UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

NIŠTA BEZ REVIZIJE

Lažni branitelji i kako ih otkriti

 

     Prema posljednjim dostupnim po­datcima u Hrvatskoj je bilo ukupno 120.585 korisnika braniteljskih miro­vina svih vrsta koji godišnje potroše blizu 6,5 milijardi proračunskih kuna. Velik je to iznos, koji opterećuje državni proračun i mirovinski fond. Dakako, svaka čast svima koji su branili ovu zemlju, poginuli ili ostali invalidi.      Oni i njihove obitelji zaslužuju pri­mati mirovinu. No, nažalost, sve češće smo svjedoci slučajeva gdje su lažni branitelji oštetili državni proračun i tu je sve jasnija potreba, za što se Sindikat umirovljenika zalaže već godinama, a to je da se obavi hitna revizija svih braniteljskih mirovina. I ne samo njih.

     Varaju svi, od„običnog" čovjeka pa do političara. Tako je poznat prošlogodišnji slučaj lažiranja statusa vojnog invalida od strane dugogodišnjeg gradonačelnika Imotskog iz redova HDZ-a, Ante Đuzela. Njega se tereti da je u rujnu 1999. podnio zahtjev za ostvarivanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida na temelju čak 12 krivotvorenih liječničkih nalaza. U pravo­moćnoj presudi suda se navodi da je tako oštetio državni proračun za 97 tisuća kuna.

Uzmi od države

     Đuzel se branio da je zagubljena dokumentacija, a zanimljivo je i da je za dokazivanje ranjavanja u ratu kao svje­doka pozvao i sadašnjeg ministra obra­ne Krstičevića, no ministar je na suđenju utvrdio da se ne sjeća Đuzelova ranjavanja. Kao vojni invalid Đuzel se našao i na listi Ministarstva branitelja za dodjelu "stam­benih kredita za članove obitelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih branitelja te ratnih vojnih invalida'; no na kraju je sam zatražio micanje s te liste nakon što ga je Nezavisna lista mladih za Imotski i Imotsku krajinu optužila za niz koruptivnih radnji i povlastica koje si je priskrbio kao gradonačelnik.

     Varati znaju i drugi, pa je tako Barbara Hartman, lažna braniteljska udovica, primila čak 1,3 milijuna kuna za smrt davno bivšeg supruga. Prema tužiteljima, Hartman je 1994. godine u križevačkom Uredu za obranu lažno predočila da je nakon razvoda braka 1982. godine nastavila živjeti u izvanbračnoj zajednici s bivšim suprugom, hrvatskim braniteljem Franjom Hartmanom, koji je poginuo u ratu 1991. godine. Temeljem toga, dobila je pravo na njegovu mirovinu.

     U dobivanju mirovine joj je pomogla šefica križevačkog Odjela za branitelje Šte- fica Jagušić. Hartman je nepravomoćno osuđena na godinu dana uvjetnog zatvora, naloženo joj je i da nezakonito stečeni novac vrati, a istom presudom zbog nesavjesnog rada u službi na devet mjeseci uvjetnog zatvora osuđena je i Jagušić.

     Okrivljenice su uložile žalbu, a Župa­nijski sud u Zagrebu je ukinuo presudu i koprivničkom sudu naredio ponovno suđenje, obrazloživši da nije riječ o ka­znenom djelu ratnog profiterstva, pa će se na novom suđenju Hartman suditi za puno blaže kazneno djelo - prijevaru.

Američki poučak

     Najsvježiji primjer prijevare dolazi s područja Dubrovnika. Policija nije navela ime 47-godišnjakinje koja je osumnjiče­na da je nezakonito isposlovala obiteljsku braniteljsku mirovinu za sebe i sina. Tereti ju se za davanje lažnog iskaza, krivotvore­nje isprava i prijevaru. Sumnjiči se da je, s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi za sebe i svog 28-godišnjeg sina, prilikom podnošenja zahtjeva za prizna­vanje prava na obiteljsku invalidninu kao članu obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja, dala lažan iskaz o svom bračnom statusu, čime je dovela u zabludu djelatnike Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigu­ranje i djelatnike Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji koji su joj priznali pravo na obiteljsku invalid­ninu i mirovinu kao sukorisnicima, stoji u policijskom priopćenju.

    Također ju se sumnjiči da je od trenutka podnošenja zahtjeva, odnosno od 2012. godine, kontinuirano dostavljala krivotvo­rene potvrde o redovnom školovanju svog sina u SAD-u. Temeljem svega navedenog, njoj i sinu isplaćen je iznos od 1.147.240 kuna. Osumnjičeni se nalaze u SAD-u te su trenutno nedostupni policiji pa je za njima raspisana potraga.

     Zdravko Boras, ministar unutarnjih poslova Zapadnohercegovačke županije Federacije BiH, osuđen je u na splitskom Općinskom sudu nepravomoćno uvjetnom kaznom od godinu dana zatvora i morat

 

će u roku od šest mjeseci uplatiti u državni proračun 95.491 kunu, za koliko je oštetio Hrvatsku, jer je uzimao ratnu invalidsku mirovinu iz Hrvatske od veljače 2015. do kraja travnja 2016. godine, iako na nju nije imao pravo jer je istodobno bio zaposlen kao ministar u MUP-u Zapadnohercego­vačke županije. On je rekao:„Časni sude, ja sam časnik HV-a i HVO-a, odlikovan zbog zasluga u obrani Hrvatske. Smatram da nisam oštetio državni proračun Hrvatske, to je moja država."

Kao da rat još traje

     Ovakvi primjeri sigurno nisu usamljeni i sporadični, pa stvarni broj lažnih branitelj­skih mirovina može dosegnuti i nekoliko stotina, ako ne i više od tisuću slučajeva. Koja je točna brojka se ne zna, zbog toga i jest potrebno provesti reviziju svih po­stojećih braniteljskih mirovina. Krajnje je vrijeme odvojiti žito od kukolja, jer broj branitelja koji odlaze u mirovinu sve je veći. Tako je samo u proteklih godinu dana njihov broj porastao za 5.109 i taj broj će sve brže rasti. A njihove mirovine također rastu, za RVI su porasle sa 5.535 na 5.783 kuna, za oko 250 kuna. A koliko su vama porasle radničke mirovine?

      „Znate kako su neki postali invali­di, heroji? Tako da su pijani išli pišat' u minsko polje, gdje su ostali bez nogu, a danas dobivaju po 50.000 kn mirovine! To su naši "junaci". Još jednom pozivam sve branitelje, normalne časne ljude, koji nisu ruke zaprljali krađom, da se ograde od horde povampirenih ratnih profitera, potkovanih dobrim mirovinama i hrpom nekretnina, koji misle da su radili državu po svojoj mjeri" - na Facebooku je napi­sao branitelj Dubravko Črnjak. Svaka čast! Branitelji se bude.

Igor Knežević