UVODNA RIJEČ

Draga Kolinda, hvala na torti

Piše: Jasna A. Petrović

     Naša heroina, Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, Silvestrovo je provela obilazeći Dom za starije Sveta Ana u Zagrebu. Donijela im je košaru slatkiša, pića i kave, kao i tortu, a oni su joj uzvratili kulturno-umjetničkim programom. No, nisu umi­rovljenici samo recitirali i pjevali. One pričljivije zanimalo je i hoće li se visoka gošća kandidirati za još jedan mandat, na što im je ona odgovorila: „Polako, korak po korak!"

     Eto, prvi korak je učinjen, Predsjednica je umirovljenike nahranila kolačima.

Oni pak umirovljenici tanjega džepa, ohrabrili su se glasno po­žaliti na niske mirovine, na što im je Predsjednica rekla da su „nešto malo rasle ove godine, ali ni izdaleka blizu kako bi mogle". Šteta što u svoje noćne šetnje nije povela i ministre financija i mirovinskog sustava, jer oni tvrde suprotno - da su mirovine puno rasle prošlih godina, ali daleko više nego što bi mogle.

      I tko je tu u pravu, Kolinda optimist ili Pavić pesimist? Jesu li miro­vine mogle više rasti kako tvrde umirovljenici i Kolinda ili za rast ma­lih mirovina nije bilo novaca, već samo za rast povlaštenih i velikih?

     I tako bi nam Kolinda s tortom djelovala na toplinu oko srca, hu­mano i sućutno, kad se ne bismo sjetili Marije Antoanete koja je ispr­va bila jako omiljena u narodu, dok za francuske revolucije nije pla­tila danak svojoj rastrošnosti. Nabujaloj masi siromaha koji su kretali u osvajanje Bastille tražeći pravo na kruh, naivno je poručila preko dvorjana: „Ako nemate za kruh, jedite kolače!"

     Život u paralelnom svijetu je značajka mnogih na vlasti. Tu nije riječ o urođenoj, već stečenoj bezosjećajnosti i bahatosti, kao pri­rodnom slijedu neprepoznavanja siromaštva i poniženosti. Kolinda za cijelog svog dosadašnjeg mandata nije niti jednom prihvatila prijedlog umirovljeničkih udruga da ih primi na razgovor na temu siromaštva starijih osoba, po čemu smo na vrhu EU ljestvice. Niti u prigodi 25. obljetnice Sindikata umirovljenika nije prihvatila dolazak umirovljeničkog izaslanstva.

     Izgleda da nju, zaključujemo, zapravo ne zanimaju uvjeti života i dostojanstvo umirovljenika. Ona nije došla pitati kako živi dva posto bogatijih osoba starijih od 65 godina - jer samo ih toliko uspijeva do­biti i platiti smještaj u domovima umirovljenika. Ona nije otišla pro­vesti noć po ulicama gdje sjenoviti sakupljači plastičnih boca i kopači po kontejnerima promiču sa svojim velikim torbama i vrećama, nije bila sa 52 posto onih s mirovinama nižima od 2.321 kune - što je hr­vatska linija siromaštva.

     Ne, nije. Kolindu su pitali na Silverstrovo zašto je došla kod umi­rovljenika u Svetu Anu, a ona im je odgovorila: „Htjela sam vidjeti kako vi tulumarite".

     Mala nada ostaje u srcima ostarjele četvrtine stanovništva. Pod­sjetimo, tijekom izborne kampanje, u novogodišnjoj noći Kolinda je slavila sa šatorašima u Savskoj 66 pod parolom „Branitelji i narod na ulici, a agresori i dezerteri u foteljama". Uskoro su branitelji dobili bit­no povećana prava i mirovine. Sada je došla kod umirovljenika, gdje su je dočekali s prigodnim transparentom na zidu: „Dobrota je jezik koji vide slijepi i čuju gluhi." I donijela je tortu.

     Hvala, draga Kolinda, na torti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

  

ZAŠTO NE VALJA DRUGI MIROVINSKI STUP

Jer dobiješ manju mirovinu!

 

     I gluh i slijep vidi i čuje da se ovih dana ponovno vodi burna kampanja za drugi mirovinski stup. Na sve strane se svi obvezni mirovinski fondovi, tj. njihove vlasnice - banke, prave važni kako su prešli 92 milijarde kuna kapita­la, te kako im zarada i dalje raste. Nitko više ne priča koliko se zapravo izgu­bilo iz drugog stupa zbog političkog ili dogovornog investiranja u dionice Agrokorovih firmi. Nitko nema pojma kolika će mu biti mirovina u drugom stupu, osim što klasični pobornici fi­nancijske industrije glasno zahtijevaju da se iz radničkog mirovinskog fonda isplaćuje dodatak od 27 posto i za one koji nisu štedjeli samo u prvom javnom stupu, a na koje se Zakon o dodatku na mirovine ostvarenom prema ZOMO-u jedino i odnosi.

