UVODNA RIJEČ

Mijenjam bocu za staž

Piše: Jasna A. Petrović

     Znate li koliko plastičnih boca vrijedi jedna godina mirovinskog staža hrvatskog umirovljenika? Sitnicu od 167 boca. Prosječna je mirovina u prosincu 2020. godine iznosila 2.566,56 kuna, a cijena jedne povratne plastične bočice je pola kune. Kad tu„sarmu" podijelite s prosječnih 30 godina i 9 mjeseci staža koliko je za tu mirovinu odradio prosječni hrvatski umirovljenik, dobijete točno 83,5 kuna po godini radnog staža. A onda to podijelite s pola kune po bočici, i eto onog famoznog broja od 167 boca. Ako ste bili nesretnoga usuda, pa ste imali nižu plaću od prosjeka, onda vam se priznala samo najniža mirovina, pa vam godina staža iznosi samo 69,42 kune ili bijednih 139 bočica.

     Sada bi neki pametnjaković rekao kako je onda bolje cijeli život skupljati boce po kantama za smeće i kontejnerima, nego odraditi više od tri desetljeća, pa onda i ovako i onako - skupljati boce za preživljavanje. Tako je to u zemlji u kojoj 61 posto svih umirovljenika imaju mirovine niže od hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna.

     Dok se umirovljenici iz većine europskih zemalja raduju umirovljenju, u Domovini je to trenutak za pa­niku. S razlogom. Europska je zamjenska neto stopa mirovine 2018. iznosila 52 posto. Naime, toliki je udjel od svoje vlastite zadnje plaće prosječni umirovljenik dobio s prvom mirovinom. Međutim, u Hrvatskoj je taj iznos bio samo 39,1 posto, daleko manje od 70,9 posto u Bugarskoj ili 56,1 posto u Mađarskoj, ili pak 79,5 po­sto u Italiji i 76,5 posto u Austriji. Tamo samo sklizneš u mirovinu i malo presložiš prioritete, dok u      Hrvatskoj tim danom za većinu počinje borba za goli opstanak. Tako je bilo 2018., a sada početkom 2021. je taj udjel prosječne neto mirovine u prosječnoj neto plaći pao na samo 37,4 posto. I dalje pada, jer će i najnovijim uskla­đivanjem mirovina od oko nula posto, realna vrijednost mirovina nastaviti opadati. S pandemijom utoliko više i brže, strmoglavo prema dnu.

     I dok za svjetske bogatune znamo koliko su se omastili u godini pandemije, jer njihovo je bogatstvo poraslo za 27,5 posto, u Hrvatskoj se ti podaci skrivaju od javnosti. A kako i ne bi kad se sve politike, a posebno porezne, vode u korist bogatih da budu još bogatiji, a socijalne razlike bujaju daleko od oka, daleko od srca. Shvaćanje da su siromašni i bogati jednaki pred smrću počiva na zabludi. Siromašni i bogati nisu jednaki pred smrću, nego tek nakon smrti. Amen.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

    

NAĐI SVOJ RAZLOG ZA ŽIVLJENJE

Otkrivena tajna uspješnog starenja

 

     Stari ljudi gube pamćenje, sluh, apetit i štošta drugo. Da li se svi ovi gubici moraju obavezno dogoditi? Da li biti star istovremeno znači i biti senilan? Da li se proces starenja može kontrolirati, usporavati ili čak zaustaviti? Da li je očekivana duljina života genetski odlučena ili može biti produžena i iznad 110 godina?    Znanstvena disciplina koja proučava proces starenja - gerontologija - pokušava odgo­voriti na ta pitanja. Starenje je danas predmet intenzivnog istraživanja u mnogim velikim znanstvenim centrima, gdje istraživači lome pretpostavke i otkrivaju iznenađujuće mo­gućnosti.

     Tako, na primjer, danas znamo da senilnost nije rezultat normalnog starenja, nego rezultat bolesti. Prema sadaš­njem znanju, 85 posto ljudi starijih od 65 godina prolazi kroz relativno blage promjene u koje su uključeni: uspore­nje reakcija, određena oštećenja u pamćenju nedavnih do­gađaja, otežano učenje itd. Međutim, vjerojatno samo oko 15 posto starijih je zahvaćeno određenim stupnjem senilne demencije, što znači ozbiljan gubitak pamćenja, dezorijen­tacije u vremenu i prostoru ili čak neprepoznavanje prija­telja i rođaka.

Kemija iza senilnosti

     Senilna demencija može obuhvatiti i Alzheimerovu bolest, moždanu aterosklerozu i druga različita oboljenja. Utvrđeno je da ljudima koji boluju od Alzheimerove bolesti nedostaje i 90 posto jednog enzima potrebnog za sintezu acetilholina, inače potrebnog za održavanje normalnog pamćenja. Znanstvenici tragaju za supstancom koja bi u organizmu mogla nadomjestiti manjak tog enzima ili ace­tilholina.

     Kada je u pitanju tjelesna težina i dužina života, u Ame­ričkom gerontološkom istraživačkom centru su došli do zaključka da neznatno povećanje tjelesne težine iznad ide­alne ne povećava ukupnu smrtnost među starijim ljudima. To je nešto što se donekle razlikuje od naših dosadašnjih shvaćanja iz tog područja. U istom centru obavljeno je i niz studija kojima je bio cilj utvrditi efekte fizičkih vježbi (npr. laganog, programiranog trčanja, jogginga i drugih tjelo­vježbi).

     Prije se smatralo da se briga prema starijim osobama izražava time da im se osigura što više mirovanja, život bez zamora i napora. Danas znamo da umjerena tjelovježba može znatno usporiti proces starenja. Danas se uvodi re- kreativno trčkaranje i u domove za starije osobe. Stručnjaci običavaju kazati da će dobra fizička spremnost osigurati "više godina vašem životu i više života vašim godinama". Umjereni, lagani jogging kod starijih i starih ljudi pobolj­šava pamćenje, jača pažnju, sposobnost koncentracije, po­većava njihov interes za život sredine, a time oni postaju i uravnoteženiji.

Život bez stresa ne postoji

     Svakako da mentalni faktori, naročito sposobnost pre­vladavanja stresa, imaju učinka na dužinu života. Međutim, valja imati na umu da, prvo, život bez stresa praktički nije moguć, a drugo, stres ne znači uvijek nešto opasno i nez­dravo. Uslijed stresa oboljet će čovjek samo ako je stres po­vezan s osjećajem neugode (iscrpljenost, briga, prisila, jad). Gubitak "normalnog stresa" može također imati za poslje­dicu bolest. Primjerice, umirovljenik, ubrzo nakon odlaska u mirovinu, pretrpi srčani infarkt. Najveći je stres - nerad.

     Znanstveni direktor jednog američkog nacionalnog in­stituta za proučavanje starenja kaže: "Uvjeren sam da imati razloga za življenje je vjerojatno najvažniji pratilac uspješ­nog starenja". On je s tim vjerojatno sve kazao.

dr. Ivo Belan