UVODNA RIJEČ

Daj glas za svoj spas

     Koji potencijalni Predsjednik Republike Hrvatske voli umirov­ljenike? Pođimo redom, od aktualne predsjednice. Znamo da je na Silvestrovo 2018. godine donijela košaru slatkiša, pića, kave i tortu u zagrebački Dom za starije Sveta Ana, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom i pitanjem zašto su mirovine tako male. Odgovor "nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle".

Znamo da je u povodu Međunarodnog dana starijih osoba najavljena sudjelovati na Gerontološkom tulumu u Zagrebu, gdje ju je čekalo više stotina umirovljenika, ali je nakon dvadesetak minuta objavljeno kako ne stigne doći. Ima važnija posla. Zato je, da se oduži, 18. listopada organizirala Dan otvorenih vrata na Pantovčaku na temu „Za dostojanstvenu i sretnu treću dob", pa je tamo primala darove od raznih udruga, koje su joj i pjevale i plesale. Predstavnici gradske organizacije SUH-a su se odazvali i uručili joj informaciju o položaju umirovljenika u običnoj žutoj koverti. Slikala se s njima.

     Na jednoj konferenciji pod nazivom „Hrvatska kakvu treba­mo" Predsjednica je upitala okupljene može li itko živjeti s mini­malnom plaćom od 3.000 kuna, jer da je to premalo. Ali nije spo­menula činjenicu da 800 tisuća umirovljenika koji imaju manju mirovinu od spomenutog minimalca doista jedva preživljavaju kopajući po kontejnerima i kantama za smeće. Oni nisu „tko", oni su „nitko".

     Nedavno je zborila odlučno: "Naši ljudi ne traže socijalnu po­moć, nego dobro plaćeno i dostojanstveno radno mjesto i više od 3.000 kuna plaće", ali nije rekla da dostojanstvenu starost zaslužu­ju i umirovljenici.

     Eto poučka o dostojanstvu. Predsjednica Grabar-Kitarović ka­zala je kako svatko od nas starenje doživljava osobno, kao proces razvoja u kojemu se mijenjamo i proživljavamo nova iskustva, no kako se i dalje želimo radovati životu, bez obzira na godine. Rekla je da osjetila koliko veselja i iskrene životne radosti postoji među ljudima koje iskustvo života upozorava kako treba pamtiti samo sretne dane.

     Predsjednice, u kojem to ružičastom svijetu živite? Ili Vam je pala Željezna zavjesa pred oči pa ne vidite stvarnost?

Pa onda spomenimo Miroslava Škoru koji umirovljenike do sada nije spomenuo, iako se i njemu približavaju sijede godine. Ili još gore, kandidata Mislava Kolakušića, koji je samo opleo braniteljske mirovine i katastrofično rekao kako mirovinski sustav u Hrvatskoj ne postoji, da nema novca za mirovine. Niti je razumio mirovinski sustav, niti je spomenuo čovjeka.

     U listopadu je Milanović objavio kako ima radosnu vijest, jer će saborski zastupnici ostati bez povlaštenih mirovina. I od toga će valjda bolje živjeti siromašni umirovljenici?

     Spomenuo je ipak da su mirovine male„i tu će Vlada, koja god bila, morati više dati". „Umirovljenici su naši građani, svaki od njih zaslužuje dostojnu mirovinu za život i to nema veze s ideologi­jom. A svatko tko je na vlasti mora znati da je na vlasti i radi tih ljudi", zaključio je zagovornik„normalne Hrvatske".

Pa vi sada birajte kome ćete dati svoj glas. Za svoj spas.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

   

PROBLEMI RODNOG JAZA

Radionicom do rodne osviještenosti

    U sklopu EU projekta„Jednaka prava - jednake plaće - jednake mirovi­ne" u Zagrebu je 14. i 15. listopada 2019. održana prva u nizu dvodnevnih radionica RAVNOPRAVNOST ZA SVE! Ra­dionicu je organizirala     Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u suradnji sa CESI - Centrom za edukaciju, savjetova­nje i istraživanje, s ciljem da se podigne svijest o društvenom problemu jaza u plaćama i mirovinama između muška­raca i žena, odnosno da se spriječi rizik siromaštva za žene u Hrvatskoj. Na ra­dionici je sudjelovalo oko 70 osoba, od učenika/ca srednjih škola, predstavnika/ ca ministarstava i privatnih banaka pa sve do umirovljenika/ca.

     Anamarija Tkalčec iz CESI-ja je u uvodnom govoru kazala kako su žene svugdje u svijetu pa tako i u Hrvatskoj manje plaćene od muškaraca, što za posljedicu ima i stvaranje rodnog jaza u mirovinama. Istaknula je i kako je pala vrijednost nekoć tradicionalno muških zanimanja, poput učitelja i liječnika, kada su žene počele preuzimati te poslo­ve, što je samo dokaz neravnopravnosti koja vlada između muškaraca i žena.

Koga briga za razlike

     Pravu sliku rodnog jaza u mirovina­ma u Hrvatskoj i Europi prikazala je u svom izlaganju predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna Petrović. Iznijela je pomalo nestvaran podatak da se o rodnom jazu u mirovinama počelo govoriti tek 2011. godine. Godinu nakon toga Njemačka je po prvi put u Europi promovirala model mjerenja tog jaza od strane Federalnog ministarstva za obi­teljske poslove, starije građane i mlade. Rodni jaz u mirovinama EU po prvi put je prezentiran izvještajem Europske ko­misije tek 2013. godine!

