UVODNA RIJEČ

Psihijatar iz kontejnera

Piše: Jasna A. Petrović

     Zove se Trpimir Glavina i predstojnik je splitske klinike za psihijatriju. On je ili lud, ili je bolestan ili je zao. Pročitajte što je rekao o starima u radijskoj emisiji U mreži Prvoga, emitiranoj na četvrtom programu HRT-a. “Današnja civilizacija, rekao bih, ima najviše problema, nažalost, sa starim ljudima i smećem, koliko god to groteskno zvučalo. Ne znamo što ćemo ni s jednima ni s drugima!”

     Na tematskoj Facebook stranici Pokret protiv siromaštva starijih osoba ovu je izjavu prokomentiralo šestotinjak pratitelja. Globalni je zaključak da je riječ o čovjeku koji je zao, iako možda nije usamljen u takvom mišljenju. Definitivno nije preporučljivo starima skončati u njegovom reciklažnom psihijatrijskom dvorištu.

     Usporedba starih ljudi i smeća možda i nije previše šokantna, jer ova zemlja nije razvila strategije, politike i mjere kojima bi obranila njihovo dostojanstvo i standard. Osim Irske, Hrvatska je najgora EU zemlja po vrednovanju starijih osoba, jer za razliku od drugih država, jedan umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika, koliko iznosi udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći. U Hrvatskoj je taj negativni trend opadanja realne vrijednosti mirovina čak propisan zakonom, jer se mirovine usklađuju po nepovoljnoj formuli.

     Da, stari su teret društvu, siromasi bez priznanja za svoj prosječno 32-godišnji rad i isto toliko godina punjenja državnog proračuna porezima i doprinosima. Da, stari su obezvrijeđeni, poniženi i prevareni. U zadnjih tridesetak godina se nisu gradili ni domovi umirovljenika, već se poticalo privatizaciju socijalnih usluga, bez kriterija i nadzora. Takvi su domovi naprosto spremišta potrošenih tijela, riblje konzerve u kojima su korisnici natiskani bez ikakvog poštovanja. I onda svako toliko plane neka baklja, a samo ove godine izgorjelo ih je osam, a nedavno je gorio još jedan na sjeveru Hrvatske, ali su ih pravovremeno pretovarili.

     Treba li onda kriviti tog psihijatra Glavinu i mahati mu pri­jetnjom prijave zbog govora mržnje temeljem dobi? Zašto nije reagirala Pučka pravobraniteljica koja se uporno protivi osnivanju ureda posebnog pravobranitelja za starije osobe? Možda ovom psihijatru samo treba psihijatar? Ili je on ipak samo glasnogovornik većinskog društvenog stava, bez srama i etike?    Njegova usporedba starih ljudi i smeća je slika njegove kulture i ljudskosti, ali i društvenog motrišta ojačanog pandemijom. Zbog starih se, a ne zbog pandemije, ne može živjeti normalno?!

     Psihijatar Glavina, poručuju stari kroz brojne komentare njegovog javnog ispada, trebao bi se pogledati u ogledalo, pa će vidjeti - cijeli deponij. I da, točno je da je veliki društveni problem suočiti se sa starenjem stanovništva, ali i odstranjiva­njem i recikliranjem smeća. No, pored brige o starcima i smeću, možda nam je prioritet riješiti se budala, na vlasti i pri vlasti.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

KLINIKA ZA PSIHIJATRIJU VRAPČE

Porast mentalnih oboljenja zbog siromaštva i korone

 

Društvo koje starije osobe vidi kao teret marginalizirat će, a time i diskriminirati starije osobe, što osim rizika same dobi, dodatno utječe na mentalno zdravlje

 

     Osobe starije od 65 godina najugroženiji su dio populacije tijekom pandemije koronavirusa. No, osim najveće stope smrtnosti i teških fizičkih simptoma kod oboljelih, starije osobe zbog socijalnih ograničenja, siromašenja i svoje životne dobi podložnije su i promjenama u mentalnom zdravlju. Kako će pandemijska kriza utjecati na mentalno zdravlje starijih? Odgovor na to najbolje zna prof. dr. sc. Slađana Štrkalj Ivezić, iz Referentnog centra za psihosocijalne metode rehabilitacije Klinike za psihijatriju Vrapče.

