UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAD STATISTIKE LAŽU

Hrvati rade sve dulje, a imaju manje staža

     Jesu li starije generacije ulazile u mi­rovinski sustav s premalo godina rad­nog staža, kako kaže čelnik Udruge Lipa Davor Huić, čovjek transparentnih neoliberalnih svjetonazora i branitelj ka­pitalizma. Huić se pritom služi netočnim podacima te kaže kako prosječni radni vijek umirovljenika iznosi samo 30 godina i sedam mjeseci, što, naglašava, „Hrvatsku stavlja daleko od najboljih praksi EU-a".

E, pa, Huiću i svi vi brojni kritičari hr­vatskih umirovljenika, niste u pravu! Ne­točno je da su Hrvati lijeni i da premladi odlaze u mirovinu, već je točno da bi oni rado radili i dulje, kad ih njihovi poslodav­ci često prinudno ne bi slali u mirovinu.

Statistički inženjering bivšeg ministra

      Netočno je i to da je prosječni radni vijek umirovljenika samo 30 godina i se­dam mjeseci, već je to posljedica stati­stičkog inženjeringa bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića koji je člankom 58. Zakona o mirovinskom osiguranju propisao da se od 2014. „ko­risniku prava na mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti prevodi to pravo, u istoj svoti, prvog dana u mjesecu nakon mjeseca u kojem je ko­risnik navršio" dob za starosno umirov­ljenje, za sada još uvijek različito za žene i muškarce.

     Što to znači i zašto je to Mrsić propi­sao? To znači da invalidski umirovljenik, koji inače prosječno ima 22 godine rad­nog staža i samo 61 godinu i 5 mjeseci starosti odjednom iz statističke rubrike invalidskih mirovina prelazi u starosne. Posljedica takvog propisa je da je do 30. lipnja 2020. čak 84.108 invalidskih umi­rovljenika prebačeno u statističku koša­ricu starosnih umirovljenika. Time je pri­vidno u zadnjih šest godina zaustavljen rast radnog staža umirovljenika na vječnih 30 godina. Dobili smo statistički stoj u mjestu, jer se ostvareni dulji rad i porast radnog staža pri odlasku u mirovinu fik­tivno umanjuje.

Manipulacija invalidskim mirovinama

     A zašto je to učinjeno? Naime, u mandatu Kukuriku koalicije Hrvatska je upozorena od strane Europske komisije kako ima preveliki udjel invalidskih umi­rovljenika u ukupnoj umirovljeničkoj po­pulaciji, pa su se u ministarstvu dosjetili kako prevariti Europu, te ujedno ići na ruku hrvatskim neoliberalima. Umjesto da izvrše opsežnu reviziju svih invalidskih mirovina i pročiste sustav, oni su samo propisali da se svi invalidski umirovljenici kad navrše dob za umirovljenje, preba­cuju u starosne umirovljenike.

     I eto kako je to u stvarnosti kad ma- kneš tu skupinu invalida s niskim miro­vinama, malo godina radnog staža i mla­đe dobi. Dobiješ da je „čistih" starosnih umirovljenika točno 701.145 osoba, te da im je prosječni radni staž 32 godine i 10 mjeseci. Što je čak dvije godine i tri mjeseca više nego što to tvrde Huić i slični. Tako da Hrvatska ne zaostaje za europ­skim prosjekom od 35 godina prosječnog staža umirovljenika 4,5 godine, već samo 2,2 godine!

Statistički pokazatelji HZMO-a, kad se pogledaju samo novoumirovljeni u određenoj godini, ukazuju da je doista došlo do nakaradne matematike, jer je

     2014. prosječni starosni umirovljenik koji je te godine otišao u mirovinu imao 34 godine i šest mjeseci radnog staža, dok je prosječni staž starosnih umirovljenika umirovljenih 2020. godine samo 33 go­dine i sedam mjeseci, upravo zato što su u njega uključeni i oni koji su prevedeni iz invalidske u starosnu mirovinu. Tako is­pada da hrvatski umirovljenici rade sve manje!      Zaključak: hrvatski umirovljenici nisu lijeni i pohlepni, ne pokušavaju ukra­sti nezarađene mirovine, već ih političke kuhinje prikazuju kako im puhne, radi lijepog lica prema Europi.

Podcijenjene obiteljske mirovine

     No, u HZMO-u nam nisu mogli po­moći riješiti enigmu o stvarnom rad­nom stažu obiteljskih umirovljenika, jer se takve statistike ne vode. Naime, mi tvrdimo da je potrebno na drugačiji način izračunavati stvarnu vrijednost obiteljske mirovine, i to temeljenu na zajedničkom radnom stažu, umjesto što je evidentira samo prema stažu onoga koji je preminuo. Obiteljskih umirovlje­nika ima oko 218.956 i 93 posto su žene, a prosječna mirovina je 2.063 kune.

     Prosječni radni staž obiteljskog umi­rovljenika je 28 godina i četiri mjeseca, pa s time podijelimo prosječnu mirovinu, dobijemo vrijednost godine staža obi­teljskog umirovljenika od 72,9 kuna. No, kad bismo to dijelili sa stvarnim ostva­renim radnim stažem preživjelog i pre­minulog partnera, vrijednost obiteljske mirovine bila bi stravično podcijenjena. Ako je supruga odradila 30 godina staža, ali joj je ipak isplativije uzeti 70 posto mirovine preminulog partnera koji je odradio 40 godina radnog staža, onda je to zbirno 70 godina radnog staža! Kad podijelimo prosječnu obiteljsku mirovi­nu za toliko godina, jedna godina sta­ža vrijedi samo 29,5 kuna. Jad i bijeda! Sramota!

     Statističari evidentiraju obilježje dobi preživjelog partnera, a staž preminuloga, što je apsolutno neprihvatljivo. I u tome se krije i glavni matematički argument za uvođenje novog modela obiteljske mirovine po kojem bi se moglo, povrh vlastite mirovine, nasljeđivati i dio mi­rovine preminulog partnera.

     U statistikama ima pravde i neprav­de, a najviše politike. Zato trebamo biti vrlo obzirni kad cijelu jednu generaciju umirovljenika proglašavamo ljenčinama i lopovima. Oni to nisu.

Jasna A. Petrović