UVODNA RIJEČ

Nemam za kilo breskvi

Piše: Igor Knežević

     Telefonski pozivi razočaranih umirovljenika svakodnevica su rada u Sindikatu umirovljenika Hrvatske. Jedan takav poziv zaprimili smo od umirovljenice Jasne J. koja nas je nazvala nedugo nakon posljednjeg usklađivanja mirovina i požalila nam se da prima samo 1.700 kuna. „Možete li ikako ove u Vladi nagovoriti da nam povise mirovine, znate, ja jedva preživljavam", krenula je gospođa staloženo.

     No, nakon par minuta nije više mogla suspregnuti suze te nam je u plaču kazala: „Godinu dana nisam kupila kilogram breskvi, jednostavno si ih ne mogu priuštiti. Kako je moguće da bivši saborski zastupnici imaju povećanje mirovine od 200 kuna, a ja 40 kuna. Možete li se vi u SUH-u izboriti da nama siromaš­nima ipak daju veće povišice, a ovima smanje", upitala nas je. Odgovorili smo joj da je naš cilj povećanje mirovina u visini 100 posto povoljnijeg indeksa rasta plaća ili cijena, ali i da redovito upozoravamo da se trebaju uvesti dodatne „povišice" za one najsiromašnije. Tu je i ozbiljan problem pada udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći, koji je sada na sramotnih 35,99 posto.

     Obećali smo da ćemo zatražiti i da se kao socijalna mjera prilikom usklađivanja za one koji primaju do 2.000 kuna miro­vine, a takvih je 414 tisuća prema ZOMO-u, uvede 120 posto povoljnijeg indeksa, a one do 4.000 kuna, a takvih je 550 tisuća, za 110 posto.

     Time bi se ne samo zaustavio pad udjela mirovina u plaći, već bi on nakon desetljeća konstantnog pada počeo rasti, s ciljem da za desetak godina barem dođe na 40 posto, što je i dalje mizerno, ako se usporedi s drugim zemljama EU ili okruženja, primjerice Slovenijom i Srbijom gdje je udjel oko 50 posto.

Ideja o povećanim osnovicama usklađivanja za one s nižim mirovinama nisu neutemeljene i neizvedive kako to često do­nositelji odluka u Hrvatskoj prezentiraju u javnosti pozivajući se na zakone. Slični modeli„nagrađivanja siromašnijih" već postoje u Italiji, Latviji, Portugalu, Češkoj, te su ugrađeni kao opcija u zakone, a primjerice u Austriji, Bugarskoj i Španjolskoj se već nekoliko posljednjih godina uz redovito usklađivanje isplaćuju dodatne „povišice" siromašnijim umirovljenicima.

     U doba kada se forsira privatizacija mirovinskog sustava, možemo biti sretni što smo sačuvali prvi mirovinski stup, kao i javno zdravstvo, no nikako se ne mirimo s činjenicom da više od 730 tisuća umirovljenika živi ispod granice linije siromaštva.„Ako društvo nije u mogućnosti pomoći mnogobrojnim siromasima, neće biti kadro ni spasiti malobrojne bogataše", kazao je jednom prilikom J.F. Kennedy. I doista, gomilanje siromaha nikad nije donijelo dobroga društvu, a kad-tad je dovelo i do političkih promjena. Nezadovoljstvo hrvatskih siromaha je ogromno i samo se nakuplja i nakuplja. Dok jednom ne pukne...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DESECI TISUĆA IZOSTAVLJENIH?

Bijes zbog neisplate Covid dodatka

     Umirovljeničke udruge su, svjesne posljedica koje će pandemija korona- virusa imati na zdravlje i materijalni status umirovljenika, još u travnju 2020. godine zatražile da se umirovljenicima isplati solidarni Covid dodatak. Tek godi­nu dana nakon njihovih zahtjeva krenule su jednokratne isplate od 400 kuna do 1.200 kuna, ovisno o visini mirovina, s time da mirovine nisu smjele prijeći 4.000 kuna. Prvo su isplaćivani samo oni koji su ostvarili mirovine isključivo u Hrvatskoj, a u srpnju i oni koji su ostvarili mirovine i u Hrvatskoj i u inozemstvu.

     Umirovljeničke udruge bile su zado­voljne što je Vlada konačno prihvatila za­htjeve, ali ne i što se toliko dugo moralo čekati. No, kad su se na kraju sveli računi, nastupio je totalni šok. Naime, Vlada RH je najavila da bi taj dodatak trebalo dobiti 850 tisuća umirovljenika, a dobilo ih je samo 710.411. Posljednjih dana Sindikat umirovljenika Hrvatske primio je na de­setke poziva razočaranih umirovljenika, ali i njihove djece, koji su nam kazivali kako nisu znali da se dijeli Covid dodatak te pitaju hoće li ga ipak dobiti. Javila se čak i jedna novinarka koja je znala da se „dijeli Covid dodatak", ali nije znala da postoji rok za predaju zahtjeva, te su joj roditelji, koji su imali pravo, ostali bez te potpore.

      Zbog toga je SUH uputio HZMO-u upit kako je moguće da je tolika razlika u procjeni i ostvarenom broju korisnika ovog dodatka, odnosno je li bila riječ o lošoj procjeni ili nečem drugom. Iz HZMO-a su odgovorili kako je 850 tisuća bila „pretpostavka najvećeg mogućeg broja korisnika", te razliku od 140 tisuća korisnika pravdaju time što HZMO ne vodi evidenciju o korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja ostvarenih u inozemstvu.