U tijeku je drugi val pandemije koronavirusa. Što kažu podaci, da li se već sada osjećaju posljedice prvog vala, odnosno da li je porastao broj slučajeva oboljenja od mentalnih bolesti ili pokušaja suicida? Da li je pora­stao broj starijih osoba s takvim smetnjama? Što očeki­vati u budućnosti s obzirom da se situacija s koronom pogoršava?

     Hrvatski zavod za javno zdravstvo krajem godine izdaje statistiku povezanu sa svim bolestima, pa tako i za mental­ne poremećaje. Međutim, s obzirom da je pandemija izraziti stres za većinu građana RH, možemo pretpostaviti da je doš­lo do porasta broja novooboljelih, ali i pogoršanja kod osoba koje već imaju dijagnosticiran jedan od mentalnih poreme­ćaja. Stoga je važno nastupiti proaktivno i pomoći osobama koje imaju poteškoća s mentalnim zdravljem da traže pomoć i da ta pomoć bude dostupna usprkos složenosti epidemio­loške situacije.

     Važno je naglasiti da će vjerojatno biti povećana „siva brojka" osoba koje imaju poteškoća, ali ne traže pomoć zbog straha od stigme - negativnog obilježavanja zbog mentalnog poremećaja. Mnogi u sustavu koji je fokusiran na Covid-19 neće niti tražiti pomoć zbog straha od zaraze ili će im teško biti dostupna ako se ne organiziraju alternativni oblici skrbi poput dostupnosti liječenja putem interneta, telefona ili mo­bilnih timova koji će prema epidemiološkim kriterijima moći posjetiti ljude u njihovim domovima. Svjetska zdravstvena or­ganizacija ističe da se očekuje porast osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja, zbog čega mi moramo taj sustav učini­ti lako dostupnim osobama koje trebaju zaštitu mentalnog zdravlja, bilo na razini prve psihološke pomoći koje mogu pružati i nezdravstveni radnici, dostupnosti intervencija na nivou obiteljske medicine i specijalističke psihijatrijske službe.

     Već sada moramo raditi na sustavu zaštite mentalnog zdravlja koja uključuje prevenciju mentalnih poremećaja, rano prepoznavanje i liječenje. Potrebno je donošenje nacio­nalnog plana zaštite mentalnog zdravlja koji uključuje zašti­tu u svim dobnim skupinama. Osobe starije životne dobi su osobito ranjive. Podaci pokazuju da postoji porast depresije i suicida u toj životnoj dobi, stoga su potrebni posebni pro­grami za liječenje te populacije.

■                 U Zagrebu je situacija specifična i zbog velikog po­tresa, tlo se i dalje trese i do sada je zabilježeno više od 4.000 podrhtavanja, pa to, uz koronu, utječe na psihičko zdravlje Zagrepčana. Mnoge starije osobe stalno javljaju kako im se stalno čini da osjete potres. Nije li to neka vr­sta posttraumatskog sindroma?

     Situacija s potresom i njegovim posljedicama naravno da može utjecati na mentalno zdravlje jer teško se nositi s neizvjesnošću hoće li do potresa ponovno doći. Strah od po­novnog potresa može utjecati na osjećaj da se tlo trese kada se više i ne trese, to je naprosto prirodna reakcija ljudskog organizma da savlada ono što izaziva tjeskobu, međutim ako dugo traje i ako je povezano s visokim doživljajem straha, tjeskobe i panike, tada može predstavljati i poremećaj men­talnog zdravlja za koji je dobro posavjetovati se sa stručnja­kom. Strah kod starijih ljudi, u odnosu na osobe mlađe dobi, može biti još više izražen zbog većih poteškoća u adaptaciji na nove situacije.

Siromaštvo ključno za zdravlje

■                 Posebno pogođene koronom su starije osobe, koje su najugroženija populacija, s najvećom smrtnosti od Covida-19. Velika većina njih žive sami, a tek manji dio u višegeneracijskim obiteljima. Njihov se život svodi na odlazak po hranu, a kod onih siromašnijih i na obilazak kontejnera i skupljanje plastičnih boca. Uskoro će se u hladnije dane mnogi od starijih satima voziti po zagri­janim tramvajima jer nemaju za grijanje. U kojoj mjeri siromaštvo utječe na fizičko i mentalno zdravlje starijih osoba?

