UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

DOMOVI U VLASNIŠTVO ŽUPANIJA?

Podržan prijedlog umirovljeničkih udruga

 

     U Hrvatskoj imamo državne domove umirovljenika, županijske odnosno gradske, privatne i obiteljske do­move. Ono što u narodskom govoru sma­tramo društvenim domovima, zapravo su domovi za koje je temeljem odluke tadašnjeg Ministarstva rada i socijalne skrbi 21. prosinca 2001. godine izvršen prijenos osnivačkih prava nad domovima za starije i nemoćne na jedinice područne (regionalne) samouprave. Prenesene su obveze, ali ne i zgrade.

Ministar je podržao inicijativu

     Naime, tom prigodom nije izvršen i prijenos vlasništva nad nekretninama u kojima se obavlja navedena djelatnost socijalnih usluga za starije i nemoćne, već je ono „pripalo" Hrvatskom zavo­du za mirovinsko osiguranje. I što sad? Desetljećima se županije i domovi bore kako bi ostvarili vlasnička prava i s osnovu toga mogli renovirati objekte i aplicira­ti za projekte pri europskim fondovima. No, HZMO je uporno odbijao bilo kakav dogovor tvrdnjom da ne mogu prenijeti vlasništvo bez naknade, inzistirajući čak da bi domovi njima trebali plaćati naja­mninu!?

Predsjednice umirovljeničkih udruga, Sindikata i Matice umirovljenika Hrvatske, Jasna A. Petrović i Višnja Fortuna, unatoč ojačanoj pandemiji korone i u uvjetima funkcioniranja tehničke vlade, otišle su 4. lipnja 2020. na sastanak s ministrom rada i mirovinskog sustava Josipom Aladrovićem, sa zahtjevom da Vlada RH hitno da suglasnost Upravnom vijeću HZMO-a za prijenos vlasništva nad domovima za starije i nemoćne na županije. U međuvremenu je samo izvršen prijenos vlasništva doma u Kninu i to na sam dom, što udruge smatraju izoliranim i necjelovitim rješenjem, jer bi vlasništvo trebalo prenijeti na one koji su preuzeli sufinanciranje obavljanja usluga skrbi za starije. Ministar je pročitao pisanu inicijativu i odmah je podržao, ocijenivši je logičnim potezom. Bravo ministre! To još jedino treba i ostvariti.

Domove su financirali radnici

     HZMO na području Republike Hrvatske ima u vlasništvu 31 nekretninu (objekt) koje koriste ustanove - domovi za starije (i nemoćne) osobe za obavljanje svoje djelatnosti, od čega je samovlasnik 20 objekata. Za sve nekretnine domova za starije i nemoćne osobe krajem 2015. godine izvršena je procjena sveukupne tržišne vrijednosti, koja iznosi 1.738.407.000 kuna.

     Treba podsjetiti da je riječ je o nekret­ninama koje su u vlasništvu ili u suvla­sništvu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a koje su stečene sredstvima za stambenu izgradnju nastalim izdvaja­njima za tu namjenu za rješavanje stam­benih potreba i poboljšanje nužnih uvjeta stanovanja korisnika mirovina i invalida rada. Dakle, domove su financirali radnici, njihovu izgradnju je platio narod.

     Nakon izgradnje, ti su objekti dani na korištenje društveno-pravnim osobama koje su se bavile rješavanjem stambenih potreba i smještajem korisnika mirovina i invalida rada. HZMO se nije ponašao kao dobar vlasnik, nije financirao popravke ili snosio bilo kakve druge troškove odr­žavanja, te su praktički vlasničke obveze obavljali osnivači, kojima se pokušava pro­dati ili iznajmiti njihova imovina na kojoj obavljaju društveno odgovornu zadaću.

Čelnice SUH-a i MUH-a smatraju da je riječ o izuzetno osjetljivom pitanju i potrebi da se domovi zaštite od moguće nekontrolirane privatizacije i prenamjene, da se unaprijede uvjeti za život korisni­ka i prošire ionako nedostatni kapaciteti postojećih domova. Hoće li ministrovo obećanje biti ostvareno, vidjet ćemo.