     Što se tiče Hrvatske, rodni jaz u mi­rovinama za one starije od 65 godina iznosi 24,9 posto, te su od postkomunističkih zemalja gore samo Rumunj­ska i Bugarska. Petrović je kazala kako je rodni jaz u mirovinama akumulacija svih oblika diskriminacije žena tijekom njihovog života, od nižih plaća, niskih stopa radne aktivnosti na formalnom   tržištu rada, isprekidane radne karijere zbog odlaska na porodiljni i skrbi o djeci te o starijim i nemoćnim članovima obi­telji, neplaćenom radu, nesigurnim obli­cima rada (ugovor na određeno).

Kakav mirovinski sustav za žene?

     Predsjednica Sindikata umirovljenika kazala je kako žene trebaju zagovarati javni mirovinski sustav, jer privatni miro­vinski stupovi osiromašuju žene. Mirovin­skim reformom u Hrvatskoj 2019. godine omogućeno je da novi/e umirovljenici/e mogu birati hoće li primati mirovinu samo iz prvog, javnog stupa, ili iz prvog i drugog (privatnog) te je 60 posto novih umirovljenika/ca odlučilo primati isklju­čivo iz prvog, a 87 posto njih su upravo žene, što ide u prilog tezi da je javni miro­vinski sustav najbolja opcija za žene.

     Također, žene čine većinu korisnika/ ca najnižih mirovina, primjerice njihov udio u mirovinama do 1.000 kuna iznosi 76,23 posto. Zbog toga, istaknula je Pe­trović, što će biti veće minimalne plaće i minimalne mirovine, time će se najefi­kasnije sprječavati žensko siromaštvo, a rodni jaz bivati manji. Kao pozitivna mjera mirovinske reforme istaknuto je dobivanje za svako dijete dodatnih šest mjeseci radnog staža svim novim umi- rovljenicama, što povisuje mirovine za oko dva posto po djetetu, čime se blago smanjuje rodni jaz u mirovinama.

     Petrović je istaknula i pozitivan pri­mjer kada se, inače neplaćeni rad žena, ipak vrednuje. Tako u Finskoj žene koje skrbe o starim i nemoćnim članovima/ icama obitelji, sklapaju ugovor sa svojom općinom od koje primaju plaću za skrb.

Belgijski poučak

     Predavanje na radionici održala je i Hildegard van Hove iz Instituta za rav­nopravnost žena i muškaraca iz Belgije. Ona je otkrila kako rodni jaz u plaćama u toj zemlji iznosi samo šest posto (u Hrvat­skoj je 11,6 posto), a da je za to zaslužan velik javni sektor u kojem žene dominiraju po broju zaposlenih, kao i činjenica da je 75 posto svih zaposlenih radnika/ca čla­novi/ice sindikata, zbog čega su se uspjeli izboriti za dobre kolektivne ugovore.

     Još 1975. godine jednakost plaća muškaraca i žena je zakonski uvjetovana, da bi se 2001. i 2008. ponovno raspravlja­lo o toj tematici. Ono što je najzanimljivi­je je da svako poduzeće u Belgiji ima ob­vezu nacionalnoj banci dostaviti podatke plaćama po spolu, odnosno svako dvije godine izraditi izvješće o rodnom jazu u plaćama u poduzeću. Iako je Belgija uspješna po pitanju smanjenja rodnog jaza u plaćama, rodni jaz u mirovinama nešto je viši od hrvatskog.

Malo znanja o pravima starih

     Drugog dana radionica sudionici/e su podijeljeni u pet grupa u kojima su raspravljali/e o temama rodnog jaza u plaćama i mirovinama. Desetak zaintere­siranih raspravljalo je o problemu jaza u mirovinama. Kao pozitivnu mjeru miro­vinske reforme sudionici/e su istaknuli/e dodavanje šest mjeseci staža po djetetu, dodavši da bi ta mjera bila još bolja kad bi se odnosila na sve umirovljenice retro­aktivno, a ne samo za novoumirovljene od siječnja 2019. godine. Također, trebala bi se uračunavati kao osnovni, a ne do­datni staž nakon stečenih uvjeta za umi­rovljenje.

     Grupa je zaključila da umirovljenici/e iz raznih razloga nisu dovoljno uključeni/e angažirani/e u poboljšanje svog statusa, niti informirani/e o svojim pravima te da bi se trebali/e još više povezati s organizaci­jama civilnog društva. Za smanjenje jaza u mirovinama grupa je preporučila da drža­va osigura daljnje kompenzacijske mjere za rodiljni i roditeljski dopust, da se done­se pravedan model usklađivanja mirovina s rastom plaća i troškovima života, da se uvedu minimalne mirovine u postotnom udjelu minimalne plaće. Također, zaklju­čeno je da se donese novi, pravedniji mo­del za stjecanje obiteljske mirovine, kao i zakon o jednakim plaćama.

     Sljedeće radionice održat će se Splitu (19. - 20. studenog 2019.), Rijeci (12. -13. prosinca 2019.) te Osijeku (23. - 24. siječ­nja 2020.).