UVODNA RIJEČ

„Sitnica" kao Golijat

Piše: Jasna A. Petrović

     Kad 86-godišnja umirovljenica iz Istre pokuša doći do informacije kako kao invalidna osoba dođe do svoje mirovine, nema nikoga tko bi joj odgovorio na kontakt telefonu OTP banke. Kada, pak, novinari po­kušaju pribaviti pojašnjenje od bankarske aristokracije, odgovaraju im u maniri Marije Antoanete koja je glad­nom narodu preporučila da, ako nemaju kruha, jedu kolače.

     OTP je ljubazno odgovorio: „Kontakt telefon je u potpunosti besplatan i klijenti nemaju nikakve do­datne troškove zbog čekanja. Ukoliko klijentica nije u mogućnosti čekati, postoji mogućnost i slanja upita na mail This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. .  Nadam se da smo pomo­gli”, vele bankari. Kakav beskrupulozan savjet Golijata 86-godišnjakinji!

     Već četiri godine Sindikat umirovljenika inzistira da se onima koji to žele mirovina dostavlja besplatno i pu­tem pošte. Oni koji je hoće dobivati preko banke, neka čekaju jednom mjesečno u korona redovima. No, kako s onima koji su prestari, prebolesni ili prenemoćni da bi odlazili u banke, ili banke nema na dohvatu pješice - a javnog prijevoza nema, ili žive na planini ili u udalje­nom gradu? Ništa, odgovara vlast. To je sitnica.

     Zanimljivo kako je to pravo ukinuo još ministar Mirando Mrsić, a stari-novi ministar Aladrović nije taj ne­humani propis ispravio, unatoč stalnim inicijativama Sindikata umirovljenika. Jedan je poslušao banke da se mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 2014. dostav­ljaju samo putem banaka, a drugi se ne bi htio bosti s rogatima. Jer to je, valjda, sitnica.

     Sada u doba korone još je više umirovljenika koji ne mogu doći do svojih mirovina. Katkad i samo zbog stra­ha da stoje u redovima, jer ih bole kukovi i koljena, jer nemaju nikoga od povjerenja tko bi im podizao mirovi­nu, jer se njihov glas ne čuje. I taj problem je ministru sitnica, a umirovljenicima Golijat, Filistejac visok 292,5 cm u oklopu od 60 kg. To je teret bankarske premoći, podložnosti političke vlasti i umirovljeničke nemoći.

     Kroz sitnice vidiš koliko je nekome stalo do tebe. Vladajuća ekipa je pokazala, kao i dvije prethodne, da im nije stalo do umirovljenika. Jer, najbolja je vlast ona koja je učinila svoj narod sretnim i u sitnicama, a osobi­to one koji su najslabiji. Vlast koja nije filistarska i ogra­ničena vlastitom moći.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

Saborske mirovine paraju nebo

 

     Dok prosječni hrvatski umirovljenik prima samo 2.525 kuna, što je samo 37,28 posto prosječne neto plaće za lipanj 2020. koja iznosi 6.774 kune, s druge strane imamo ekstrem, mirovine po posebnim propisima koje prima 676 bivših saborskih zastupnika, članova Vlade i sudaca Ustavnog suda. Oni prosječno primaju 10.068 kuna, što je 399 posto prosječne mirovine, odnosno četiri puta više.

     Naši vlastodršci sebi su tako osigura­li mirnu starost, no neke stvari su se ipak promijenile u eri Vlade Zorana Milanovića koja je početkom 2012. ukinula povlaštene saborske mirovine. Prije samog donošenja Zakona, u bojazni da izgube pravo na visoke mirovine, na samo jedan dan su se umirovili neki zastupnici. Vladimir Šeks je tako kazao da je to učinio jer smatra da nije bilo ništa nemoralno ili nepošteno, jer je rekao da je za 42 godine staža zaslužio mirovinu od 12.500 kuna. Osim njega, na jedan dan su se umirovili pa vratili u saborske klupe i HDZ-ovci Ana Lovrin, Ivanka Roksandić i Stjepan Milinković, HDSSB-ovac Boro Grubišić te manjinci Furio Radin i Deneš Šoja.

Ustavni sud pogoduje sebi

     No, njihov strah pokazao se nepotrebnim, jer je Ustavni sud 2014. godine presudio da svi zastupnici i članovi Vlade te ustavni suci koji su uvjete za povlaštenu mirovinu imali do 2012. godine, mogu zadržati tu povlasticu. Ustavni suci su sami sebi pogodovali!

     Dakle, samo oni koji su u Sabor po prvi put sjeli od 2012. godine nadalje nemaju pravo na povlaštene mirovine, već će u mirovinu kao i obični „smrtnici", prema općim propisima Zakona o mirovinskom osiguranju.

