UVODNA RIJEČ

Tko je financirao Domovinski rat

Piše: Jasna A. Petrović

 

     Čitamo ovih dana kako je Hrvatska dobila 500 novih multimilijunaša pa ih sada ukupno ima 11.900, što je 30 posto više nego prije deset godina. Riječ je o ljudima čije bogatstvo prelazi vrijednost od mili­jun dolara, skoro sedam milijuna kuna. A među njima ima nemalo ugled­nih političara, koji većinom nisu niti vidjeli ratnu liniju Domovinskog rata, a veći su domoljubi od svih nas umirovljenika. Tu se ne računaju godine domoljubnog staža, već godine stjecanja bogatstva brzinom svjetlosti.

     Sada je premašena i vizija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tu­đmana koji je Hrvatsku kao zemlju sreće i blagostanja vidio u stvaranju dvije stotine bogatih obitelji. Ako je Tuđman u svojim davnim vizijama ipak mislio na one prave milijunaše-teškaše, odnosno ultramilijunaše, i tu je njegova vizija nadmašena jer Hrvata teških najmanje 10 milijuna dolara sada je više - čak 213.

     Zanimljivo je kojom brzinom raste broj ultramilijunaša, jer u Europi taj je porast u posljednjih deset godina 17 posto, a u Hrvatskoj čak 33 posto, dakle - dvostruko brže unatoč šepavom gospodarstvu i niskom BDP-u.

     Uostalom, ministar Lovro Kuščević ležerno je objavio recept kako do 44. godine života lako postati milijunaš, ako radiš kao student na štandu, zaposliš ženu, od navodne staje napraviš dvorac, od poljoprivrednog ze­mljišta građevinsko, od tuđih parcela bez nasljednika svoje, i sve slično. Prava sitnica! Ili kako je posve normalno da sin ministra Gorana Marića useljava „kao podstanar" u stan od 136m2 u luksuznoj zgradi u zagre­bačkoj Veslačkoj ulici, a slučajno je vlasnik tog stana firma kojoj je njegov otac bio direktor prije odlaska u politiku. Ili ministar Tolušić čiji „roštilj" ima oko 200 m2, a nije ga prijavio u imovinsku karticu.

     To su neki novi dečki. Oni nisu branili Hrvatsku u Domovinskom ratu; oni su se bogatili.

     Pa tko ju je obranio? E, sada slijedi umirovljenička matematika po­niženja. Kad je 1990. godine započinjao rat, udjel prosječne mirovine u prosječnoj neto plaći iznosio je 77,23 posto. Kad je rat završio, 1996. go­dine - 45,88 posto, a sada 2019. bijednih 37,7 posto. Koliko bi tek bilo da se nije vratio famozni dug umirovljenicima koji je „pokrala" vlada Nikice Valentića, a vratio im ga Ustavni sud? Oduzeto im je puno više, a vraćeno tek 11,5 milijardi kuna. To je novac kojim je financiran Domovinski rat, a financirali su ga hrvatski umirovljenici.

     Tko ne vjeruje nama, neka posluša riječi Andrije Hebranga, koji je svojedobno rekao: „U ime HDZ-a zahvaljujemo umirovljenicima što su u velikoj mjeri financirali Domovinski rat i na taj način pomogli isto kao branitelji na prvoj crti bojišnice." Objasnio je tako da Vlada nije otela novac umirovljenicima jer je htjela nepravdu, već je trebala organizirati obranu protiv agresije tada 5. Armije u Europi.

     No, zašto danas Hrvatska ima udjel prosječne mirovine u neto plaći od 37,7 posto, najniže od svih, prijateljskih i bivših neprijateljskih zemalja u okruženju? Zašto npr. Slovenija i Makedonija imaju taj udjel od čak šez­desetak posto, a Srbija i Crna   Gora pedesetak? Zato jer hrvatski umirov­ljenici nisu samo financirali obranu domovine, o čemu se šuti, već su fi­nancirali i rađanje hrvatskih multimilijunaša, o čemu se još manje govori.

     Bijedne hrvatske mirovine dotakle su dno. U Superhik državi sve je moguće, da se bogati bogate na siromašnima, a da siromašni šute.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

OD VARDARA PA DO TRIGLAVA

Besplatne toplice za umirovljenike?!

