UVODNA RIJEČ

Poziv na masovno spaljivanje

Piše: Jasna A. Petrović

     Godine 1209. papa Inocent III. proglasio je križarski rat protiv albigenza, kršćanske vjerske skupine u južnoj Francuskoj koja spa­da među katare. Par stotina tisuća nepodobnih su masovno spalili. U svibnju 1933. u Berlinu je na trgu Opernplatz organizirano ma­sovno spaljivanje knjiga, a za koju godinu i Židova.

     Pitate se što nas je „uhvatila" vatra? Pa, vatra je bila jedan od ključnih elemenata u evoluciji modernoga čovjeka. Jedna je od adaptivnih prednosti, koje su ljudima omogućile preživljavanje u različitim životnim uvjetima. Vatra daje toplinu i svjetlost, a to je upravo ono što treba nama hrvatskim umirovljenicima.

No, ubilo nas siromaštvo, pa sada vatru ne palimo na šted­njaku radi grijanja i kuhanja, već se vozikamo besplatnim javnim prijevozom i posjećujemo javne kuhinje. Eventualno skupljamo plastične boce po kontejnerima i kantama u susjedstvu ili se sa- moposlužujemo iz istih izvora za doručak i večeru.

     Evolucijski smjer je promijenjen. Kao što postoji tzv. senilna involucija, odnosno smanjivanje, usisavanje tijela u starijoj dobi, nekako nam se čini da je na djelu i retrogradna evolucija smanji­vanja društvene biti. Usisavaju se vrijednosti, stanovnici, moguć­nosti, dostojanstvo, kultura.

     I zato smo poludjeli kad smo vidjeli da su nam mirovine pove­ćane za 0,94 posto. Onih 315.000 hrvatskih umirovljenika ili 27,6 posto koji primaju mirovine niže od 1.500 kuna, pa su tako dobili povećanje od 50 lipa do 14 kuna mjesečno, moglo je to pročitati crno na bijelom na obavijesti o mirovini koju su dobili u banci. Nije puno veće povećanje za onih 600.000 umirovljenika ili 52,2 posto koji imaju mirovine niže od hrvatske linije siromaštva koja je lani iznosila 2.180 kuna. Ako upotrijebimo eufemizam, onda mirovine nisu povećane (jer nisu!) nego su usklađene. Ali, ne može se biti neprijatelj vatre samo zato što ona ponekad opeče, valja se sjetiti da ona uvijek grije. Tako i mi skromno prihvaćamo kako su nekad mirovine bile više od 37,46 posto prosječne plaće, ali tome može­mo samo dodati da takve mirovine sve manje g riju.

     Pozvali smo preko naše Facebook stranice svojih 8.500 pratite­lja na masovno spaljivanje mirovinskih odrezaka i taman zaključili kako ćemo se konačno ogrijati. No, umirovljenici su nas ohladili. Kaže prijateljica iz Gunje kako su vatra i voda dobre sluge, ali zli gospodari, a FB frendica Radojka Jerković iz Zagreba dodaje: „Ne treba mi takvo povećanje, nek' si banda uzme sebi!"

I dok smo još ozbiljno razmišljali hoćemo li na glavnome grad­skom trgu zapaliti naše mirovinske odreske, u zadnji tren je stiglo važno upozorenje Ljubomira Babića iz Lipika:„Nikakvo spaljivanje nikakvih papira - vidite da zahtjevi za naplate stižu van svih razu­mnih rokova, pa će netko nakon 20 godina tražiti da nešto vrati­mo, a mi nemamo svoj dokument. Oni svoje ne daju provjeravati!"

I tako, odustajemo. Ništa od masovnog spaljivanja. I dalje gla­sna šutnja.

 

 

 

 

 

 


 

KADA NOVI MODEL OBITELJSKE MIROVINE?

1.900 kuna za 70 godina radnog staža

 

     Umirovljeničke udruge Sindikat i Matica umirovljenika, već više godina zagovaraju uvođenje novog modela obiteljske mirovine, prema kojem u slučaju smrti partnera preživjeli zadržava svoju mirovinu, a uz nju ima pravo, ovisno o prihodov- nom cenzusu, i na 20-50% partnero­ve mirovine. S obzirom da je od uku­pnog broja obiteljskih umirovljenika čak 93,35% žena, one su najizloženije rastućem siromaštvu, ukoliko se ne uvede ovakav model obiteljske miro­vine. Treba naglasiti da je prosječna obiteljska mirovina vrlo niska, samo 1.924 kn, a preživjeli partner ju koristi temeljem zajedničkih 60-tak godina radnog staža.

     Europske zemlje uvele su pojam socijalne zaštite preživjelih, prven­stveno supružnika i djece, u svojim zakonima još u 19. stoljeću. Od svog uvođenja koncept je doživio značaj­ne promjene u većini država članica EU, a posebno su značajne razlike u regulaciji tog koncepta u zapadnoe­uropskim i istočnoeuropskim zemlja­ma.

Zapadnoeuropski koncept

     Zapadnoeuropski koncept us­postavljen je metodom doprinosa, gdje su institucije socijalnog osi­guranja osigurale pogodnosti za preživjele u slučaju smrti hranitelja obitelji koji je bio osiguran doprino­sima prije njihove smrti. U pozadini koncepta obiteljske mirovine je či­njenica da smrt jedne osobe često rezultira gubitkom izvora prihoda za drugu osobu; odatle prepoznavanje smrti neke osobe kao društvenog rizika U većini slučajeva, obitelj osi- guranika (udovica, udovac, siroče/ polu-siroče i ostali rođaci) osigura­na su naknadama za preživljavanje, a temelje se na metodi doprinosa.