      Regionalni koordinator Svjetske banke Zoran Anušić već godinama kmeči kako država mora dati i umiro­vljenicima koji uplaćuju doprinose u oba mirovinska stupa, bez da otvoreno kaže kako je taj model obveznog miro­vinskog stupa kapitalizirane štednje „propisala" Svjetska banka krajem de­vedesetih godina kao recept za pljačku proračuna bivših socijalističkih zemalja. I dok su druge zemlje progledale na vrijeme, pa su poput Poljske, Mađarske, Slovačke, te od ove godine i Rumunjske ukinule obvezatni drugi stup i transfor­mirale ga u dobrovoljni, a isto su uvele i Češka i Slovenija, u Hrvatskoj su i dalje banke na vlasti i uporno zatvaraju sav javni prostor za raspravu, analize i kons­truktivne promjene. Zapravo, živimo u uvjetima medijske blokade, jer tko bi grizao ruku koja ga hrani.

     A osim što kamatare svoju državu nabijajući joj kamate na obveznice, bankovni mirovinski mudraci sada se spremaju zanijekati sve one izvještaje iz ljeta 2017. kad se saznalo koliko je novca propalo padom Agrokora. Sve je zaboravljeno, tiho, mir, u kut. U među­vremenu u Sindikat umirovljenika Hr­vatske danima stižu molbe za pomoć kad dođe trenutak za generaciju rođe­nu od 1962. godine na dalje da zakuca na vrata mirovinskog.

     Piše nam tako Dražen Ivaniš iz Osi­jeka da je otišao je u mirovinu s be­neficiranim radnim stažem kao stro­jovođa u Hrvatskim željeznicama, i poludio kad je vidio da umjesto očeki­vanih 5.400 kuna koliko bi dobio da je išao samo iz prvog stupa, dobio samo 3.730 kuna iz prvog stupa te 670 kn iz drugog stupa, što je za gotovo tisuću

kuna manje! Taj bi manjak gospoda iz banaka htjela dopuniti dodatkom koji pripada svim štedišama koji uplaćuju samo u prvi stup svih 20 posto. Malo sutra.

      No, vratimo se Draženu. Kad bi mu sada netko dozvolio prijeći natrag u prvi mirovinski stup jer mu je to oči­to povoljnije, bio bi među četiri posto umirovljenika s mirovinama višima od 5000 kn. No zakon mu to ne dopušta, točnije banke koje kontroliraju zako­nodavce.

     Drugi stup se pokazao nepovol­jnim za sve one koji nisu imali plaće više tri do sedam puta od prosječne. Neslužbeni podaci kazuju da od 130 000 umirovljenika kojima je, zato jer im je to bilo povoljnije, do sada do­pušteno dobrovoljno prijeći iz kombi­nirane mirovine prvog i drugog stupa samo u prvi stup, to odbilo učiniti samo 150 osoba čije su plaće bile u najvišim kategorijama. Drugi stup nije za siromašne.

Zlatko Herljević, bivši dugogo­dišnji urednik Vjesnika, odlučio je otići u prijevremenu mirovinu od srpnja 2018., no već je naišao na apsurd.

     „Uputio sam zahtjev za informati­vni izračun mirovine HZMO-u i prema njihovom izračunu trebao bih ima­ti mirovinu od 5.262 kune. Napisali su mi da mi uz tu mirovinu pripada i mirovina iz obaveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje u Raiffeisen mirovinskom fondu. Zvao sam fond, a oni kažu da bih po njihovom izraču­nu trebao dobiti oko 800 kuna mje­sečno, čime bi mi mirovina bila oko 6.100 kuna", priča Herljević. Međutim u dopisu HZMO-a navodi se da bi mu mirovina iz prvog stupa mogla biti čak 7.300 kuna, ako sredstva iz drugog stupa prebaci u prvi, pošto mu je to omogućeno jer je rođen prije 1962. godine. I tako je on iskoristio zakonsku mogućnost, koju nije dobio Dražen iz prethodne priče, a trebao bi.

     Sindikat umirovljenika stoga pre­dlaže da se konačno omogući svim umirovljenicima da u trenutku umiro­vljenja odluče žele li se umiroviti iz prvog i drugog stupa ili, ako je to za njih povoljnije, samo iz prvog stupa. To je daleko pravednije i pametnije rješenje nego smišljati nove dodatke na mirovine. No, to ne bi bilo po uku­su bankama i obveznim mirovinskim fondovima. I što sad? U korist naroda ili banaka?!