 

     Četvrtina umirovljenika u Hrvatskoj prima najnižu mirovinu, i često nemaju dovoljno prihoda kojim bi mogli platiti boravak u toplicama. Najveći dio umirovljenika osuđenih na mizerne mirovine nikada ni ne dođu do toplica, osim ako su preko HZZO-a na rehabilitacijskom liječenju.

     Međutim, ne moramo ići daleko od republičkih granica Hrvatske kako bi­smo vidjeli da primjerice u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, ali i Makedoniji, umirovljenici imaju pravo na besplatan boravak u toplicama na račun javnih mirovinskih fondova. Tako srbijanski umirovljenici imaju pravo na besplatnu medicinsku rehabilitaciju u 24 lokalnih toplica. Naime, njihov Republički fond za mirovinsko i invalidsko osiguranje u ovoj godini izdvaja 417 milijuna dinara, čak 24 milijuna dinara više nego prošle godine, a sve za besplatnu rehabilitaciju u „banjama".

Niska mirovina - glavni kriterij

     To znači da će o trošku države ove godine na desetodnevni boravak u jed­nim od tih toplica otići i do 1.000 umi­rovljenika više nego godinu ranije, kada je tu mogućnost iskoristilo oko 14.000 umirovljenika. Niska primanja su glavni kriterij, pa je tako lani to pravo ostvario umirovljenik ako je imao mirovinu nižu od 24.980 dinara, odnosno da nema druga primanja te da nije koristio to pravo u proteklih pet godina.

     Slična situacije je i u Crnoj Gori, gdje Savez udruženja penzionera Crne Gore organizira sedmodnevni boravak svo­jim umirovljenicima u odmaralištima u raznim tamošnjim gradovima. Crnogor­ski umirovljenici tako imaju pravo na besplatan boravak, koji im omogućava mirovinski Fond PIO, s time da umirov­ljenici čija mirovina iznosi manje od 300 eura boravak plaćaju samo pet eura dnevno, a oni iznad 300 eura, deset eura po danu.

Sedam dana raja

     Makedonski pak umirovljenici mogu koristiti toplice za sedam dana takozva­ne vanjske klimatske rekreacije tako­đer preko mirovinskog fonda koji je u nadležnosti makedonskog Ministarstva rada i socijalne politike. Filijale mirovin­skog fonda u dogovoru sa spomenutim ministarstvom odobravaju umirovljeni­cima besplatan boravak u lokalnim to­plicama, a uvjet za je da nemaju mirovi­nu višu od 17.000 makedonskih denara.

     Umirovljenici u Bosni i Hercegovini na teritoriju Republike Srpske mogu se preko Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje prijaviti za be­splatnu desetodnevnu rehabilitaciju u srbijanskim „banjama", ali ne i u brojnim lokacijama na teritoriju Federacije BIH, što je očito politička odluka.

     Međutim, od 1. travnja ove godine, čak tisuću umirovljenika iz Federacije Bosne i Hercegovine imat će priliku za besplatno topličko liječenje od sedam do deset dana, jer je Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) ove godine odobrio čak 470.000 mara­ka za tu namjenu.

Kad zemlja voli svoje stare

     Pravo na liječenje imat će bolesni, umirovljenici s najnižim primanjima, kao i oni koji do sada nisu koristili be­splatne usluge o trošku Federalnog zavoda. Osim toga, bosanskohercegovački umirovljenici na liječenju moći će provesti od sedam do deset dana. Novi­na je da od ove godine umirovljenici us­luge topličkog liječenja koriste shodno odredbama novog Zakona o PIO.

     Postavlja se pitanje zar je zaista ne­moguće dogovoriti da i hrvatski umi­rovljenici, mogu ostvariti takvo pravo. Kako to da su sve bivše republike toliko naprednije u zaštiti svojih najranjivijih skupina, upravo onih najstarijih, čak i kada im je bruto nacionalni dohodak po stanovniku daleko niži nego u Republi­ci Hrvatskoj. Ili je pravilo da se socijalna država uguši u zemljama koje se neoli- beralno usmjere, poput Hrvatske i Slo­venije.

     Ne traži se ovdje da se hrvatska Vlada ugleda na bogate zemlje Zapadne Euro­pe, već neka samo „baci pogled" preko granice i shvati kako se i siromašnije zemlje odužuju svojim starijim sugra­đanima koji su svojim minulim radom dobrano zaslužili da svoje zdravstvene probleme katkad rješavaju i besplatno.

Marta Hržić Bijelić