UVODNA RIJEČ

Nemao pa nemao

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Stara je narodna kletva zloslutnica: „Dabogda imao, pa nemao." Točno je da ona sustigne mno­ge, iako je teško reći što je to„nemao", kad si pret­hodno puno „imao". Gle Vidoševića, čak mu odredili da je sve pošteno zaradio; pogledaj Todorića i njegovu princezu. Možda su najgore prošli Pevec i njegova Viš­nja. Strašna je, ipak, ta kletva, gora od najcrnje noćne more u koju se nekima pretvorio život od potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine, da bi se u još straš- niji usud okrenuo život na tisuće novih beskućnika iz okolice Siska.

     No, što je s onima koji nisu ni imali, pa sada ne­maju ništa? Gdje je granica između imao pa nemao? Banija je ovih dana velika škola vrijednosti, a pouka je jednostavna. Kad pita siromah zašto je siromašan, mudrac mu odgovara da je to zato jer nije naučio da­vati. Bogatstvo Hrvatske su ljudi koji su obilazili kuće po blatnjavima makadamima i putovima i nudili sebe, svoje ruke, svoje srce. I recimo otvoreno, svatko to zna, većina nastradalih su srpske nacionalnosti, siromašni i desetljećima izvan sustava ostavljeni ranjivi ljudi. Nji­ma se nisu gradili putovi, dovodila struja, pa niti voda. U zbitim zemljanim kućercima živjeli su ostavljeni i zaboravljeni, uz ponekog dobrotvora koji bi im ugra­dio solarni panel. Stari ljudi. Uskladišteni u prošlosti, zadovoljni sa svakom dobrotom na koju se namjere.

     Hrvatsko bogatstvo su dobri ljudi svih generacija, volonteri, obični ljudi iz svih krajeva Hrvatske, a hrvat­sko siromaštvo su neke institucije i političari koji su čak i novinare koji su časno odradili svoj posao u ovom uneređenom svijetu pandemije i potresa optužili za destrukciju zbog naziva Banija, a ne Banovina.      Neće­mo spomenuti ime ugledne autorice takve sramotne ocjene, ali ćemo reći da dobra Hrvatska traži dobru vlast. Nećemo uopćavati kako se vlast apsolutno nije snašla, jer mnogi su se pokrenuli koliko su mogli i zna­li. Problem je što ne znaju. Što su neke stvari u sustavu izvrnute, pa su i vrijednosti posustale.      Možda je naj­bolji primjer koliko je sustavno zapostavljana Banija u činjenici da tamo na jednog umirovljenika dolazi 0,93 radnika. Tamo se nije gradilo i razvijalo. Tamo stoga ne vrijedi kletva - dabogda imao, pa nemao, već dabog­da nemao pa nemao.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

NOVI MODEL OBITELJSKE MIROVINE

 

     Jedan od najglasnijih umirovljeničkih zahtjeva već više od desetak godina - uvođenje novog modela obitelj­skih mirovina, ponavljan iz godine u godinu u programi­ma Sindikata umirovljenika Hrvatske, konačno se odmakao od puke retorike.

     Umirovljeničke udruge, Sindikat (SUH) zajedno s Mati­com umirovljenika (MUH), uspjele su nakon dvogodišnjeg inzistiranja, na 15. sjednici Nacionalnog vijeća za umirovlje­nike i starije osobe, održanoj 2. prosinca 2019. godine, is­hoditi zaključak o osnivanju radne skupine za razmatranje mogućnosti uvođenja novog modela obiteljske mirovine.

     Konačno, 13. veljače 2020. godine održan je prvi jednoipolsatni radni sastanak Skupine za utvrđivanje novog mo­dela obiteljske mirovine kojem su nazočili predstavnici/e Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te SUH-a i MUH-a.

     Vladajućima je ponuđen relativno jednostavan model prema kojem bi udovice/i imali/e pravo birati hoće li pre­uzeti dio mirovine partnera/ice, koji bi se povećao s posto­jećih 70 posto na 85 posto, a ponudio bi se i alternativni model zadržavanja vlastite mirovine, na koji bi im se dodala polovicu umnoška godina staža pokojnog/e supruga/e i ak­tualne vrijednosti mirovine (AVM).

     Primjerice, to bi bila vrijednost jedne AVM od 68,45 kuna puta 35 godina staža. To bi iznosilo 2.395,75 kuna a pedeset posto od toga bi bilo 1.198 kuna. Naš prijedlog je da se taj iznos isplaćuje dodatno kao mirovina preminulog/e partnera/ice. Ako je, primjerice, umirovljenica svojim radom od 35 godina stekla prosječnu mirovinu od 2.507 kuna, dodalo bi joj se za 35 godina rada njenog partnera još 1.198 kuna, pa bi imala mirovinu od 3.705 kuna. Riječ je o ženama koje su ipak ostvarile svoju mirovinu pa je stoga inzistiranje SUH-a na rodnom aspektu itekako opravdano.

     Time bi ova solidarna kategorija u mirovinskom susta­vu dobila svoju punu rodnu dimenziju jer bi se uvažavao i priznavao rad žena, a ne brisao jednim potezom prijelaza u obiteljsku mirovinu. Naime, poznato je kako su 94 posto svih obiteljskih umirovljenika/ca žene, a njihova prosječna mirovina iznosi samo 2.053 kune, što je za 454 kune niže od prosječne mirovine. Očito je riječ o teško ugroženoj so­cijalnoj kategoriji o kojoj ni jedna vlada do sada nije vodila računa, pa je tako 219.739 umirovljenica/ka naprosto bilo ostavljeno po strani.

     Na sastanku radne skupine je odlučeno kako će se, na zahtjev umirovljeničkih udruga, sastav proširiti i na pred- stavnike/ce Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i Ministarstva financija, a svakako bi se uključili/e i neki/e znanstvenici/e. Tijekom ožujka Ministar­stvo rada i mirovinskog sustava i HZMO trebali bi izraditi analitičke podloge za nastavak rasprave o predloženom modelu, jer u ovom trenutku u javnosti nije poznat poda­tak koliki je ukupni radni staž oba partnera, dok je znana niska obiteljska mirovina.

     Naime, prema Statističkim informacijama HZMO-a za siječanj proizlazi kako je prosječan staž obiteljskog umi- rovljenika/ce samo 28 godina i 4 mjeseca, dok u stvarnosti, kada se doda i izbrisani stečeni radni staž obiteljskih umi­rovljenica, zbrojeni radni staž može doći i do 50 godina, a onda je i laiku jasno kako je prosječna mirovina od 2.053 kuna doista sramotna.