UVODNA RIJEČ

Pandemijska škola etike

Piše: Jasna A. Petrović

     Čovjekove spoznaje o zdravlju i bolesti nisu jedno­obrazne. Načini na koje se zdravlje i bolest shva­ćaju izravno su povezani sa stanjem i odnosima u društvu, odnosno ponašanjem osobe i skupine. To se itekako ovih dana vidi diljem svijeta u vezi koronavirusa, jer se odjednom, preko noći, u uvjetima karantene, na­stoje pronaći oblici društvenog života koji unapređuju zdravlje i sprečavaju nastanak bolesti. Tipično pitanje kojim se sociološka istraživanja zdravlja i bolesti bave jest višestruko - kako stil života, spol, dob, rasa, druš- tveno-ekonomske, socio-kulturne i druge razlike među ljudima utječu na kvalitetu zdravlja te na pojavu bolesti i njezin ishod? Može li se odgovoriti na takav način kad je i koronavirus u pitanju?

     Hoće li oboljeti bogatiji ili siromašniji, stariji ili mlađi, pripadnici žute ili bijele rase, stanovnici urbanih ili ruralnih područja? Iako sociolozi i politolozi šute, neke se naznake ipak prepoznaju, i uz opći manjak relevantnih statističkih podataka. Poznato je kako je vjerojatnije da će oboljeti odrasli, a ne djeca, da će smrtni ishod biti vjerojatniji kod starijih od 60 godina ili kod osoba s kroničnim bolestima i smanjenim imunitetom. Da li to znači da su siromašni izloženiji zarazi? Nema točnog odgovora, jer upravo oni koji poslom ili imetkom imaju dostupna putovanja diljem svijeta, zapravo su ugroženiji, jer su dolazili u kontakt s oboljelima drugih zemalja i prenosili opasnost zaraze. Time se relativizira i novac.

     No, sigurno je da koronavirus donosi brojna etička pitanja u fokus javnosti, da testira humanost i kriteri­je društveno prihvaćenog moralnog ponašanja. Ovo je bolest koja svijetu nameće propitkivanje vlastite moralnosti, ali ne dovodi, barem ne za sada, u pitanje njegov opstanak. Talijanski proglas za karantenu sadrži, primjerice vrlo bitne aspekte poželjnog ili prihvatljivog ponašanja. Preporuča se na razini lokalne zajednice za­dužiti volontere da obilaze starije susjede i odlaze im u kupovinu ili nabavku lijekova. Ali se ne dopušta da mladi odlaze na ručak ili večeru kod roditelja, jer to se smatra nepotrebnom aktivnošću u javnosti. Zagovara se pravo na odvođenje pasa u šetnju radi obavljanja nužde, no frizerski saloni ne ulaze u nužno potrebne radnje koje trebaju biti otvorene. Oštro se osuđuje svakoga kome nije prioritet ne zaraziti drugoga.

     Da, sada se propitkuje moral društva i njegove vri­jednosti. Hoće li se najugroženijima osigurati dovoljno respiratora u bolnicama ili onih transportnih? Ili će se, kao što već svjedoče neki liječnici iz najugroženijih zemalja, morati birati mlađe i sposobnije za preživlja­vanje? Hoće li stariji zaraženi koronavirusom postati prve izvjesne žrtve osobnih prosudbi ili čak pogrešnih politika vlada koje nisu na vrijeme reagirale s mjerama sprječavanja bolesti? Sociološka istraživanja zdravlja i bolesti proučavaju društvene činitelje koji mogu iza­zvati razne bolesti i nepovoljno utjecati na njihov razvoj i ishod. Hrvatska ima 500 respiratora i 300 prijenosnih. Hoće li ih biti dovoljno i za stare?

     Virusi nemaju pasoše, ne obaziru se na gra­nice, ne razumiju nacionalističku retoriku, ali oni će lakše doprijeti u društva u kojima dominiraju konflikti, diferencijacija, marginalizacija dijela društva. Virusi govore transnacionalno i možda u tome ujedinjuju, možda su oni ispit savjesti za čovječanstvo. Za Hrvatsku svakako jesu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

CENZUS ZA BESPLATNO DOPUNSKO

Izmjene zakona kreću u hitnu proceduru

 

     U dogovoru premijera Plenkovića sa Sindikatom i Maticom umirov­ljenika, nakon 16 godina cenzus za besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje bi se trebao konačno povisi­ti, i to za samca sa 1.939 kuna na 2.000 kuna, a za člana domaćinstva sa 1.516 kuna na 1.565,23 kune. To je daleko manje nego što je iznosio početni pri­jedlog SUH-a, tj. da se cenzus podigne na razinu hrvatske linije siromaštva koja u ovoj godini iznosi 2.485 kuna.