     Istraživanja u doba pandemije pokazuju da je za osobe starije od 65 godina osim povećanog rizika za obolijevanje od Covida i povećane smrtnosti također povećan i rizik za mentalne poremećaje, osobito depresiju. Samoća i izolaci­ja doprinose povećanom riziku. Kako bi zaštitili mentalno zdravlje starijih osoba važno je otkriti rizične pojedince koji su bez podrške i organizirati podršku, bilo na obiteljskoj, su­sjedskoj, volonterskoj ili stručnoj osnovi.

     Siromaštvo je jedan od ključnih čimbenika povezanih s povećanim rizikom za tjelesno i mentalno obolijevanje, sto­ga su strategije borbe protiv siromaštva važne, međutim najvažnija je implementacija. Potrebno je na nacionalnom nivou planirati sustav podrške, koji ne zaboravlja niti jednu osobu koja je u riziku. Osobe koje žive same, bez osigurane podrške, moraju imati informaciju na koji način mogu dobiti podršku kada je sami ne mogu osigurati i trebaju imati pouz­dano pružanje podrške koje je koordinirano.

■                 Oko tri posto svih starijih od 65 godina žive u insti­tucionalnom smještaju. Ponovno je zabranjeno posjećivati osobe smještene u domovima za starije? Njima je sigurno najteže. Kako im pomoći?

     Zabrana posjeta osoba u institucionalnom smještaju povećava njihovu izolaciju i može nepovoljno djelovati na mentalno zdravlje. Ukoliko epidemiološke mjere ne dozvo­ljavaju posjete, mora se uspostaviti alternativni način ko­munikacije kako bi se smanjila socijalna izoliranost. Online komunikacija putem video linka ili telefona može puno po­moći i treba biti rutinski dostupna bez velikih ograničenja, a za pojedince koji se ne mogu njome služiti samostalno treba osigurati pomoć drugih osoba.

     Komunikacija s bliskim osobama je životno važna i treba je uspostaviti na najbolji mogući način. Stoga je važna lako dostupnost interneta, različitih programa putem interneta koji su poticani od osoblja i za koje osoblje daje aktivnu po­dršku ili organizira podršku putem volonterskih službi i slič­no, koje su za korisnike besplatni, koji primjerice pomažu u organizaciji slobodnog vremena, poboljšanju kognitivnih sposobnosti, fizičkoj kondiciji i slično.

     Dom je mjesto gdje ljudi stanuju, i mora u svom progra­mu pružanja usluga imati programe poticanja socijalnog uključivanja, jer mnogi koji žive u tim institucijama bez tuđe pomoći ne mogu se uključiti te ostaju sami i socijalno isklju­čeni.

     Smještaj u dom ne znači samo dobiti krov nad glavom, hranu i pomoć oko higijene, nego također i pomoć u odr­žavanju postojeće društvene mreže, stvaranje nove i uklju­čivanje u aktivnosti koje osoba želi. Bitno je da starija osoba nema doživljaj da je negdje ostavljena i da više ne pripada društvu samo zato što je stara i treba podršku drugih lju­di. Domovi bi za svaku osobu trebali imati individualni plan socijalnog uključivanja koji će poštivati autonomiju i izbor osobe i biti dogovoren sa svakom osobom individualno.

Nedovoljna podrška starijima

Socijalna isključenost starijih osoba je jedan od po­kazatelja stupnja razvoja društva, ali i faktor koji snažno utječe na mentalno zdravlje pojedinca starije dobi. Riječ je o pojmu koji podrazumijeva ne samo pristup infor­macijama, već i dostojanstveno starenje koje obuhvaća i financijsku sigurnost u starosti, mogućnost jednakog pristupa uslugama socijalne i zdravstvene zaštite, jed­naku zaštićenost od oblika diskriminacije i nasilja. Koju biste ocjenu dali Hrvatskoj po pitanju socijalne isključe- nosti starijih?