     Prema rječniku Vijeća Europe, obiteljska mirovina je mirovina koju primaju članovi pokojnog osigura- nika -„nuklearna" obitelj (muž/žena i djeca). Ovaj koncept mirovine pre­živjelih osoba prihvaćen je u većini zemalja istočne Europe u razdoblju komunizma.

     Također, za razvoj koncepta prednosti preživjelih u Europi, vrlo važna činjenica je usvajanje ILO Konvencije br. 102 o minimalnim standardima socijalne sigurnosti iz

1952. godine, kao i usvajanje Europ­skog kodeksa za socijalno vijeće Eu­rope Sigurnost u 1964.

Kako to rade Nijemci

     Posebno zanimljiv je sustav soci­jalne zaštite preživjelog supružnika u Njemačkoj. Preminula osoba mora imati najmanje pet godina plaćanih doprinosa ili bez tog uvjeta kad je osiguranik preminuo zbog ozljede na radu. Pravo na obiteljsku mirovinu u Njemačkoj odobrava se "osobama starim 45 i više godina, osobama sma­njene sposobnosti za rad ili za osobe koje se brinu o djetetu do navršene 18 godine života (bez ograničenja u slučaju djece s teškoćama u razvoju koje ne mogu održavati sami).

     Postoji također i oblik prilagodbe pogodnosti preživjelih, što se ogleda u činjenici da se osiguraniku punu mirovinu isplaćuje udovici ili udovici za tri mjeseca nakon smrti osigurani- ka. Danas je najveći iznos za obitelj­sku mirovinu 55% starosne mirovine preminulog supružnika, dok je manji iznos od 25% obiteljske mirovine vre­menski ograničen i plaća se najduže 24 mjeseca.

     Prema novim promjenama koje proizlaze iz reforme njemačkog su­stava socijalne sigurnosti iz 2002. godine, postoji mogućnost da se su­pružnici odluče za podjelu mirovina među supružnicima odnosno cijepa­nje mirovinskih prava. Ovo predstav­lja do određene mjere alternativni oblik obiteljske mirovine. Mogućnost podjele prava na mirovinu vrijedi samo za parove oženjene nakon 31. prosinca 2001., a ti parovi mogu od­lučiti podijeliti svoja prava na mirovi­nu kad oboje steknu dob za umirov­ljenje ili kada jedan partner umre. Bit­no je da su oba partnera pojedinačno akumulirali 25 godina kvalificirajućeg radnog staža.

Brojni kriteriji

     Da bi se u EU zemljama dobi­le obiteljske mirovine, moraju se ispuniti brojni uvjeti - kako za po­kojnika tako i za preživjelog. Većina europskih zemalja omogućuje tzv. obiteljsku mirovinu i za registrirane partnere, vanbračne ili istospolne zajednice, ali i za razvedene par­tnere ako su primali alimentaciju. U Luksemburgu, primjerice, punu mi­rovinu pokojnika plaća se tri mjese­ca preživjelima koji su živjeli u istom kućanstvu.

     Dodatni zahtjevi sastoje se od mini­malnog trajanja braka, minimalne dobi, invaliditeta ili brige za djecu pokojni­ka. Određeno trajanje braka preduvjet je za preživljavanje u Belgiji, Finskoj, Njemačkoj, Luksemburgu, Portugalu i Švedskoj itd. U Irskoj preživjeli supruž­nik morao je ispuniti određeno razdobl­je plaćanja doprinosa.

     U Austriji, ako zbroj mirovine pre­minulog i preživjelog partnera je ispod 1.910 eura mjesečno, odgovarajuću mjesečnu razliku do najviše 60 posto mirovine preminuloga plaća se pre­živjelom partneru uz njegovu mirovinu. U Sloveniji preživjeli partner starosnog umirovljenika može dobiti dodatno do 80 eura.

     U Hrvatskoj tzv. obiteljsku mirovinu ostvaruje osoba koja do smrti bračnog partnera navrši 50 godina, odnosno na­jmanje 45 godina, ali onda čeka na po­četak primanja mirovine do navršenih 50 godina. Izvanbračni drug ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je izvanbrač­na zajednica postojala najranije na dan 28. ožujka 2008. ili kasnije, a trajala je najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparnično- me sudskom postupku. Također i razve­deni bračni drug ima pravo na obiteljsku mirovinu ako mu je sudskom odlukom bilo dosuđeno pravo na uzdržavanje.    Članovi obitelji formalnog i neformal­nog životnog partnera isto imaju pravo na obiteljsku mirovinu ako je formal­no ili neformalno životno partnerstvo postojalo na dan 5. kolovoza 2014. ili kasnije i pod uvjetom da je trajalo na­jmanje tri godine. I roditelji ili posvoji- telji osiguranika imaju pravo na obitelj­sku mirovinu u slučaju da ih je do smrti preminuli uzdržavao te da su navršili 60 godina.

     Hoće li i zahtjev umirovljeničkih udruga za novim modelom obiteljske mirovine ući u novu mirovinsku refor­mu? Teško, jer je koncept Vlade očito usmjeren na kažnjavanje, a ne na za­ustavljanje siromašenja. Tako Ankica Jurec iz Zagreba pita s razlogom, zašto ne može dobiti barem pola mirovine svoga supruga uz svoju, kad su oboje skupili 70 godina radnog staža, a nje­govom smrću tek pet godina nakon umirovljenja, njoj se dopušta tek da umjesto svoje mizerne mirovine, dobi­je jednako mizernih 70 posto mirovine svoga preminulog supruga. Tko će joj odgovoriti.

Jasna A. Petrović