiti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

TRIBINA „GRAD ZAGREB ZA SVOJE SENIORE"

Što Zagreb nudi osobama treće dobi?

 

     U okviru programa obilježavanja 25. obljetnice Sindikata umi­rovljenika Hrvatske 14. prosinca održana je edukativna tribina pod na­slovom „Grad Zagreb za svoje seniore" za šezdesetak predsjednika i aktivista zagrebačkih podružnica. Uvodno je o programu aktivnosti, koje Grad Zagreb organizira za svoje starije građane kako bi im poboljšao kvalitetu života u starosti održala diplomirana socijalna radnica Antonija Bobić-Lazić iz Grad­skog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.

     Detaljno, reklo bi se čak i nadahnu­to, govorila je o izvaninstitucionalnim aktivnostima (razni oblici tjelesnog vježbanja, igranja šaha, kartanje, radi­onice ručnih radova, likovne radionice, zborno pjevanje i druge aktivnosti) u lokalnoj zajednici koje organizira Grad u gerontološkim centrima. Takvi cen­tri najčešće nalaze u prostorijama do­mova za starije ili dnevnim boravcima u lokalnoj zajednici, kao oblik skrbi i socijalne uključenosti s ciljem organi­ziranog korištenja slobodnog vremena umirovljenika i starijih osoba, kako bi se umanjio osjećaj osamljenosti i druš­tvene izoliranosti. Posebno se osvrnu­la na dnevne boravke u domovima za neke kategorije oboljelih, primjerice, dementnih osoba. Naglasila je također i mogućnost korištenja usluga pranja rublja, čišćenja stambenih prostora te pomoć pri njezi bolesnika u kući. Isto tako starije osobe mogu dolaziti u dom na ručak uz minimalnu cijenu ili im isti može biti dostavljen kući.

     Govorila je o organiziranom smje­štaju starijih osoba u domove, o pri­javljivanju, potrebnoj dokumentaciji, o kategorijama bolesnih starijih osoba za koje postoje specijalizirani odjeli za nepokretne ili osobe s Alzheimerovom demencijom. Posebni oblici pomoći razvijaju se u programu Zaklade „Za­jednički put", a cilj je svih tih vidova pomoći da starije osobe što duže saču­vaju svoje fizičko i psihičko zdravlja te samostalnost.

     Cijeli niz materijalnih pomoći i sub­vencija obuhvaća gotovo sve umirov­ljenike i starije grada Zagreba, a to je, na prvom mjestu, besplatni prijevoz za sve s mirovinama nižima od 3.500 kuna odnosno subvencionirano plaća­nje gradskog javnog prijevoza za one s višim mirovinama; tu je i novčana pomoć osobama s mirovinama nižim od 1.500 kuna, kao i brojni drugi oblici podrške - poput božićnice.

Savjetovanja starijih osoba organi­zirana su u sklopu Zaklade „Zajednički put", a posebno za palijativne pacijen­te i njihove obitelji kroz program „Palli- um" u Domu za starije osobe „Sveti Josip".

     Nakon održanog predavanja uslije­dila je vrlo sadržajna rasprava o potre­bama i pravima umirovljenika i starijih osoba, o njihovom korištenju, ali i o tome da nekih usluga nema dovoljno za sve potrebite. Tu je naglašeno da se još uvijek na smještaj u domove čeka predugo, kako još uvijek nema doma za smještaj starijih osoba u terminalnoj fazi života i da bi trebalo svakako inici­rati izgradnju hospicija ili barem orga­nizirati bolju pomoć obiteljima s umi­rućim bolesnikom, kao i sa starijim teže dementnim osobama. U radu tribine aktivno je sudjelovalo više predstavni­ka Centara za socijalnu skrb Zagreba.

Biserka Budigam

 

UJEDINJENI NARODI O SIROMAŠTVU STARIJIH

Svaka šesta starija osoba je žrtva nasilja

     „Dostojanstvo i ljudska prava ne smiju se gubiti tije­kom starenja", poruka je uN-ove Radne skupine za sta­rije, koja je u New Yorku raspravljala o nasilju, zlostav­ljanju i zanemarivanju starijih te dobnoj diskriminaciji.