     Dostojanstveno starenje znači da društvo, a to smo svi mi formalno i neformalno, njeguje kulturu važnosti i vrijed­nosti svakog pojedinca bez obzira na njegovu dob i njego­ve psihofizičke sposobnosti. Društvo koje starije osobe vidi kao teret marginalizirat će, a time i diskriminirati starije oso­be, što osim rizika same dobi dodatno utječe na mentalno zdravlje.

     Prema našim zakonima niti jedna skupina osoba ne može biti diskriminirana, međutim svjedoci smo da su stari­je osobe diskriminirane, od negiranja sposobnosti koje ima­ju, neosiguravanja podrške, izloženosti riziku lišavanja po­slovne sposobnosti kada se radi o osobama s demencijom, lošoj prilagođenosti sustava zdravstvene i socijalne skrbi individualnim potrebama starijih osoba ili neravnomjernoj dostupnosti tih usluga u različitim regijama RH.

     U Hrvatskoj postoji program gerontoloških centara koji je vezan za usluge domova socijalne skrbi te uključuje različite programe socijalnog uključivanja, međutim upitno je koliko su ove usluge dostupne na razini cijelog teritorija Hrvatske i koliko su građani informirani o njihovom postojanju.

     U pristupu povećanja socijalne uključenosti također je važna promjena načina razmišljanja u smislu da je starije osobe potrebno promatrati kroz prizmu njihovih snaga/ sposobnosti i poteškoća, respektirajući njihove individualne želje i pružiti im podršku tamo gdje je trebaju, kao i potica­ti njihove sposobnosti. Potrebno je napustiti paternalistički pristup gdje netko drugi odlučuje umjesto starijih osoba i ići prema aktivnom partnerstvu i podršci.

■                 Osobe u starijoj životnoj dobi suočene su s gubit­kom dugogodišnjeg životnog partnera, postaju samci. Gubitak voljene osobe i samoća povećavaju rizik od mentalnih oboljenja?

     Gubitak značajne osobe je uvijek bolan i nosi rizik za mentalno zdravlje. Starije osobe imaju možda više poteš­koća u prilagodbi na gubitak i stoga im je u tom periodu potrebna podrška i pomoć u organiziranju života nakon gu­bitka partnera.

Strah od starosti

■                 Nažalost, kao što vidimo iz brojnih komentara sta­rijih osoba na tematskoj stranici Sindikata umirovljeni­ka Hrvatske „Pokret protiv siromaštva starijih osoba“, većina starijih osoba imaju sklonost raznim teorijama zavjere te Covid-19 ne smatraju ozbiljnom prijetnjom, pa se stoga mnogi ni ne čuvaju. Još je gora situacija s mlađim osobama koje najčešće ne poštuju protuepide- mijske mjere. U više prigoda ste izjavili kako u našem društvu vlada kultura mladosti i straha od starosti. Kako postupati u takvim okolnostima?

     Vrlo je važno educirati tijekom cijelog života o životnim ciklusima pa tako i da je starenje normalan dio života. Po­trebno je educirati o zdravom starenju, o dostojanstvu i vrijednosti svakog čovjeka bez obzira na dob, spol i druge različitosti. Starost uključuje i neke prednosti kao što je pri­mjerice iskustvo i mudrost.

     Ljudi se boje starosti ako postoje predrasude da starost znači da nisi koristan i da ćeš biti socijalno isključen. Učenje empatije, komunikacije, tolerancija različitosti, poštivanja prava drugoga može biti korisno. Dakle, potrebno je njego­vati kulturu obazrivosti i društvo bez predrasuda.

■                 Osobe koje pate od depresije i anksioznosti imaju veće šanse da izvrše suicid. U 2018. godini čak 40,1 po­sto svih samoubojica bili su stariji od 65 godina, a proš­le godine taj broj je pao na 38,5 posto. No, izoliranost u doba pandemije mogla bi biti kobna za starije i taj udjel bi se mogao opet povećati? Očekujete li takve trendove?

     Istina je, podatci pokazuju povećani rizik za mentalne poremećaje kao što su depresija i demencija za osobe sta­rije od 65 godina. Brojni su rizični faktori povezani s dobi, kao što je tjelesno stanje, smanjenje sposobnosti, a osobito osamljenost, nedostatak podrške, socijalna isključenost, što je posebno naglašeno u doba pandemije.

