UVODNA RIJEČ

Povratak u doba nestašica

Piše: Igor Knežević

     Svi umirovljenici još se sjećaju vremena socijalizma kada su zbog nestašice goriva jedan dan smjeli voziti samo automobile s parnim, a drugi dan s neparnim brojem tablica. Ili kad u trgovinama nije bilo banana, toalet papira i mnogih drugih proizvoda, što je često bila posljedica zamrzavanja cijena. Takav slučaj je danas u Kini, gdje su unatoč visokom rastu cijene ugljena, komunističke vlasti odlučile to­talno zamrznuti cijene struje za građane, te je posljedično došlo do nestašice i redukcija struje u dvije trećine kineskih provincija.

     Čeka li i nas scenarij tapkanja u mraku i paljenja svijeća ili hodanja po kući s dekama preko leđa jer nam ne radi grijanje? Možda se neki sjećaju i kad su kao djeca satima s roditeljima igrali,,gore-dolje", kako bi se ugrijali. Ovakav kineski scenarij vrlo vjerojatno nećemo doživjeti. Ali posljedice povećanja cijena za one najugroženije - umirovljenike, bit će slične. HEP naime predlaže povećanje cijene struje za 58 posto, a opskrbljivači plinom najavljuju da će od 1. travnja podići cijene od 59 do 86 posto, iako Vlada za sada uporno odbija tako visoke postotke rasta. Mnoge će taj cjenovni udar dodatno osiromašiti, zbog čega se od vlasti očekuje da mjerama ublaži najavljujuća poskupljenja struje i plina i njihove posljedice.

      Cijene većine proizvoda, pa tako i hrane na koju umirovljenici troše najveći dio svog budžeta, su i ovako zbog poskupljenja energenata u svijetu otišle jako gore, a poskupljenjem računa za struju i plin samo se stavlja „točka na i". Većina umirovljenika neće se moći ni grijati ni hladiti, ali ni hraniti. Usklađivanje mirovina ne prati dovoljno ni rast cijena, niti rast plaća, pa nam samo ostaje nada da će Vlada pronaći mehanizme kojima će ograničiti ovaj rast cijena.

     Ministar gospodarstva najavljuje smanjivanje PDV-a na energente kao jednu od mjera za spas. Eto, gle čuda, sada se PDV može smanjivati kad su svi ugroženi, a kad 700 tisuća umirovljenika živi godinama ispod linije siromaštva od 2.927 kuna, to nije razlog da im se umanje računi ili povećaju mirovine. Iako su najbrojnija dobna skupina, starije osobe nisu toliko zanimljive vladajućima, što su, ruku na srce, i sami dijelom krivi, jer se unatoč velikom glasačkom potencijalu, nikad nisu uspjeli ujediniti za vlastitu dobrobit. Dakako, to ne amnestira ni Vladu.

     Nerealno je očekivati da će Vlada uspjeti značajnije spriječiti rast svih cijena, tako da će se umirovljenici i ostali siromasi morati poslužiti starim dobrim trikovima - vlastita redukcija struje i zavrtanje ventila na radijatorima, posjećivanje susjeda koji imaju upaljeno grijanje, vožnja u krug u sredstvima javnog prijevoza, hodanje po trgovinama i šoping centrima, dakako samo razgledavajući i grijući se, jer nemaju novca za kupnju.

      „Ponekad mislimo kako siromaštvo znači samo biti gladan, gol i beskućnik. Najveće siromaštvo je kad si nepoželjan, nevoljen i nikog nije briga za tebe", mudra je misao Majke Tereze, koja se nažalost često ocrtava u našem društvu, jer su mnogi umirovljenici i starije osobe ostavljeni na milost i nemilost moderne otuđenosti čovjeka, kada često ni prvog susjeda nije briga kako ti je, a kamoli državu. Ne čudi stoga što su mnogi umirovljenici primorani dodatno raditi, bilo na crno ili ne, kopati po kontejnerima tražeći boce. Ne čudi ni činjenica da oko 40 posto svih samoubojstava u Hrvatskoj počine osobe starije od 65 godina. Njih, očito, nije za to briga...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

KAKO SU UMIROVLJENICI OSUJETILI BIZNIS MEDICINE RADA

 Vozačke dozvole bez dobnog ograničena

 Eto kako smo spasili starije vozače bez suvišnih zašto!

