UVODNA RIJEČ

Kad si siguran i kad te nije strah

     Zašto su dvije najveće hrvatske umirovljeničke udruge, Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, uputile čestitke Andreju Plenkoviću povodom pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima? Ne samo iz pri­stojnosti, već zato jer je iskustvo s Premijerom-Građevinom iz 2015. duboko ostalo u memoriji ovog naroda, ali ne kao pošalica uz kavu, već kao bolni osjećaj nesigurnosti.

     Nije bitno jesu li starije osobe diljem Hrvatske masovno dale svoje povjerenje upravo Plenkoviću, a jesu. Nije bitno niti je li njegov prosječni glasač nižeg obrazovanja, gdje je svaki deveti završio tek osnovnu školu, a jedva 26 posto ih ima fakultet, a baš je tako. Nije bitno je li u Sabor s njihove liste ušlo samo 9 žena od 66 sabornika, iako je sve to bitno. Najbitnije je da je    Hrvatska nasuprot strahu birala - sigurnost. HDZ nije samo odglumio predizbornu kampanju „Sigurna Hrvatska", već nam je svima ponudio kontinuitet, stabilnost i sigurnost. Vlada će biti formirana „preko noći", bez navlačenja i odugovlačenja, tr­govanja i korupcije na javnoj trpezi. To je ono što je pobijedilo sve druge stranke: taj osjećaj kad si siguran i kad te nije strah.

     Tek je iz rezultata ovih izbora moguće iščitati koliko je straha u narod unijela retorika Domoljubnog pokreta i dijelom Mosta, koliko su istupi Hasanbegovića, Glasnovića i Zekanovića i Ruže Tomašić, pa onda i Škore i Raspudića o silovanim ženama i po­bačaju, unijeli gađenja i nemira u duše građana. I tek je sada posve jasno da nije narod glasao za HDZ zbog korone, već zbog želje za normalnom zemljom. Tu normalnost je u ovom trenutku jamčio samo HDZ.

     Točno je i da je 40 posto glasača SDP-a (Restart) starije od 60 godina, jer je tamo ponuđeni jelovnik bio ravan bakanalijama starih Rimljana. Kao da je ponuda za umirovljenike napuhavana jer su im na listama bila uglavnom stara, potrošena lica, pa su ispisali svoju listu želja.

     Tako je jedina umirovljenička čestitka otišla Plenkoviću. Po­bjednicima i treba čestitati. U čestitki je pisalo i da ih podsjećamo kako je udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći u RH pao ispod 38 posto, da više od polovice umirovljenika prima miro­vinu nižu od hrvatske linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna, da je previše kontejner-umirovljenika, poniženih i prevarenih.

     Izrazili smo nadu da će nova Vlada pronaći načina da po­veća mirovine i uvede pravednije usklađivanje s rastom plaća, a svakako bi trebalo uvesti i novi model obiteljskih mirovina. Zatražili smo prijenos vlasničkih prava nad domovima za starije i nemoćne na županije i Grad Zagreb i još puno toga što bi se trebalo naći na dnevnom redu savjetodavnog tijela Vlade, Na­cionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Jer sigurnost nije samo floskula. Sigurnost ima cijenu i vraća dostojanstvo i blagostanje. Najvažnije je pravovremeno se zaštititi od onih koji se hrane vašim osjećajima nesigurnosti. Upravo to su glasači učinili.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

KAKO JE HZMO OTEO DOMOVE UMIROVLJENIKA

Posao vaš, pare naše

 

     Na zahtjev predstavnika Sindikata umirovljenika Hrvatske i Matice umirovljenika u Upravnom vi­jeću Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) 10. travnja 2020. godine je članovima   Upravnog vijeća dostavljena informacija o vlasništvu HZMO-a nad domovima za starije i nemoćne osobe.   Umirovljeničke udruge su, naime, zatražile da se hitno usvoji zakon ko­jim bi se ukupno vlasništvo nad domovima „spustilo'' na županije kao osnivače, odnosno nad same domove. Poznato je da je 2001. godine Republika Hrvatska pre­nijela osnivačka prava nad domovima na županije, ali je zaboravila uz obveze spustiti i prava, tj. vlasništvo nad tim istima domovima.