     Dokazano je da upravo siromaštvo otvara put ra­znim zlostavljanjima starijih osoba i oduzimanju do­stojanstva najranjivijim skupinama. Predstavljeni su i rezultati istraživanja provedenog u 28 zemalja. Istra­živanje je pokazalo da je svaka šesta starija osoba bila žrtva nekog oblika nasilja, ali je tek svaka peta žrtva to i prijavila.

     „Razlozi zbog kojih nasilje, posebice obiteljsko, ostaje neprijavljeno su brojni i kompleksni, ali znamo da se mnogi srame to učiniti, boje se osvete ili se jed­nostavno osjećaju bespomoćnima", objasnila je pučka pravobraniteljica i predsjedavajuća Europske mreže nacionalnih institucija za ljudska prava Lora Vidović. Istaknula je kako je potrebno uložiti snažnije napore u zaštiti ove često marginalizirane skupine, a tome bi mogla pridonijeti Konvencija o ljudskim pravima stari­jih osoba za koju se ova organizacija zauzima.

 

 

 

     Govorila je o organiziranom smje­štaju starijih osoba u domove, o pri­javljivanju, potrebnoj dokumentaciji, o kategorijama bolesnih starijih osoba za koje postoje specijalizirani odjeli za nepokretne ili osobe s Alzheimerovom demencijom. Posebni oblici pomoći razvijaju se u programu Zaklade „Za­jednički put", a cilj je svih tih vidova pomoći da starije osobe što duže saču­vaju svoje fizičko i psihičko zdravlja te samostalnost.

     Cijeli niz materijalnih pomoći i sub­vencija obuhvaća gotovo sve umirov­ljenike i starije grada Zagreba, a to je, na prvom mjestu, besplatni prijevoz za sve s mirovinama nižima od 3.500 kuna odnosno subvencionirano plaća­nje gradskog javnog prijevoza za one s višim mirovinama; tu je i novčana pomoć osobama s mirovinama nižim od 1.500 kuna, kao i brojni drugi oblici podrške - poput božićnice.

Savjetovanja starijih osoba organi­zirana su u sklopu Zaklade „Zajednički put", a posebno za palijativne pacijen­te i njihove obitelji kroz program „Palli- um" u Domu za starije osobe „Sveti Josip".

     Nakon održanog predavanja uslije­dila je vrlo sadržajna rasprava o potre­bama i pravima umirovljenika i starijih osoba, o njihovom korištenju, ali i o tome da nekih usluga nema dovoljno za sve potrebite. Tu je naglašeno da se još uvijek na smještaj u domove čeka predugo, kako još uvijek nema doma za smještaj starijih osoba u terminalnoj fazi života i da bi trebalo svakako inici­rati izgradnju hospicija ili barem orga­nizirati bolju pomoć obiteljima s umi­rućim bolesnikom, kao i sa starijim teže dementnim osobama. U radu tribine aktivno je sudjelovalo više predstavni­ka Centara za socijalnu skrb Zagreba.

Biserka Budigam

 

UJEDINJENI NARODI O SIROMAŠTVU STARIJIH

Svaka šesta starija osoba je žrtva nasilja

     „Dostojanstvo i ljudska prava ne smiju se gubiti tije­kom starenja", poruka je uN-ove Radne skupine za sta­rije, koja je u New Yorku raspravljala o nasilju, zlostav­ljanju i zanemarivanju starijih te dobnoj diskriminaciji.

     Dokazano je da upravo siromaštvo otvara put ra­znim zlostavljanjima starijih osoba i oduzimanju do­stojanstva najranjivijim skupinama. Predstavljeni su i rezultati istraživanja provedenog u 28 zemalja. Istra­živanje je pokazalo da je svaka šesta starija osoba bila žrtva nekog oblika nasilja, ali je tek svaka peta žrtva to i prijavila.

     „Razlozi zbog kojih nasilje, posebice obiteljsko, ostaje neprijavljeno su brojni i kompleksni, ali znamo da se mnogi srame to učiniti, boje se osvete ili se jed­nostavno osjećaju bespomoćnima", objasnila je pučka pravobraniteljica i predsjedavajuća Europske mreže nacionalnih institucija za ljudska prava Lora Vidović. Istaknula je kako je potrebno uložiti snažnije napore u zaštiti ove često marginalizirane skupine, a tome bi mogla pridonijeti Konvencija o ljudskim pravima stari­jih osoba za koju se ova organizacija zauzima.