 

     Možda se nekom čini da se za­koni tek tako donose, netko napiše tekst izmjena zakona, pa se to stavi na online savjetovanje, nakon čega se primjedbe onih koji su informatički pismeni i nadobudni te ih unesu u online savjetovanje, uglav­nom ne prihvate. Potom ide prijedlog zakonskih izmjena na Vladu, upućuje ih se na saborske odbore da bi konačno stigli na dnevni red Hrvatskog sabora, gdje pojedini klubovi pripremaju svoje amandmane.

     Tako je bilo i sa Zakonom o prome­tu na cestama, o kojem smo prošlih go­dina intenzivno pisali, jer je snažni lobi medicine rada u jednom navratu uspio, naglim izmjenama zakona usred ljeta i praktički bez javne rasprave, ishoditi izmjene kojima su stariji od 65 godina trebali ići na redovite zdravstvene pre­glede kod (nepoznatog) liječnika medi­cine rada te platiti svaki put najmanje 450 kuna, i to u dobi kad se smatra da su još itekako dužni i sposobni raditi.

 Moj me doktor dobro zna

     U europskim zemljama većinom nema dobnog ograničenja, a potvrde o zdravstvenoj sposobnosti za vožnju daju njihovi liječnici primarne zdrav­

 

stvene zaštite, i to besplatno. Tako je bilo i u našem zakonu jasno propisa­no da je primarni liječnik, onaj koji zna koje bolesti i terapije imate, izvijestiti vas i policiju da privremeno ili trajno niste sposobni za vožnju. Ali od toga nema profita za medicinu rada pa su digli bunu. Uglavnom, Matica i Sindi­kat umirovljenika su, što odvojeno, što zajedno pisali Vladi, ministru unu­tarnjih poslova, a SUH je čak i podnio pritužbu protiv MUP-a zbog diskrimi­nacije starijih osoba, i, kad je sve bilo gotovo, opet se krenulo u izmjene Zakona o prometu na cestama u skla­du s odredbama osvježene europske    Direktive o vozačkim dozvolama koje se odnose na kardiovaskularne bolesti i dijabetes.

     Tako je izmijenjeni zakon došao u Sabor. Sve bi dobro prošlo da se me­dicinski lobi pri Mostu nezavisnih lista nije domislio dati amandman kojim traže „obvezu zdravstvenih pregledn nakon navršenih 65. godina, svakih slje­dećih 5 godina života".     Tako je Most odlučio protiv interesa oko 200.000 starijih osoba za volanima u Hrvatskoj, pogodovati biznisu medicine rada.

     Srećom, na noge su se digle umi­rovljeničke udruge, pa je SUH lobirao stranke na vlasti i oporbene, dok je Matica dala javno priopćenje. Ovaj put su pobijedili slabiji i ranjiviji. Liječ­nici opće prakse - besplatno - treba­ju obavijestiti bolesne o njihovoj (ne) sposobnosti za vožnju, jer oni i jedini znaju stvarno stanje zdravlja svakog svog pacijenta.

TKO SMIJE I TKO NE SMIJE VOZITI?

     Što je novo? Bitno su postrožene provjere zdravlja za srčane bolesnike, a za vozače amatere s dijabetesom su malo fleksibilnije, jer je stanovništvo sve starije, a dijabetičara je sve više. Riječ je o usklađivanju s novom direkti­vom koja obuhvaća više od 20 kardiovaskularnih stanja kod kojih se vozačka može izdati ili produljiti uz uvjet da je stanje djelotvorno liječeno i da je oso­ba pod redovitim zdravstvenim nadzorom te još desetak u kojima se vozačke ne izdaju niti produljuju (uz moguće iznimke).

     Velika novost je detaljno bavljenje visokim krvnim tlakom. Sada nastupa medicina i treba se izraditi svojevrsni vodič za liječnike primarne zdravstvene zaštite kako bi doista znali prosuditi kad netko više ne smije voziti, neovi­sno o dobi. Primjerice, ograničavajući su faktor za vožnju i simptomi angine pektoris kod manjih napora, a poznato je da pri vožnji iznad 100 km/h raste frekvencija srca. Kako će se to regulirati u praksi, treba vidjeti, ali i što to znači za vozače profesionalce. Kod dijabetesa je razlog za neizdavanje i neproduljivanje dozvole teška ponavljajuća hipoglikemija.

     „Pravi liječnici" su prihvatili ove promjene i pojačanu odgovornost, jer će se time poticati i pacijenti da brinu o zdravlju, ali i podići sigurnost u prome­tu. Cilj je liječiti, a ne oduzeti dozvolu. Time je pojačana i odgovornost MUP-a da, zajedno s liječnicima, utvrdi učestalost pregleda za pojedina oboljenja.