UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

PROVJERITE IMATE LI PRAVO NA BESPLATNO DOPUNSKO!

Cenzus za samca 2.047,20 kuna

 

     Šesnaestogodišnja borba umirov­ljeničkih udruga za povećanje prihodovnog cenzusa za besplat­no dopunsko osiguranje, u kojoj su umirovljeničke udruge organizirale brojna priopćenja, prosvjede pred Vladom, lobiranje u Saboru, služ­bene inicijative, a Hrvatska stranka umirovljenika i peticiju, okončana je slabašnim rezultatima, s obzirom da su umirovljeničke udruge tražile cen­zus u visini hrvatske linije siromaštva.

      Nažalost, mukotrpnim pregovorima direktno s Ministarstvom zdravstva, pa zatim i ministrom financija Mari- ćem, te na kraju s premijerom Plen- kovićem u prosincu 2019. godine, uz stalno poticanje i daljnje podsjećanje, konačno je 30. ožujka 2020. usvojen izmijenjeni Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, kojim je prihodovni cenzus od 1. svibnja pove­ćan na 2.000 kuna, odnosno 1.563,23 kuna (po članu obitelji).

Održali riječ

    Na umirovljeničkoj sceni je nastala pobuna, jer su mnogi ustvrdili kako time nitko novi neće biti oslobođen od plaćanja dopunskog. Tome u pri­log je govorila i činjenica da je još u travnju realizirano usklađivanje mi­rovina za 0,7 posto, pa se očekivalo da će i temeljem takvog mizernog povećanja neki novi umirovljenici izgubiti pravo na dopunsko na teret državnog proračuna.

Umirovljeničke udruge su zatra­žile da se na 1. sjednicu Nacional­nog vijeća stavi izviješće o primjeni izmjena Zakona i, gle čuda, pokazalo se da su u Ministarstvu zdravstva i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje održali riječ, jer od početka godine, unatoč usklađivanju mirovina, nisu nikome uskratili već postojeće besplatno dopunsko osiguranje. Da­pače, svim osiguranicima kojima je po automatizmu poslana obavijest da će izgubiti dopunsko, to je pravo u naravi zadržano.

     Tako je u svibnju izvršena revizija oko 14.000 polica te je utvrđeno da gotovo 6.000 osiguranika koji su pret­

hodno izgubili to pravo, imaju pravo biti vraćeni u sustav. Tim je izmjenama Zakona, navodi članica Nacionalnog vijeća iz HZZO-a, Morana Krušarovski, oko 20.000 tisuća siromašnih osoba ostalo ili ušlo u sustav besplatnog dopunskog osiguranja.

     S obzirom da su umirovljeničke udruge inzistirale da u Zakon uđe automatsko usklađivanje prihodovnog cenzusa svake godine, najkasnije do 30. studenoga, time se prati usklađi­vanje mirovina, tako da više nitko ne bi gubio besplatno dopunsko zato što mu je za koju kunu povećana mirovina.

Mnogi ne koriste pravo

     U HZZO su održali riječ i kad je u pitanju usklađivanje cenzusa, te je 26. studenoga Upravno vijeće donijelo Odluku o usklađivanju prihodovnog cenzusa za ostvarivanje prava na plaća­nje premije dopunskog zdravstvenog osiguranja iz državnog proračuna u 2021. godini. To znači da je od 1. siječnja 2021. godine cenzus za člana obitelji povišen na 1.600,12 kuna, a za samca, na 2.047,20 kuna. Tako je sigurno da od početka ove godine nadalje niti jedan umirovljenik neće zbog usklađivanja mirovine izgubiti dopunsko.

     Sindikat umirovljenika i Matica umi­rovljenika su zadovoljne što je došlo i do benefita za dvadesetak tisuća si­romašnih građana, ali i dalje inzistira da se cenzus poveća na 2.710 kuna za samca, koliko ove godine iznosi hrvat­ska linija siromaštva, te da se prema tom parametru redovito usklađuje. To je svakako bolje trajno rješenje, pa se treba nadati da će vlast otvoriti srce. Istina, zbunjujući je i podatak da u evidencijama HZZO-a postoji 204.000 građana koji bi prema svojim primanji­ma mogli dobiti besplatnu policu, ali iz nepoznatog razloga to nisu učinili. Sindikat i Matica stoga planiraju po­kretanje medijske kampanje, zajedno s HZZO-om, kako bi se što više zaki­nutih građana pozvalo ostvariti svoje pravo na dopunsko na teret državnog proračuna.

J. A. Petrović