     Tako su se živahni HDZ-ovi mladi liberali koji su osvo­jili čelna mjesta u HZMO-u za zadnje HDZ-ove vlade, po­čeli veseliti kako će sada moći zarađivati i na domovima, pa su im ponudili da otkupe svoje zgrade ili im plaćaju najamninu, njima u HZMO! Možete li to zamisliti da na domovima izgrađenim radničkim novcem iz mirovin­skih doprinosa, razigrani dečki žele zarađivati. Profit pod svaku cijenu! A to što su domovi zablokirani u radu, odr­žavaju zgrade, nastoje proširiti kapacitete, ne mogu apli­cirati za europske projekte i fondove, to nije njih briga. Eto, čak krajnje bahato za 40. sjednicu Upravnog vijeća uputili su opširno   obrazloženje zašto su svi domovi nji­hovi i zašto oni na njima trebaju zarađivati.

Preuzeli vlasništvo bez obaveze

     „HZMO na području Republike Hrvatske ima u vla­sništvu 31 nekretninu (objekt) koje koriste ustanove - Domovi za starije (i nemoćne) osobe za obavljanje svoje djelatnosti. Zemljišnoknjižni status predmetnih nekret­nina je sljedeći:

-u zemljišnim knjigama Zavod je upisan kao samovlasnik 20 objekata

-Zavod je suvlasnik nekretnine u Novigradu u suvla­sničkom omjeru: Grad Novigrad 49,50%, Dom za sta­rije i nemoćne osobe 20,50% i HZMO 30%.

 

-u 6 slučajeva u zemljišnim knjigama je upisano samo zemljište bez objekta, a kao nositelj vlasništva upisan je pravni prednik Zavoda, stoga je prije raspolaganja prethodno potrebno urediti zemljišnoknjižno stanje,

 

-za 4 nekretnine domova utvrđuje se vlasništvo, Za­vod raspolaže određenom dokumentacijom teme­ljem koje će se pokušati izmijeniti zatečeno zemljišno knjižno stanje'.

     Krajem 2015. godine izvršena je procjena tržišne vri­jednosti. Ukupna tržišna vrijednost objekata domova koji su u vlasništvu (suvlasništvu) HZMO-a je 1,6 milijar­di kuna, a četiri nekretnine za koje se još utvrđuje vla­sništvo procijenjeno je na 122,4 milijuna kuna, ukupno, dakle, 1,74 milijarde kuna.

     Šefovi HZMO-a otvoreno priznaju kako su im se u proteklom razdoblju obraćale jedinice lokalne i područ­ne samouprave sa zahtjevima da se na njih bez naknade prenese vlasništvo nad navedenim nekretninama, što su oni odbijali s obrazloženjem da ne mogu prenijeti vlasništvo bez naknade pa su zato predlagali uspostavu zakupnog odnosa pa čak i kupoprodaju.

Upisalo ih u zemljišne knjige

     Znate li zašto domovi koji obavljaju svoje socijalne usluge izravno vezano uz nekretnine, ne mogu doista i raspolagati tim nekretninama? Eto odgovor HZMO-a. „Člankom 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zako­na o socijalnoj skrbi određeno je da će Vlada Republike Hrvatske ili ministarstvo koje ona ovlasti, prenijeti odlu­kom svoja osnivačka prava nad domovima socijalne skrbi na jedinice i to s 1. siječnjem 2002... Iako su prema članku 78. Zakona o ustanovama domovi umi­rovljenika postali javne ustanove čiji je osnivač Repu­blika Hrvatska, Republika Hrvatska nije postala vlasnik nekretnina u kojima domovi obavljaju djelatnost".

     Dakle, da zbrka bude potpuna, jedinice područne (regionalne) samouprave nisu postale vlasnici tih ne­kretnina, već su postali vlasništvo mirovinskog Zavoda, jer su, navode „u svrhu rješavanja stambenih i socijalno-zdravstvenih potreba umirovljenika, pravni prednici Zavoda, investirali u izgradnju objekata domova umi­rovljenika sredstvima za stambenu izgradnju namije­njenim za zadovoljavanje stambenih potreba korisnika mirovina i invalida rada.

Ironija bez presedana

    I tako je HZMO čudnim putevima hrvatske birokra­cije postao upisan u zemljišne knjige općinskih sudova kao vlasnik svih domova umirovljenika. Kako članak 35. Zakona o vlasništvu propisuje da su Republika      Hrvatska i druge osobe javnog prava, u odnosu na nekretnine u njihovu vlasništvu, dužne postupati kao dobar domaćin i odgovaraju za to, HZMO uporno odbija zahtjeve za pri­jenosom bez naknade svog prava vlasništva na osnivače domova za starije (i nemoćne) osobe. Dakle, gle ironije, skrbe kao dobar vlasnik o svojoj (javnoj) imovini.

A rješenje je tak

Jasna A. Petrović