     Međutim, najvažniji element po­stignutog dogovora jest da će se novi cenzus povisivati svake godine u studenom i to u iznosu koji odgovara porastu mirovina temeljem dva uskla­đivanja u toj godini. Što to znači? Kako je unatrag godine dana oko 10.000 umirovljenika zbog usklađivanja miro­vina „preskočilo" cenzus za koju kunu, to su morali započeti plaćati 70 kuna dopunsko. Dakle, simbolična zadnja povišica mirovina od šezdeset kuna za njih je zapravo značila još manje novca u novčaniku.

     Stoga je SUH nakon tri prosvjedna okupljanja pred Vladom krajem 2019. godine, udružio snage s Maticom i započela su lobiranja. Već je tada bilo jasno da Sabor neće prihvatiti inicijati­vu Hrvatske stranke umirovljenika da se cenzus poveća na 2.340 kuna mje­sečno za samca, a za što su prikupili i 52.000 potpisa podrške građana. Za­koni predloženi od strane opozicijskih stranaka se u pravilu ne prihvaćaju, pa je tako završio i ovaj HSU-ov prijedlog. Obespravljeni umirovljenici nisu mogli čekati nove izbore i politike.

     Stoga, nakon razgovora s Kazimi­rom Vardom iz Stranke MB365, došlo je do prvog razgovora s ministrom fi­nancija Zdravkom Marićem, a onda i s premijerom. Kompromisno rješenje je postignuto: povećanjem od 3,05 posto vraća se besplatno dopunsko osigura­nje za oko deset tisuća onih koji su ga izgubili unatrag godine dana, no još je važnije da više nitko neće izgubiti do­punsko zbog usklađivanja mirovina.

     Na sjednici Vlade 11. prosinca 2019. premijer Andrej Plenković je najavio kako je pitanje cenzusa za besplat­no dopunsko zdravstveno osiguranje pred rješavanjem i to u dogovoru s dvi­je umirovljeničke udruge.

     Iako je načelno sve dogovoreno, izmjene Zakona o zdravstvenom osi­guranju i Zakona o mirovinskom osi­guranje tijekom prosinca i siječnja išle su po uobičajeno sporoj proceduri pa je nekoliko tisuća umirovljenika koji če­kaju da im se vrati pravo na besplatno dopunsko zdravstveno bili u nedoumi­ci što činiti. Proteklih tjedana javljali su se brojni umirovljenici koji nisu zapo­čeli plaćati svoje police, jer čekaju da se cenzus povisi kako bi imali besplatno dopunsko, a zbog čega strahuju otići kod liječnika, što može biti kobno po njih.

     No, ne trebaju brinuti, jer je Vlada odlučila potrebne izmjene Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osigura­nju staviti u hitnu saborsku procedu­ru već u veljači. Izmjenama se buduća procedura povećavanja prihodovnog cenzusa olakšava, kako se ne bi moralo opet čekati petnaestak godina na iz­mjene zakona.

     Prema podacima SUH-a, u posljed­njih sedam godina broj korisnika polica dopunskog osiguranja na teret države smanjio se za više od 200 tisuća, odno­sno sa 944 tisuće na oko 743 tisuće. To pravo sada ima oko 163 tisuće umirov­ljenika, ali sa svakim simboličnim pove­ćanjem mirovina njihov broj se smanji­vao. Sada bi konačno tome trebao doći kraj. Naime, niti najnovije usklađivanje mirovina u ožujku 2020. neće više do­vesti do ispadanja iz sustava besplat­nog dopunskog zdravstvenog osigura­nja, već će se pričekati kraj godine i po­dizanje novog prihodovnog cenzusa. Tako su predstavnicima Sindikata i Ma­tice umirovljenika predstavili zakon­ske izmjene u Ministarstvu zdravstva. U svemu tome jedino je nezadovoljan HSU, kao da je mogao postići više?! K tome, oni nisu niti tražili automatsko usklađivanje novog prihodovnog cen­zusa, što su udruge postigle.

     Inače, problem cenzusa za dopunsko zdravstveno aktualizirao se u posljednje dvije godine, kada je zabilježen veći rast mirovina kroz usklađivanje nego ranije pa su brojni umirovljenici upozorili da su zbog nekoliko desetaka kuna veće mirovine prekoračili cenzus i dobili novi mjesečni trošak od 70 kuna za policu.

     Treba istaknuti kako podizanje cen­zusa na 2.000 kuna te na oko 1.565,23 kuna po članu obitelji će ispraviti ne­pravdu samo prema onima koji su nedavno ostali bez besplatnog do­punskog, odnosno lanjskim rujanskim usklađivanjem, dok je na desetke tisu­ća onih koji su to pravo već prije izgu­bili. Zato će se Sindikat umirovljenika Hrvatske i dalje zalagati da cenzus za dopunsko bude hrvatska linija siro­maštva, koja je u 2019. iznosila 2.485 kuna, a čiju visinu svakoga rujna utvr­đuje Državni zavod za statistiku.

Igor Knežević