UVODNA RIJEČ

Zemlja promatrača

Piše: Jasna A. Petrović

     Već godinama Sindikat umirovljenika Hrvatske ad­ministrira tematsku Facebook stranicu Pokret protiv siromaštva starijih osoba. Tamo dnevno „razgovara­mo" sa stotinama umirovljenika o različitim temama ve­zanima uz starije osobe. Tisuće komentara tjedno u vezi zanemarivanja starih, domova umirovljenika, prijevarama s ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju...

     Svi oni prolaze mukotrpni put od informacije, preko osvješćivanja, do uloge promatrača. Isprva, pričaju poput lutaka koje naši unutarnji valovi i vanjska zbivanja vrte u svojim filmovima u kojima ne osjećamo sebe i ne živimo iz sebe. Tako smo toliko poistovjećeni s onim što se doga­đa unutar i oko nas, da gubimo svaki tračak i iskru onoga tko mi uistinu jesmo, istovremeno misleći da smo ono što iskušavamo u i oko sebe. U tom virtualnom svijetu teško je prepoznati moć promatrača, ulogu svjedoka svoga vre­mena te katapultirati sebe iz svojevrsne hipnoze koja nas je kolektivno obuzela i postati promatrači koji imaju od­mak od samih sebe.

     Eto primjera s nacionalnom naknadom za starije od 65 godina. Nezgrapna politička odluka nazvati to u po­četku nacionalnom mirovinom, donijela je brojne šumo­ve u eteru. Ako je mirovina, onda kako mirovinu mogu dobiti oni koji nisu radili i plaćali doprinose. Ako je miro­vina, onda ide iz mirovinskog fonda, onda je to krađa u ime neradnika. U toj priči soli dodaje i jedina parlamen­tarna umirovljenička stranka koja tvrdi kako treba uvesti imovinski cenzus, jer će u protivnome baš tih 800 kuna po siromahu, uglavnom ženi, dobiti bogataši s vilama i bazenima.

     I gle, kad im kažete da to nije mirovina, već socijalna potpora kakva postoji u više od stotinu zemalja u svije­tu, da ide iz državnog budžeta, a ne iz mirovinskog fonda, onda kažu da lažete i pogodujete vladajućima. Kao da su zaboravili od vlastitog siromaštva i poniženosti prepozna­ti još veće siromahe. Kao da ih obuzima opsesija i jal vlasti­tom nemoći. Ne postavljaju pitanje iz rakursa promatrača: nije problem što će netko potrebit dobiti pomoć koja mu može omogućiti da barem plaća struju, već je problem što oni sami imaju mizerne mirovine. Tako stvarnost pli­va u očaju samopercepcije vlastite bijede pa pogubljeni u mislima i emocijama, robotiziramo svoje reakcije, koje nas mahom drže u zoni destruktivnog raspoloženja i ma­lodušnosti. Tako sve postaje negativno i zlonamjerno, nepravedno i zamućeno, dok nezadovoljstvo buja do raz­mjera gubitka konstruktivne stvarnosti.

     Među hipnotiziranosti očajem većina komentira kako su za svoje sitne mirovine radili „bez veze", a, primjerice, Slavonac Dragan Džoić kaže: „Ma to je samo za uhljebe. Opet će dobit oni što imaju i previše, a stvarni ljudi koji ne­maju neće ni dobiti." I onda se na stotinu njih pojavi rari- tetni komentar Riječanke Nevenke Licul koja kratko kaže: „Groznih li komentara. Nije problem 800 kn za siromahe, već visina penzije. Pa tako napišite." Tko je to dotakao dno, a tko je učinio promatrački odmak i prepoznao problem? Tko je shvatio da dati siromašnima, ne znači oduzeti oni­ma malo manje siromašnima? Tko je prepoznao da ma­njak promatračkog rakursa rađa jal i još veći očaj i fikciju opće izloženosti ugrozi?

     Zaustavite se i recite možete li promijeniti lošu stvar­nost ako ju gledate samo crnim bojama. Neće li se i željela stvarnost pokazati kao crna i zamračena, a vi ćete izgubiti potencijal za utjecaj na promjene. Razmislite.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

EUROPSKI PROJEKT

I Split i Rijeka oštro o nejednakostima

 

     U sklopu EU projekta„ Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovine" u Splitu su 19. i 20. studenog 2019. i u Rijeci 12. i 13. prosinca 2019. održane dvodnevne radionice Ravnopravnost za sve. Radionice, na kojoj je bilo oko 40 su- dionica/ka, su održale Anamarija Tkalčec iz CESI-ja, Jasna Petrović i Igor Knežević iz Sindikata umirovljenika Hrvatske, Hildegard van Hove iz Instituta za ravnoprav­nost žena i muškaraca (Belgija) te Sanda Brumen iz ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

     Na radionicama se raspravljalo o problemu rodnog jaza u plaćama i mi­rovinama, pitanju roda i spola, utjecaju obrazovanja na problem nejednakih plaća te važnosti usklađivanja obiteljskog i pro­fesionalnog života u svrhu postizanja rav­nopravnosti u svijetu rada i mirovinskog sustava. Drugog dana radionica sudionici su podijeljeni u grupe u kojima su anali­zirali probleme rodnog jaza u plaćama i mirovinama te donosili prijedloge kako bi se poboljšala situacija žena.

     Grupe koje su se bavile problemom rodnog jaza u mirovinama zaključile su kako kod žena vlada veća nezaposlenost, imaju niža primanja i nešto kraći radni vijek. Također, žene starije od 50 godina se teže zapošljavaju te sve to kasnije utječe na niže mirovine. Kao pozitivna istaknuta je mjera da se svim novoumirovljenim že­nama od 1. siječnja 2019. godine za svako rođeno ili posvojeno dijete dodaje šest mjeseci radnog staža, što u prosjeku podi­že mirovine za oko dva posto po djetetu, čime se smanjuje rodni jaz u mirovinama.

     Također, kao pozitivna istaknuta je i opcija da novoumirovljene/i mogu birati hoće li primati mirovinu samo iz prvog ili iz prvog i drugog mirovinskog stupa čime su brojne umirovljenice mogle izabrati financijski povoljniju mirovinu i smanjiti svoje siromaštvo. Sudionice/i su zaklju- čili/e kako bi žene trebale imati sigurnije ugovore o radu (na neodređeno), zatim bi se morao uspostaviti pravedniji sustav usklađivanja mirovina kojim bi se u pu­nom iznosu pratio rast troškova života i rast prosječne plaće te kao mjera protiv siromaštva žena bi se trebala uvesti za­jamčena minimalna mirovina.

     Također, zaključeno je da bi poslodav­ci trebali dobiti olakšice kada zaposle žene starije od 50 godina, zatim da bi država trebala osigurati punu plaću zaposlenima koji skrbe za djecu ili starije članove obite­lji. Smanjenju siromaštva i rodnog jaza u mirovinama pridonio bi i pravedniji sustav dobivanja obiteljske mirovine, odnosno da umjesto 70 posto od pokojnikove mi­rovine, žene mogu zadržati svoju mirovi­nu i dobiti još 20 do 50 posto mirovine od pokojnog partnera.