UVODNA RIJEČ
Tečaj za Predsjednika
Piše: Jasna A. Petrović
„Sramota je biti bogat i čašćen u državi u kojoj vlada kaos, kao što je sramota biti siromašan i otuđen u državi u kojoj dominira put morala." Naravno, kineski filozof Konfucije iz šestog stoljeća prije Krista nije pritom mislio na Hrvatsku, već je prenosio stara znanja i vrijednosti, no njegove riječi i danas imaju težinu presude.
Na vrhu države je državnik i on bi trebao biti glas i usmjeritelj naroda. No, ima jedna pretpostavka, a to je da poznaš svoj narod. Mile Mrvalj, bivši beskućnik u povodu Svjetskog dana beskućnika ispričao je kako je ujutro toga dana vidio Predsjednika Republike kako se vozi u limuzini zatamnjenih stakala i okružen policijskim automobilima s rotacijskim svjetlima.
Da, Predsjednik je baš tih dana ponosno izjavio kako se "u Hrvatskoj, srećom, nigdje ne gladuje. Dapače, previše se jede. Čak ima ostataka i viškova". Mrvalj je rekao kako je to isto jutro susreo najmanje dvadesetak gladnih siromaha koji kopaju po kantama za smeće i kontejnerima. I koje nitko nije pozvao da pojedu oboritu ribu kod šefa Janafa, kako se ne bi bacila?! Pojeo ju je Predsjednik.
Ako laže Mrvalj, ne laže Državni zavod za statistiku koji je upravo objavio najnovije podatke kako je posljednjih godina stopa rizika od siromaštva stanovništva u neprekidnom blagom padu. Baš lijepo. To se, međutim, ne odnosi na starije od 65 godina. Njih 30,1 posto je siromašnih, od čega su velika većina žene. Siromaštvo starijih je, k tome, u neprekidnom rastu od 2016. godine do danas.
Zar treba Predsjedniku održati tečaj kako Hrvatska očito ne voli svoje stare, jer joj prosječni umirovljenik vrijedi samo 38 posto radnika (toliko je, naime, udjel prosječne mirovine u prosječnoj plaći)? Treba li mu ponoviti da je čak 61 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva od 2.710 kuna? Ili mu viknuti na uho da točno 50 posto umirovljenika prima manje od 2.327 kuna, dok je prosjek za srpanj 2.525 kuna?
Ako Predsjednik Republike ne vidi kroz zatamnjena stakla ili mu rotirke kvare pogled na kante za smeće, mogao bi barem čitati statistike svoje zemlje. I prepoznati tko su siromašni te barem pretpostaviti da su siromašni obično i gladni.
No, sigurno je jedno, za kraj ovog tečaja: nije sramota biti siromašan i otuđen u državi u kojoj ne dominira put morala, u kojoj oni koji su odradili i po 40 godina radnog staža nemaju dovoljno za režije i hranu. Nije sramota biti gladan, ali je sramota ne vidjeti gladne i kad se o njih spotičeš.
Web stranice naših podružnica
NAĐI SVOJ RAZLOG ZA ŽIVLJENJE
Otkrivena tajna uspješnog starenja
Stari ljudi gube pamćenje, sluh, apetit i štošta drugo. Da li se svi ovi gubici moraju obavezno dogoditi? Da li biti star istovremeno znači i biti senilan? Da li se proces starenja može kontrolirati, usporavati ili čak zaustaviti? Da li je očekivana duljina života genetski odlučena ili može biti produžena i iznad 110 godina? Znanstvena disciplina koja proučava proces starenja - gerontologija - pokušava odgovoriti na ta pitanja. Starenje je danas predmet intenzivnog istraživanja u mnogim velikim znanstvenim centrima, gdje istraživači lome pretpostavke i otkrivaju iznenađujuće mogućnosti.
Tako, na primjer, danas znamo da senilnost nije rezultat normalnog starenja, nego rezultat bolesti. Prema sadašnjem znanju, 85 posto ljudi starijih od 65 godina prolazi kroz relativno blage promjene u koje su uključeni: usporenje reakcija, određena oštećenja u pamćenju nedavnih događaja, otežano učenje itd. Međutim, vjerojatno samo oko 15 posto starijih je zahvaćeno određenim stupnjem senilne demencije, što znači ozbiljan gubitak pamćenja, dezorijentacije u vremenu i prostoru ili čak neprepoznavanje prijatelja i rođaka.
Kemija iza senilnosti
Senilna demencija može obuhvatiti i Alzheimerovu bolest, moždanu aterosklerozu i druga različita oboljenja. Utvrđeno je da ljudima koji boluju od Alzheimerove bolesti nedostaje i 90 posto jednog enzima potrebnog za sintezu acetilholina, inače potrebnog za održavanje normalnog pamćenja. Znanstvenici tragaju za supstancom koja bi u organizmu mogla nadomjestiti manjak tog enzima ili acetilholina.
Kada je u pitanju tjelesna težina i dužina života, u Američkom gerontološkom istraživačkom centru su došli do zaključka da neznatno povećanje tjelesne težine iznad idealne ne povećava ukupnu smrtnost među starijim ljudima. To je nešto što se donekle razlikuje od naših dosadašnjih shvaćanja iz tog područja. U istom centru obavljeno je i niz studija kojima je bio cilj utvrditi efekte fizičkih vježbi (npr. laganog, programiranog trčanja, jogginga i drugih tjelovježbi).
Prije se smatralo da se briga prema starijim osobama izražava time da im se osigura što više mirovanja, život bez zamora i napora. Danas znamo da umjerena tjelovježba može znatno usporiti proces starenja. Danas se uvodi re- kreativno trčkaranje i u domove za starije osobe. Stručnjaci običavaju kazati da će dobra fizička spremnost osigurati "više godina vašem životu i više života vašim godinama". Umjereni, lagani jogging kod starijih i starih ljudi poboljšava pamćenje, jača pažnju, sposobnost koncentracije, povećava njihov interes za život sredine, a time oni postaju i uravnoteženiji.
Život bez stresa ne postoji
Svakako da mentalni faktori, naročito sposobnost prevladavanja stresa, imaju učinka na dužinu života. Međutim, valja imati na umu da, prvo, život bez stresa praktički nije moguć, a drugo, stres ne znači uvijek nešto opasno i nezdravo. Uslijed stresa oboljet će čovjek samo ako je stres povezan s osjećajem neugode (iscrpljenost, briga, prisila, jad). Gubitak "normalnog stresa" može također imati za posljedicu bolest. Primjerice, umirovljenik, ubrzo nakon odlaska u mirovinu, pretrpi srčani infarkt. Najveći je stres - nerad.
Znanstveni direktor jednog američkog nacionalnog instituta za proučavanje starenja kaže: "Uvjeren sam da imati razloga za življenje je vjerojatno najvažniji pratilac uspješnog starenja". On je s tim vjerojatno sve kazao.
dr. Ivo Belan