■                 Zašto se starije osobe ubijaju češće od ostatka po­pulacije, i to najčešće muškarci - vješanjem? Prema do­stupnim podacima, muškarci se u Europi ubijaju čak če­tiri puta više od žena, iako žene više pokušavaju suicid. Zbog čega je to tako?

     Jedno od tumačenja je moguća razlika u rodnim ulo­gama i drugačiji mehanizmi nošenja sa stresom u kojima su žene sklonije traženju pomoći, za razliku od muškaraca. Društvo se treba fokusirati na prevenciju. Svaki suicid je ne­potrebna smrt koja se mogla spriječiti da se ljude educirallo o pozitivnom mentalnom zdravlju i što raditi u psihološkoj krizi, od koga i kada potražiti pomoć.

Recept za krizu

■                 Iako se stanje polako mijenja, žene teže napreduju na poslu te u prosjeku imaju manje plaće i mirovine. Je li takav odnos prema ženama možda jedan od razloga što žene u prosjeku obolijevaju češće od depresije nego muškarci?

     Postoji više faktora koji čine ovu razliku između muška­raca i žena. Svi psihosocijalni stresori kao što su nezaposle­nost, loši obiteljski odnosi, siromaštvo, nasilje i brojni dru­gi, utječu na povećanje rizika za depresiju. Na depresiju se može gledati i kao psihološki odgovor na stres, što vrijedi i za druge mentalne poremećaje, pa odgovor na stres može biti različit kod muškaraca i žena, pa tako postoji razlika u pojavnosti različitih mentalnih poremećaja kod žena i muš­karaca. Primjerice, muškarci imaju više poteškoća s alkoho­lizmom od žena.

■                 Najranjivije kategorije starijih osoba su osobe s invaliditetom, beskućnici, samci i to uglavnom žene te žrtve obiteljskog nasilja koje je kod nas u porastu. Čini se kako različite okolnosti neizvjesnosti i nemoći se mul­tipliciraju i dovode do pogoršanja mentalnog zdravlja?

     Što je više stresnih okolnosti, raste i rizik od mentalnih poremećaja. Ove okolnosti predstavljaju kumulativan stres, stoga je važno da se individualno procijeni koji su sve psi­hosocijalni čimbenici izvora stresa prisutni, te da se napravi plan njihovog otklanjanja, podrške koja može biti pružena, kao i osnaživanja osobe da se nosi sa poteškoćama koje su prisutne u njenom životu.

■                 Što bi za kraj poručili starijim osobama, kako da prebrode ovo krizno razdoblje?

     Svaka kriza predstavlja izazov za ljude, koji može također rezultirati mnogim pozitivnim ishodima. Važno je postaviti sebi pitanje kako ova kriza utječe na moj život i što ja mogu napraviti da je što bolje prebrodim i kako mi drugi mogu pomoći.

     Za starije ljude je važno paziti na svoje zdravlje na način da se štite od zaraze preporučenim epidemiološkim mjera­ma, da održe svoje komunikacije, da zadrže tjelesnu aktiv­nost, da zadrže pozitivno razmišljanje i optimizam. Sve je to važno za zdravlje, da traže podršku za ono što ne mogu sami. Važno je da se raspitaju za korisne informacije koje im mogu pomoći da poboljšaju kvalitetu života koje uključuju njihova prava kao starijih osoba, osoba s invaliditetom, nji­hovu potrebu za komunikacijom, kao i njihove potrebe za elementarnom egzistencijom kao što je primjerice hrana, grijanje i druge rutinske potrebe koje mlađim ljudima nisu veća poteškoća.

     Kriza će proći, važno je da iz nje nekako izađemo, a mož­da izađemo i jači, bogatiji za neko iskustvo. Kriza dovodi do brojnih emocionalnih reakcija, osobito osjećaja straha, bespomoćnosti, ljutnje, depresije. Kada osjećaji duže traju i kada nisu odraz tek prolazne krize u kojoj vam može po­moći podrška obitelji i prijatelja, nazovite za savjet liječnika ili nekog drugog stručnjaka koji razumije poteškoće vezane s mentalnim zdravljem koji vam može dati savjet ili pružiti potrebnu psihološku pomoć.

Igor Knežević