Krive procjene

     Tako u dopisu odgovaraju kako je „broj korisnika koji imaju primanja i iz Hrvatske i iz inozemstva znatno niži" i navode brojku od 57.468 korisnika. Ali niži od čega, od procjene? Zatraženo je od HZMO-a da ustupe podatke od proci­jenjenih 850 tisuća korisnika, koji se dio tog broja odnosio na one koji su ostvarili mirovinu isključivo u Hrvatskoj, a koji na one iz Hrvatske i inozemstva. Te podatke nismo dobili.

     Nije prvi put da HZMO ima problema s procjenama. Tako je u pripremi Zakona o nacionalnoj naknadi najavljeno da će to pravo do kraja ove godine ostvariti oko 19.700 osoba, no do kraja srpnja broj je daleko ispod procjena, tek 5.284 korisnika, a ne očekuje se niti da će puno rasti, jer je mjesec prije bilo 5.196 korisnika. Da je pogreška u procjeni 20, 30 pa ajde i 50 tisu­ća osoba, nekako bi se dalo prihvatiti, ali ovo je doista prevelik broj, što baca veliku sumnju da je ipak puno umirovlje­nika koji su imali pravo na Covid dodatak, ostalo prikraćeno.

     Da, neki su svojom krivicom nedovoljno informirani te zbog toga propustili ro­kove, ali do nekih doista i nije ni došla informacija, jer u Hrvatskoj ima i takvih koji nemaju televiziju, radio, nekad čak ni struju ili jednostavno nisu „naletjeli" na informaciju. Činjenica je da se o Covid dodatku pričalo u javnosti, informacije su bile prisutne u medijima, a iz HZMO-a napominju i da o svemu javnost obavje­štavaju i putem web stranice, društvenih mreža te u svim poslovnim jedinicama.

Paradoks bake Kutije

     No, to zapravo nije ni bitno. Bitno je da je Vlada RH odlučila nepotrošeni novac vratiti u proračun. Tko je dobio, dobio je. Pa tako dodatak od 1.200 kuna nije dobila ni 94-godišnja baka Milka Kutija koja desetljećima živi u istoj kući, ali nije znala da joj je 2014. godine osobna iska­znica postala nevažeća jer joj je adresa službeno promijenjena jer nije bila u skladu sa Zakonom o prebivalištu. Paradoks je da joj mirovina i socijalna pomoć i dalje redovito stižu, ali eto Covid dodatak nije dobila.

     Iako HZMO nije dostavio podatke o procjenama, do nekih okvirnih brojki se ipak može doći, s obzirom da je broj onih koji su primili Covid dodatak na temelju mirovine ostvarene isključivo u Hrvatskoj - 652.943 osoba. Kao uvjet za ostvarivanje dodatka osoba je mora­la biti umirovljena ili ostvariti pravo na mirovinu do 31. ožujka 2021. ili ranije, pa smo izračunali koliko umirovljenika je na taj datum primalo do 4.000 kuna isključivo hrvatske mirovine i došli do podatka od 790.944 osobe.

     Onako „na prvu" razlika onih koji su imali potencijalno pravo i ostvarili ga je 138 tisuća umirovljenika! Ako uzmemo da je 15-ak tisuća umirovljenika radilo do polovice radnog vremena i time iz­gubilo pravo na dodatak, čak i ako im zbroj mirovine i zarade nije prešao 4.000 kuna, a da je dio umirovljenika umro, postavlja se pitanje što je s preostalih oko 120 tisuća umirovljenika? Bili su ovršeni? Nema veze, jer su i takvi imali pravo na Covid dodatak. Je li moguće da toliki broj primatelja mirovine ostvarene u RH nema prebivalište u našoj zemlji pa ga zato nisu dobili, jer žive u drugim državama? Moguće da dio jest, ali ne znamo koliko.

Razočarani komentari

     U slučaju da je ipak nekoliko tisuća umirovljenika ostalo bez ove potpore zbog neinformiranosti ili birokracije to je ozbiljan problem, a ako ih je svega nekoliko stotina svejedno nema razlike, jer država pokazuje da nema sluha za najsiromašnije, jer je mogla produžiti rok za ostvarivanje, a ne hladno vratiti novac u proračun. Ne čude stoga ni ljutiti komentari na društvenim mre­žama onih koji su imali pravo na tu potporu, a nisu je ostvarili.

      „Ja sam u Srbiji imala 1 godinu staža i nisam ništa od njih tražila pa i nemam njihovu mirovinu, pa nisam znala da mi treba potvrda da ne pri­mam nešto što ne postoji i zato nisam dobila dodatak", napisala je Žana Kristić iz Konavla. „Ja nigdje nisam pročitala da trebam dostaviti bilo kakvu potvr­du niti vidjela na tv i sad sam ostala bez potpore. I koliko ima starih ljudi koji uopće nemaju Internet. Žalosno. Čak nemamo ni drugu priliku. Nemam riječi, ovo je dno dna da     iskorištavate najslabiju populaciju", napisala je Iva Jelić Kovačević.

Kome treba suditi? Neinformiranim staricama i starcima zalutalima u ralja­ma birokracije ili vlasti koja i taj faktor mora uključiti u svoje odluke.

Igor Knežević