     Saborske mirovine ukinute su samo dje­lomično, jer zakon i dalje omogućava njihovu realizaciju po starom zakonu. To je povlastica koju nemaju obični radnici, koji ne mogu otići u mirovinu prema nekom starom zakonu koji bi za njega bio povoljniji. Tako svi oni koji su do kraja 2007. godine (kraj petog saziva) skupili dvije godine zastupničkog mandata, odnosno dulje od polovice, te imaju 20 go­dina staža i 55 godina života, odnosno 50 godina za žene, mogu u saborsku mirovinu. Još gore je i da pravo ostvaruju i oni koji su imali mandat u mirovanju. Svi oni imaju pravo na 65 posto osnovice (saborske neto plaće), a mirovina im se dalje povećava za dva posto po svakoj daljnjoj navršenoj godini mirovinskog staža.

     U praksi, ako je saborski zastupnik primao 15.000 kuna plaće, a radio 30 godina, njegova mirovina iznosila bi 11.700 kuna (65 posto od 15.000 = 9.750 kn). Dva posto od tog iznosa je 195 kuna x 10 dodatnih god. staža = 1.950 kn. Ukupan zbroj je 11.700 kuna). No, treba napomenuti da su zakonopisci ipak ograničili da iznos mirovine ne može biti veći od 85 posto osnovice, pa u slučaju da je isti takav saborski zastupnik skupio 40 godina staža,

tada bi na papiru imao još 1.950 kuna veću mirovinu, odnosno ukupno 13.650 kuna, no zbog ograničenja imao bi mirovinu od 12.750 kuna (85 posto od 15.000 kuna).

I još malo povlastica

     U slučaju da je zastupnik do kraja 2007. godine u tri uzastopna mandata obnašao dužnost, u svakom mandatu dulje od po­lovice, u mirovinu može sa samo 15 godina staža. Mirovina mu se izračunava 55 posto osnovice (saborske neto plaće), uvećano za dva posto po godini dodatnog staža.

     Od siječnja 2008. do prosinca 2011. u še­stom sazivu Sabora uvjeti su se pooštrili, te je za ostvarivanje saborske mirovine trebalo odraditi cijeli mandat, napuniti 60 godina ži­vota i skupiti 25 godina staža. No, to se odnosi samo na one kojima je to bio prvi mandat u Saboru, dok oni koji su i u prijašnjim sazivima sjedili u saborskim klupama mogu izabrati povoljnije uvjete iz tog vremena.

     Što se tiče svih ostalih članova Sabora i Vlade i ustavnih sudaca u kasnijim sazivima, pa tako i u ovom najnovijem, oni imaju pravo na povlaštenu saborsku mirovinu jedino ako su prije 2012. odradili mandat i dakako ispunili uvjete prema zakonu iz saziva u kojem su bili.

U svoje se ne dira

     A nova lica u Saboru, poput Nina Raspudića, Damira Bakića, Dalije Orešković ili Davora Dretara Dreleta neće imati saborsku mirovinu, no oni ne moraju plakati za prošlim vremenima, jer će visoke saborske plaće defi­nitivno i njima povisiti mirovine u konačnici. Zanimljiv je primjer Davora Bernardića koji će se ipak domoći saborske mirovine, jer je odradio mandat u šestom sazivu Sabora od 2008. godine kada mu je bilo 28 godina. U istom mandatu pojavio se i Miroslav Škoro, koji je odradio manje od godinu dana kao HDZ-ov zastupnik pa stoga neće vidjeti sa­borsku mirovinu.

     Samo u prošlom mandatu HDZ-ove Vlade mirovine saborskih zastupnika i članova Vlade narasle su za više od 2.000 kuna, dok su obične radničke mirovine rasle devet puta manje, tek nešto više od 250 kuna. Bivša Milanovićeva Vlada 2014. godine je donijela i    Odredbu o smanjenju saborskih mirovina za deset posto, no HDZ-ova Vlada je 2017. godine ukinula tu Odredbu čime su te mirovine u samo mjesec dana porasle za gotovo tisuću kuna. Samo ta odluka godišnje košta proračun oko osam milijuna kuna. Ukupno na mirovine bivših saborskih zastupnika i članova Vlade država godišnje potroši 81 milijun kuna.

     I dok je ministar Marić nedavno zbog manjka financija zbog pandemije najavio mogućnost kresanja primanja svima osim umirovljenicima, postavlja se logično pitanje, zašto bivši saborski zastupnici i članovi Vlade s enormnim mirovinama ne bi pripomogli u ovoj kriznoj situaciji? Pitanje je retoričko, jer se zna razlog. Pa nisu vladajući ludi da sebi i svojima krešu primanja.

Igor Knežević